Momir Jelovac, nekadasnji sportski novinar i reporter TV Sarajevo sada zivi u Richmondu, Engleska i nastavlja reportersku karijeru. Uglavnom pokriva velike sportske dogadjaje za Evroviziju kao sto su Olimpijske igre, svjetska prvenstva, veliki teniski turniri i skijaska takmicenja. Pored toga, redovni je saradnik za Al Jazeeru Balkans.
Zamolili smo gospodina Jelovca da se pridruzi nasim naporima da zajednicki sacuvamo uspomene na nogomet i mali fudbal iz perioda o kome mi pisemo. On se odazvao nasoj molbi i mi cemo pod naslovom Dnevnik Momira Jelovca imati zadovoljstvo da prezentiramo Momirova sjecanja.
IGRAČKA KARIJERA
Piše: Momir Jelovac
Moram priznati da ne otvaram cesto facebook jer mi se ponekad cini da se ljudi bez potrebe “razgolite” ali sam se razveselio ali i pao u “sevdah” kada sam prvo vidio projekat Fisgol..a onda dobio i e mail od Adnana Muzurovica u kome mi je objasnio o cemu se zapravo radi..Ima neka tajna veza ..jer upravo ovih dana sam poceo s pripremama da opet zaigram u ligi u kojoj sam igrao do prije godinu i po dana, kada sam istegao zadnju lozu na lijevoj nozi i kada me je “napao”artritis po desnom stopalu..A tog sam vikenda i naizmjenicno gledao engleski Premier koji vrvi od igraca iz “regije” i talijansku Serie A …20.10…Igraju Lazio-Milan ….na klupi Lazia Vladimir Dado Petkovic …jos jedna koincidencija , sin Ive Petkovica sjajnog covjeka i trenera Radnika iz Hadzica za koji sam igaro dok je Radnik bio drugoligas (Jug)1971/72 Eto toliko u uvodu o slucajnostima ……..Naravno Adnanov e mail je bio “okidac” za lavinu sjecanja…..
Jako je tesko pisati o necemu sto se dogadjalo 30tak i kusur godina (uplasim se kad pomislim da je toliko proslo) pisati o vremenu kada sam prestao igrati za hadzicki Radnik i poceo raditi na TVSA ….Prestao sam igrati kada mi je u Travniku 20 i nekog novembra 1972. ako se dobro sjecam, Hrgic(nadam se da je ziv) tada veteran i zavrsavao karijeru u Borcu (nekad igrao i u banjaluckom) pocjepao startom s ledja misic na desnoj nozi.. Bila je hladno i snjegovito, kao sto su nekada novembri bili hladni u Bosni, teren zaledjen pokriven sa par centimetara snijega ..Radnik imao odlican tim …Trener Ivo Petkovic ( nekadasnji centarfor Sarajeva) nam prije utakmice rekao da hoce pobjedu i da mi to mozemo, kada smo dva kola ranije, ako se ne varam, pregazilili Buducnost u Hadzicima 4-1 …Briljirao Mladen Maca Maric …na lijevom krilu je igrao pravu simultanku sa odbranom Buducnosti. Trener Nenkovic je “ludio” pokraj aut linije ..nisu pomogli ni braca Mirocevic, Janovic …Buducnost bila lider na tablici Druge lige Jug. I moja malenkost se upisala u listu strijelaca …vec naredne nedjelje u Hadzicim je pao i Lovcen iako su gost vodili 2-0. Preokrenuli smo golovima Miso Karabatak, Fejzic i ja.
Da se vratim u Travnik …Domaci stiscu a mi mirno vrebamo priliku za kontru ..Iz takve jedne Bita Sadikovic sa dvadesetak metara pogodi raslje …pred sam kraj poluvremena. Na pocetku drugog ista slika. Mene “kljukaju” loptama uzdajuci se u moju brzinu..je, pobjego sam dva tri puta ali sam sve promasio …I konacno pred sam kraj, cuvamo vodjstvo, krtaki pasovi ..i onda odjednom lopta u prazno …za mene naravno, i kad sam se spremao da promjenim smjer …buuum ..s ledja start Hrgica djonom… kramponima mi je podero ne samo stucnu nego i misic…Za mene je tekma bila zavrsena a ispostavilo se i karijera …24 godine …Do kraja utakmice su Sejo Becirevic na golu te Marko Pejic i Miso Karabatak u zadnjoj liniji odbrane uspjeli sacuvati bod (travnicani su uspjeli nekako utrpati gol). Nisam ga vidio jer sam bio u svlacionici gdje mi nas dr Boro ukazivao “prvu pomoc”.
