ČLAN ROMANTIČARSKOG TRIA
Drugi igrač, nakon legendarnog Fuada Švrakića, na našoj listi najboljih igrača turnira u malom fudbalu “Fis-Gol” je Vahid Avdić Vako. Nesumnjivo jedan od najboljih igrača malog fudbala u gradu Sarajevu za period 1975 – 1995 godina. Vaku sam znao kao igrača FK “Sarajevo” ali njegovo poznanstvo sa malih terena nama datira od turnira na Čengić Vili 1, gdje je on nastupao za“Veronu”. Bilo je to na prelazu 70 i 80-tih godina. Kasnije će Vako stalno dolaziti na naš plac na Č. Vili 1, gdje se mali fudbal igrao svakodnevno. Za Vakine nastupe u malonogometnoj ekipi “Verone” se dosta zna i on se sa tom ekipom naosvajao prvih mjesta na raznim turnirima. Ono što sam ja želio istaći u ovom trenutku su slijedeći momenti.
Prvi, u to vrijeme znao sam da se pitam odakle on, Vako, sa ovim momcima sa Grbavice? Kako da on ode u “Veronu”? Pretpostavljao sam da je Ramiz Avdić razlog, zbog njihovih rodbinskih veza. Mozda, ali mi se čini da je “prevaga” ta neka nečujna spona da se nađu zajedno tri romantičara, tri glavna lika tadašnje “Verone”: Medo – Midža –Vako. Vlasnik (predstavnik), trener i glavni igrač ekipe. Oni su davali “pečat”koji je pratio ovu ekipu: bili su malonogometni romantičari.
Drugi moment koji želim istaći jeste činjenica da je Vako zajedno sa ostalom rajom sa Č. Vile 1 i 2 išao godinama na turnir u malom nogometu “Kutija šibica” u Zagreb. Znam da su sa njim išli Rajko, Faik, Terza, Novo,…. Pokušao sam stupiti u kontakt sa nekim od njih, da mi (nam) oni nešto više kažu o svim tim njihovim nastupima. Nisam uspio, pa ovom prilikom pozivam nekoga od članova ekipe sa tih putovanja u Zagreb da nam se jave. Meni je to interesantno, jer je to bila jedna vrsta odricanja u korist malog fudbala. Ljubav prema malom fudbalu. A svi oni koji istinski vole mali fudbal/nogomet i rade za njegovu dobrobit i afirmaciju su predmet moga interesovanja.
Da se vratimo Vaki Avdicu, koji zaslužuje da se ovdje istakne i njegovo ponašanje za vrijeme igre. I tu je bio jedan od igrača za primjer. Rijetki su trenutci gdje je on mogao biti “izbačen” iz domena sportskog nadmetanja. Nesumnjivo, bio je kompletna sportska ličnost.
Za kraj sjećanja i utiscima o Vaki. Nikada ga nisam pitao zašto je volio igrati mali fudbal u donjem dijelu trenerke. Naime, mi smo uveli pravilo gdje je obaveza da se igra u sportskim gaćicama a on se u početnim godinama turnira uporno bunio protiv toga. Kada je vidjeo da smo dosljednji u primjeni svih pravila, pa i ovoga, popustio je, te je prestao negodovati. A ja sam se pitao, pa on je toliko godina igrao na velikom u toj opremi, što mu sada smeta isto pravilo kod nas? U pitanju beton, sujevjerje ili nesto treće? On je znao.
Adnan Muzurović
VAHID AVDIĆ – VAKO, NAJBOLJI IGRAČ TURNIRA 1983
Vahid Avdić je svoju karijeru počeo još u pionirskom timu FK Sarajeva. Prvi učitelj mu je bio Srboljub Markušević. Prošao je sve kategorije sarajevskog prvoligaša. Po okončanju juniorskog staža 1971 godine, a zbog velike i jake konkurencije na Koševu, želio je samo da negdje igra. U to vrijeme opredjeljuje se za sarajevskog zonaša FK Unis iz Vogošće čiji dres nosi izvjesno vrijeme.
