Biografija
Danas je loša situacija u sportu uopšte, ne samo u futsalu, nema terena, nema natrivenih terena, djecu zanimaju neke druge stvari. Ja sam napisao knjigu ”Futsal” koja je imala daleko veći odjek u Sloveniji i Hrvatskoj nego u našoj zemlji. A može se puno toga vidjeti, pročitati u toj knjizi, tek kad uzmeš jednu ovakvu knjigu ljudi mogu vidjeti koliko ne znaju o futsalu – kaže između ostalog u razgovoru za Studio 88, jedan od ponajboljih igrača malog fudbala u Mostaru, Dževad Habibija
Dževad Habibija je rođen 8.9.1966, a nekada mali fudbal, danas futsal je igrao od 1979.godine do 2005. Do 1992.godine, popularni Piga je bio član jake ekipe ”Mostara”, nakon čega karijeru nastavlja u Italiji. U Italiji je ostao 14 godina, gdje je između ostalog igrao za Romu, Fiumicino,Torino u Seriji A, odnosno za ekipe Eurotravel, Aymavilles. U Italiji je Dževad pet godina igrao, ali i bio trener sastava Aymavillesa. Kao član ekipe Mostara, Habibija se izborio za dres tadašnje reprezentacije Jugoslavije. Stari ljubitelji malog fudbala u Mostaru će se sjetiti ”Mostarskih kiša”, ali i ekipe ”Mostara” koja je osamdesetih oduševljavala na legendarnoj ” Kutiji šibica”.
Inače ekipa ”Mostara” je osnovana jednog oktobarskog popodneva u čuvenoj mostarskoj kafani “Rondo” na incijativu vođe ekipe gospodina Šaćira Kazazića i igrača Amira Jašarevića i Neše Kovačevića zvanog Zela Brzi.Več tada je odlučeno da Mostar učestvuje na turniru u Zagrebu na kojem je bilo prijavljeno 560 ekipa. Veliki uspjeh je ekipa ”Mostara” ostvarila u Tuzli ’88 gdje su osvojili naslov prvaka bivše Jugoslavije.
– Znamo da su prostorima Balkana dugo vladale ”Mostarske kiše”, nakon čega je stigla ekipa Mostara. Sjećam se ekipe, Nešo Melher, Ekra Jakirović, Damir Hadžić – Parana kao golmani, Mišo Janjić, rahmetli Cica Puce, Senko Tasliđa, Nermin Čolaković Čoka, Trifko Lučić, Damir Mišanović, sve su to bila velika imena. Igrali smo po Ljubljani, Mariboru, na nezvaničnom prvenstvu Evrope u Rotterdamu smo bili drugi, turnir ”Bana Jelačića” gdje recimo pobjedimo jaku ”Uspinjaču”. To su bili turniru, gdje se prijavi po 150 -200 ekipa, ovi danas turniri su u poređenju sa tim smješni – kaže između ostalog u razgovoru Dževad Piga Habibija.
Danas je situacija u gradu potpuno drugačija:
– Danas je loša situacija u sportu uopšte, ne samo u futsalu, nema terena, nema natrivenih terena, djecu zanimaju neke druge stvari. Ja sam napisao knjigu ”Futsal” koja je imala daleko veći odjek u Sloveniji i Hrvatskoj nego u našoj zemlji. A može se puno toga vidjeti, pročitati u toj knjizi, tek kad uzmeš jednu ovakvu knjigu ljudi mogu vidjeti koliko ne znaju o futsalu. Sljedeća knjiga koju pišem bit će knjiga isključivo za trenere.
Na kraju zanimljivog razgovora Pigu Habibiju smo upitali kako bi izgledala njegova idealna postava grada Mostara.
– Puno je kandidata, ali recimo ovako. Ekra Jakirović na golu, odbrana Mišo Janjić i Lola Grgić koji mogo recimo igrati u paru sa Bećom Kalajdžićem. Ako je peti i šest onda su gore Čoka Čolaković i Gaga Kordić ili možda Trifko Lučić – kaže Habibija na kraj.
FUTSAL / FUDBAL
Futsal i fudbal se posmatra kao dvije veoma bliske discipline. Neki konstatuju da je to gotovo isti sport, jer se igra pretežno donjiim ekstremitetima ljudskog tijela, zatim podudaranja sa tehničkim potezima, pravilima igre, određenim kretnjama, itd.
Drugi će konstatovati da je jako malo sličnosti jer se praktikuju na različitim terenima, sa manje odnosno više igrača, težim odnosno lakšim, tj. većim ili manjim loptama, itd.