Da, Radnik je imao sjajnu generaciju koja je u onoj cuvenoj majstorici protiv Saobracajca golom “dede” Rese Kulenovica izborila plasman u Drugu ligu Jug ….Sejo Becirevic na golu, ispred njega jos jedan Becirevic, pa jos jedan Sejo …Kuduz, pa Marko Pejic, Miso Karabatak ….Sabit Bita Sadikovic sjajan veznjak, naprijed stari iskusni lisac Reso Kulenovic, na desnom krilu Zec Sedik Fejzic, kasnije ce otici u Sarajevo a ja praviti izvjestaj s utakmice Sarajevo -Hajduk, na kojoj je Zec izasao sam pred gostujuceg golmana, kod rezultata 0-0 i promasio. Na lijevom krilu Mladen Maric na centarforskoj poziciji sam igrao ja ali nisam bio standrdni clan prvih 11..bili su tu jos Dane Mutabdzija, Zijo Turkovic, Dragan Marilovic, Vojo Saraba, Cedo Vidojevic (golman) naravno da cu nekoga i zaboraviti …neka mi oproste godine idu ……
Od poderanog sam se misica oporavio uz placeni danak u vidu zaostatka na nastavi na DIFu, ali za povratak u ozbiljan fudbal bilo je kasno …a taman su u opticaj pustene tz meke kontaktne lece. Ozbiljna dioptrija i slab vid bili su moja najveca prepreka za uspjesniju karijeru…Ali nista zato ponovo sam poceo igrati za klub iz koga sam otisao u Radnik…sarajevski Partizan. Vec sam poceo raditi na TVSA pa sam nekako jedno vrijeme uspjevao na dva kolosjeka ali kada sam ozbiljnije zagrizao u novinarsto subote i nedjelje su bile za mene radne..
..Kosevska sljaka i parasina su imali poseban sarm .. a o atmosferi oko terena da i ne govorim ..Nizerazredni fudbal bio je neizbjezan dio nedjeljnog prijepopodneva mnogih zaljubljenika najljepse igre na svijetu…
Sarajevski je Partizan bio nesto posebno medju svim sarajevskim zonasima ali mu je tamo 69 prijetila opasnost od ispadanja iz zone …Tada je pokojni Biba Alajbegovic skupio ili bolje receno nagovorio nekolicinu sjajnih igraca da zaigraju za Partizan. Nedjo Kovacic vojvodjanin na golu, hobotnica Tahir Helja mali veznjak prznica kasnije otisao u Saobracajac za besplatnu godisnju kartu GSPa (ha ha ha to su bile premije) ..Emir Hodzic Cicalo bekcina za kojim i da je bilo trave, nikada ne bi ostala, drugi bek pokojni Alaga , Fera , Orman, Boro Trajkovski Karanfil, Bobo Kozemjakin , Peko Markovic, Sener Bajrami ..naravno da cu nekog zaboraviti…..Na polusezoni Partizan je bio na dnu tablice, na kraju smo ga doveli do kvalifikacija za visi rang ali na kraju nismo uspjeli …drugi su imali vise para ..Nakon Bibe Alajbegovica koji je imao vrlo glasne “asistente”u liku i djelu Keme Lakace i Maltara (starija ce se raja sjetiti poznatih vratnicana cuvenih sereta) tim je preuzeo Mithad Dizdar koji je bio ujedno i sekretar, ako se ne varam, sarajevskog fudbalskog podsaveza. Opet je pokusaj u kavlifikacijama za visi rang propao izmedju ostalog zbog sudija koje su nas na “majstoricama” sasjekli protiv zenickog Borca (Tetovo) 1-1, a onda i u Vogosci na revansu, ponistivsi nam dva gola i nedusudivsi cisti penal… cini mi se da je sudija bio visegardjanin Ustamujic. Jedna prijateljska trening utakmica protiv Radnika u Hadzicima je presudila o mom odlasku iz Partizana….Bili smo izuzetno raspolozeni za igru taj dan posebno Sener Bajrami i ja …Pobjedili smo cini mi se 3-1 i odmah nakon utakmice iz uprave Radnika je dosla ponuda …i eto nastavak price ste vec procitali na pocetku …..
MALI FUDBAL
Ja sam inace rodjen u Sarajevu na Skenderiji, ali sam odrastao na Grbavici medju starim paviljonima gdje se “na male”igralo od jutra do sutara a igralo se i na parkingu garaze gdje su uglavnom bili parkirani Londoneri dvospratnjaci…Bas na tom parkingu izrasli su mnogi Zeljini asovi, od Cobe Janjusa do Boska Jankovica ..Na zalost sluzba moga oca (vojno lice) odvojila me je od grbavicke raje. Preselili smo Bihac pa kartko iza toga u Pozegu (tada Slavonsku). Tamo je pocelo moje fudbalsko ali i ukupno sportsko profiliranje.. Atletika, kosarka, plivanje ali fudbal je bio ipak prava ljubav. Ali to poglavlje nije toliko bitno za pricu o sarajevskom malom fudbalu….
