Moji fudbalski počeci i uspomene
Moj prvi dodir s loptom, a time i sa sportom, bio je u velikom dvorištu u ulici Đure Đakovića 6, davne 1963. godine. Tada dvorište nije bilo asfaltirano, pa je, trčeći za loptom, često bilo padova i krvavih koljena.
Kada je dvorište asfaltirano, sve je postalo mnogo bolje. Lopta se lakše kontrolisala, a bilo je i manje klizanja i padova. Preko ceste se nalazila samoposluga, a na njoj plato koji smo zvali „Most“. I zaista je tako izgledao. Tu je bilo mnogo djece različitog uzrasta i igralo se od jutra do mraka.
U to vrijeme nije bilo mnogo automobila, ali je otac, kako bi spriječio naše često prelaženje preko ulice, napravio golove za mali fudbal, a kasnije i koš sa željeznom konstrukcijom. Malo-pomalo, naše dvorište postalo je pravo mjesto okupljanja. Tu su se igrale utakmice u malom fudbalu i košarci, a kasnije i u stonom tenisu.
To su bile utakmice za raju, dok su moji prvi zvanični fudbalski počeci bili u FK Sarajevo. Dva puta sam ulazio u uži izbor i dugo trenirao, ali su mi školske ocjene počele padati, pa sam prvi put prestao trenirati. Drugi put sam prestao zbog sukoba sa trenerom Srbom Markuševićem. Tako su izgledali moji prvi zvanični igrački počeci.
- Nastavak slijedi
FIS-GOL TIM
18.09.2026.