Svi će naravno, biti djelomično u pravu jer i one sićušne razlike kao i podudaranja ova dva sporta su nam dobro poznati. Riječ je o veoma atraktivnim disciplinama koje su među najpraćenijim u svijetu sporta, ali takođe i najpraktikovaniji od svih. Fudbal kao disciplina ima najveći broj poklonika pred malim ekranima i na stadionima, te se pokazuje kao globalni fenomen.
Kada je u pitanju futsal, možemo konstatovati da je ovaj fenomen u stalnoj ekspanziji. O tome dovoljno govori i broj ljudi koji se njime bave, bilo da je riječ o rekreativnom, školskom, amaterskom ili profesionalnom.
Ljepota futsala i fudbala
Veoma često se za futsal kaže da je to sport prevare, sport u kojem se dešavaju sitna lukavstva, prevare ili podvale, a sve u cilju postizanja rezultata. Zbog toga u futsalu i dolaze do izražaja upravo oni igrači koji brže razmišljaju i imaju uvijek u rukavu nekoliko rezervnih rješenja.
Brojni fudbalski klubovi, posebno iz Južne Amerike, već niz godina unutar svojih Akademija ili Škola, ”ubacuju” futsal kao obavezni dio svog trenažnog programa. U posljednje vrijeme takođe, svjedoci smo trenda uključivanja futsala u raznim fudbalskim klubovima širom Evrope.
U cjelokupnom procesu fomiranja fudbalera od najmlađih uzrasta, ovaj fenomen ima svoju dodatnu težinu. Ideja koju promovišu ide jednostavno u tom pravcu da se teži ubrzanju igre kratkim pasovima sa što manjim brojem dodira lopte i kretnjama u prostoru.
Lično smatram da futsal u ”ispomoći fudbalu” još nije dosagao svoj limit. Tu ima itekako prostora za sve segmente koji su bitni u razvoju obje discipline. Posebno kada je riječ o napretku ”starijeg brata”. Pravila igre i inovacije koje nam serviraju FIFA i UEFA, još uvijek nisu dorečene. Smatram da treba da se dorađuju, prekrajaju, što se i ostvaruje u zavisnosti od potrebe ili procjene struke, a sve u cilju što atraktivnije igre, koja opet privlači publiku, djecu koja prate svoje idole, marketinga, itd. Postavlja se pitanje: šta uraditi da bi se dodatno poboljšao kvalitet igre tokom jedne fudbalske utakmica? Je li rješenje uzeti neka Pravila igre iz futsala i to po istom modelu kao što je futsal uzeo od košarke ili rukometa?
Da li je vrijeme da se i na velikom terenu počne redovno viđati uzimanje jednog time-outa u poluvremenu kako bi se igrači malo odmorili, primili savjet ili protivnička ekipa usporila u svom naletu? Eksperimentalni pokušaj će nadam se zaživjeti jer svjedoci smo dobrog iskustva. U ljetnom periodu kada tokom utakmice sudija zaustavi igru da bi se igrači malo osvježili to već funkcioniše. Zašto to ne bi postala praksa koja daje trenerima mogućnost korekcija u svojoj ekipi?!
Leteće izmjene igrača? Smatram da će i ovo vremenom postati jedan revolucionarni potez. Neminovnost je i mora doći do promjena ako želimo zaštiti igrače od prenapornih utakmica, zamora, lošeg terena, vanjskih faktora, i dr. A sad zamislite kako bi bilo da igrač nakon 10 minuta igre malo odmori na klupi i ponovo uđe još odmorniji, svježiji, sa novim uputama trenera. Da li bi njegov nastup bio kvalitetniji? Sasvim sigurno da bi, ali postavlja se pitanje da li bi napravio konfuziju na terenu tokom vršenja izmjena!
Da li je poluvrijeme od recimo 30 minuta efektivne igre sljedeći korak u fudbalu? Ima li svrhu? Naravno da ima, jer 90 minuta igre plus sudijska nadoknada već godinama nemaju nikakvog smisla. Utakmice ne traju zaista toliko jer efektivno vrijeme koje se zaustavlja nikako ne može biti komparativno sa vremenom koje igrači utroše tokom eventualne povrede prenemažući se po terenu, odlaskom po loptu u aut, popravljanjem sportske opreme koju nose, i raznim odugovlačenjema, a sve u zavisnosti od potrebe vlastite ekipe. Dakle, kada je lopta van terena vrijeme se zaustavlja. Jednostavno i bez šarlatanstva.
Sad za sad su samo moja nagađanja i lične želje.
FOTO ALBUM:
FIS-GOL TIM
Mostar, 03.12. 2023.