RTV Sarajevo je u vrijeme kada sam poceo raditi (1973) imalo vrlo vrlo ozbiljnu ekipu…Nina Selimbegovic sjajan golman i samo on zna zasto nije postao jedan od najboljih u Jugi….Mesko Cukurija, Cedo Dmitrovic, zatim sada nazalost pokojni braca Sukrija i Muho Pasic, Rudolf Zagovec, Ferid Sopovic …
Igrali smo cesto turnire na Cengic Vili a kasnije u FISu pa Skenderiji. Naravno tada su bile popularne razne “ijade.”..Na nasim televizijadama smo redovno igrali finale cesto pobjedjivali a najveci su nam rivali bili kolege iz TV Titograd za koje je igralo nekoliko bivsih igraca Buducnosti i OFK Titograd nekadasnjih drugoligasa ..Kasnije smo oformili i novinarsku ekipu koja je nastupala na FISovim turnirima …..Zdravko Lipovac, Hamo Maslesa, Nedeljko Kovinjalo, Nedo Maricic, Sejo Saric nisu samo zbog”novinarskih imena” izazivali respekt na terenu…Vrlo smo se uspjesno nosili i sa najboljima u gradu…A nase kolege iz Zagreba i Beograda s kojima se sastajali u prigodnim prilikama bilo na malom ili velikom terenu uvjek su iz Sarajeva odlazili mreze pune do vrha ….a nisu bolje prolazili ni kada smo mi bili gosti…
Od svih tih meceva u sjecanju su mi ostala dva…1989. u Skenderiji je igran Novogodisnji turnir, novinarska ekipa je bila pojacana bivsim poznatim igracima, doduse malo u godinama ali….Nisam ni sanjao da cu jednog dana igrati sa Dragoslavom Sekularcem…Sekijem Iako u godinama njegove su lopte “imale oci”. Vrlo je brzo diagnosticirao sta je moje najace oruzje “Jelovac bre samo trci u prazan prostor i pred tebe ce doci lopta” i tako i bi ..Nemogu se sjetiti protivnika ali smo u tri utakmice pobjedili a Sejo Saric i ja smo tresli mreze ko od sale …Na kraju turnira, moja je malenkost, medju noivinarima bio proglasen za najboiljeg igraca za sta imaju zasluge podjednake i Seki i Sejo Saric. Mnogi su se u sali, naravno pitali ko ono (misleci na Sekija) igra uz Seju Sarica. Na zalost skijaska sezona je bila u punom jeku a posto mi je i to bila specijanst kao tv komentatora bio sam na putu Norveskoj pa nisam mogao primiti kristalnu vazu kao nagaradu…
Drugo cega se sjecam i to vrlo dobro, ali ne rado, susreta sa Vratnickom kombinovanom ekipom. Mislim da je bio 25.novembar1992., pa je to bilo kao u cast Dana drzavnosti BiH….Ocitali su nam takvu lekciju kakvu ne pamtim ..mislim da je bilo 7-1 ili tako nesto …Nismo se loptom sastali.To je bila moja posljednja utakmica koju sam odigrao u Sarajevu…
Odlaskom iz Sarajeva moja se sportska aktivnost vise bazirala na skijanju i tenisu…Kada sam definitivno odabrao London za nastavak zivota, zaintrigirale su me njihove Sunday Lige gdje igraju svi od 35te na dalje …..Igra se naravno na velikom terenu ….I moram reci da sam se vratio 30 godina u nazad …Ne mogu reci poodmladio ali sam se odlicno nosio sa mnogo mladjima od sebe, cak su trazili da im pokazem rodni list .. …nazalost opet povreda, zadnja loza istegnuta i opet pauza nadam se ne duga …..
Zaboravih u brzini jos nesto ….a to su nasi novinarski “obracuni” utorkom u maloj sali Skenderije .
U principu se igralo po formuli (ako smo se svi skupili) RTV protiv ostalih ali to uvjek nije bilo moguce pa smo se mjesali..Kao gosti su cesto dolazili Velija Becirspahic, Ivica Osim, Jozo Bukal …Bilo je vatreno ,s puno adrenalina naravno zelje za dokazivanjem pred fudbalskim autoritetima …Tesko se sjetiti ukupnog bilansa ali je sasvim netacno i neistinito da je ekipa u kojoj sam ja igrao bila uglavnom gubitnik..kako je neko napisao u blogu. To jako dobro znaju oni koji su igrali ali to nije bitno ..Bitno je bilo trece poluvrijeme u kaficu kada je krenulo po pivama a i podbadanjima..Straus ,Svabo ili ako hocete Osim nam je krv pio u stilu …”Samo jos jednom da vas cujem da kritikujete igrace, sram vas bilo vecini lijeva noga sluzi za hodanje, a meni i Seji Saricu je govorio da nam ne moze namjestiti sansi koliko smo mi mogli promasiti…Zdravku Lipovcu je stalno viko da promjeni gorivo “toci super 98 umjesto disela” aludirajuci na Lipinu “brzinu” …
Posebno je veselo bilo kada smo putovali na na revijalne utakmice ..
Osim nam je bio selektor kada smo u Minhenu igrali protiv protiv tima iz lokalne regionalne lige …na velikom terenu …Suprotno ocekivanjima mi smo ih nadigrali i natrcali i pobjedili …Sejo Saric odigaro sjajno ..laznjacima je do ludila dovodio Njemce zabio je jedan i namjestio dva gola …Najbolje je bilo naravno nakon tekme u birtiji jednog naseg zemljaka koji nam je bio domacin …Neki su se tako “oduzeli”da nisu znali doci do hotela koji je bio 100 metara niz ulicu…al necemo o imenima..
FOTO ALBUM:
FIS-GOL TIM
- maj 2023