Ambiciozni fudbalski put ga u naredne tri godine vodi u drugoligašku ekipu FK Jedinstvo iz Brčkog. Izvaredna ekipa je imala čak i prvoligaških planova, međutim zbog osipanja ekipe dospjela je u Republičku ligu.
U mislima mu je uvijek i jedina želja bila da se vrati na svoje Koševo. Sa urođenim talentom za fudbal znao je da samo napornim radom može doći do cilja. Povratkom na Koševo 1980 godine postaje standarni prvotimac i iza sebe ostavlja najuspješniju godinu svoje karijere. U veoma jakoj konkurenciji Hajduka, Crvene Zvezde, Veleža…. FK Sarajevo osvaja drugomjesto šampionata Jugoslavije. U takmičenju za Kup Maršala Tita FK Sarajevo je u finalu izgubilo od NK Dinama 2:3.
Svoje fudbalske majstorije ponudio je i ljubiteljima malog fudbala. Na mnogobrojnim turnirima i igralištima Sarajevo pokazao je raskošan talenat, dribling i lucidnost. Na prvom turniru u malom fudbalu Fis Gol 1983 jednoglasnom odlukom žirija proglašen je igračem turnira.
Radivoje Kovačević
Majstor je uvijek majstor
Vako je bio u izbjeglištvu u Italiji, te molio boga negdje u Regio Emiliji da se angažuje kao ekonom ili slično u klubu 6-7 lige. I, dobio je neki poslić oko igrališta. Jedne večeri (na zapadu i mali klubovi treniraju pod reflektorima, pošto igrači danju rade) trener ga zamoli da malo baca rukom golmanu, dok se oni zagriju i trče krugove, te ako zna i nogom može šutirati!
Vako kaže, da zna i nogom. Stavi nakon nekoliko lopti koje je rukom bacao golmanu, 5-6 lopti na 16 metara i pita golmana, može li i šutirati. Ne znajući, golman veli-može. E, tu se zajebo! Vako svih 5-6 zabije pod prečku i u rašlje, da golman ama baš ni jednu nije stigao! Vide to trener i igrači i počnu golmana zezati-Ha,ha,ha-neki mu oružar ili ekonom dade golove sa 16-terca. Golman, koji je inače, bio kapiten ljutito kaže Vaki, “Hajde,još jednu seriju“. I, opet,se zajebo! Vako i sledeću seriju spraši i reda radi mu jednu plasira da je stigne! Nasa raja i zajebancija.
Kad su poslije saznali da je Vako Avdić igrao u Sarajevu u jakoj jugoslovenskoj Prvoj ligi pitali su može li igrati. Vako vidi da ima jednog brzanera, poput Fiće Bahtića, i kaže mu da stane iza linije centra (da nije ofsajd) i kad vidi da on ima loptu, da ubaci u brzinu. Tako je bilo i ekipa je stigla do treće-četvrte lige i dala najviše golova u svim ligama Italije (preko stotinu) .
Vako mi je pričao u našoj slastičarni “Kup” na Dobrinji da su ga zvali na regionalnu Televiziju, kao trenera i pitali koji sistem igra? Vako je već znao itaiijanski i položio trenersku licencu, te ima kaže da ne zna koji je sistem. Ali, da je važno da je sistem efikasan. Pošto su Italijani od pjetlića usmjereni na taktiku, njima je to bilo smiješno.
Kad je trebao ući u viši rang (poluprofesionalno) Vaku je i Snežu spucala nostalgija i vratili se sa dvije djevojčice u Sarajevo, na Dobrinju!
Napisao: Zdravko Lipovac
FOTO ALBUM VAHID AVDIĆ – VAKO:
FIS-GOL TIM
30.03.2023.