SJEĆANJA NA SPORTSKI CENTAR KOVAČI
Neke davne 1967godine izgrađen je na Kovačima sportsko-rekreacioni centar, koji je zaista bio impresivan i impozantan. Sastojao se od rukometno-nogometnog igrališta u sredini, gore na vrhu je bilo košarkaško igralište, a u prizemlju zgrade bile su svlačionice, administrativne prostorije i automatska kuglana. Oko igrališta bile su tribine koje su okruživale u ovalnoj formi isto, a mogle su primiti oko 4.000 gledalaca.
I kao simbol tog vremena odmah više stadiona bila je kuća i jedne od najvećih legendi našeg fudbala, Asima Ferhatovića – Haseta.
Raja s Kovača, Vratnika i Ploče, ali i drugih starogradskih mahala, veliki dio svog djetinjstva i mladosti provela je igrajući se u tom sportskom hramu. Tu su se sticala prva iskustva i znanja u igranju malog fudbala, rukometa, košarke i odbojke.
Vremenom tu su se počeli izrastati i stvarati nadareni pojedinci, koji kasnije postaju poznata imena u fudbalskim klubovima Sarajeva, Željezničara, Vratnika, Bosne, Saobračajca, Iskre i drugih ekipa. Samo da napomenem neke: Ferhatović Nijaz-Brko, Ferhatović Hamdo, Janjoš Mehmed-Čala, Kuduz Sead, braća Ulak Faruk i Pile, braća Domić, Zimić Mufid, Nedzad Pipic, ………
S obzirom da su u to vrijeme Domovi kulture bili glavni nosioci i organizatori sportskih, društvenih i kulturno-zabavnih aktivnosti, na SC Kovači su često organizovani turniri u malom fudbalu po mjesnim zajednicima, radničke sportske igre, takmičenja škola i fakulteta i slične manifestacije.
Moja sjećanja sežu negdje od 1968 do 1980 godine. Na turnirima u malom fudbalu su učestvovale ekipe: Kovača, Vratnika, Logavine, Vrbanjuše, Gorice, Mejtaša, Medreseta, Bistrik-Hrida, Širokače, Centra, Čengić Vile, Novog Sarajeva……
Bilo je to doba za nezaborav, stadion Kovači pun gledalaca, po procjeni od 3.000 do 4.000. Atmosfera kao na stadionu Koševo, navijanje, pjesma, bodrenje, veselost i razdraganost.
Sjećam se finalne utakmice 1970 godine, između ekipa Kovača i Logavine. Pun stadion, oko 4.000 gledalaca, pod reflektorima. Za ekipu Kovača igrali su: Zinhasović Sejo, Kuduz Sead, Korić Mustafa, braća Fakče i Fahro Ramović, Gaši Nevrus, Šikarić Hame, Babajić Sabo, Nalčadžić Dado i golmani Mehičević Teufik-Tufo i Rasim-Rasko. Ekipu Logavine: braća Salihbegović Ismet-Imo i Sudo, Glasović Ždero, Behlulović Rizo, Pilav, golman Olovčić Hikmet. Dobra utakmica, puna naboja i neizvjesnosti, fantastičnih poteza i golova. Na kraju tijesna pobjeda ekipe Logavine sa rezultatom 4:3. Pobjedničkoj ekipi pehar uručio legendarni majstor fudbala, Asim Ferhatović-Hase.
Nekoliko godina kasnije negdje 1975 godine pojavljuje se mlađa generacija igrača ekipe Kovača, koja postaje jedna od boljih u Sarajevu. Za tu ekipu su igrali: Kovačević Nihad-Nine, Šlaki Hikmet-Kigen, Kaliman Meho,Kaliman Dino, Čaušević Edib-Paja, Željo Ferid, Kasumović Kenan-Keno, Zahiragić Edin-Dino, Handžić Emir, Isanović Harem i golmani: Nuhanović Smajo i Šišić Meho-Šiša. Trener i tehniko ove ekipe je bio Šikarić Hame.
Ovdje bi neizostavno trebalo pomenuti i veterane malog fudbala sa Kovača, koji su skoro svakodnevno igrali svoje utakmice, a to su: braća Šišić Mensud i Ferid, Kiso Mugdim,Bjelanović Meho,braća Čučo Muho i Šukrija,Bekrić Salko-Pinda, Musakadić Sadan, Šabanagić Dževad, Sokolović Suad, Žiško Idriz, Vehbija-Vehbo, Vanjo Suad,…….
Osim malog nogometa u SC Kovači, dvije,tri godine igrane su rukometne utakmice Prve lige bivše Jugoslavije, gdje je tadašnja RK Bosna igrala prvenstvene utakmice sa Borcem, Metaloplastikom, Partizanom, Medveščakom i ostalim ekipama. Tada su gledaoci imali priliku da vide na djelu velike majstore rukometa: Idžakovića, Šarenkapu,Trajkovića, Martinčevića,Dizdara, Glasovića, Saračevića, Popovića, Karadžu, Golića, Vujovića, Krivokapića i ostale asove.
Pored sportskih manifestacija u SC Kovači su održavana i finalna takmičenja pjevača amatera, onih koji su pobijedili po mjesnim zajednicama. Negdje 1969 godine pravi dernek na stadionu, pod reflektorima, pobijedila je Hanka Paldum i tada počinje njena karijera vrhunske pjevačice i interpretatora narodne muzike.
Tih godina su održavani i koncerti pjevača na kojima su učestvovali i doajeni pjesme i muzike: Safet Isović, Zaim Imamović, Meho Puzić, Boro Spuzić Kvaka, Muharem Serbezovski, Sejo Pitić i ostali. Sjećam se koncerta Šabana Šaulića, pun stadion, raja donijela piće i mezu, nastao pravi delirujum, čak i poneka flaša završila na terenu.
I kao što svaka priča ima svoj kraj, tako je i sportski centar Kovači, nažalost doživio svoj. Danas više ne postoji SC Kovači, jer ratne okolnosti i zbivanja donijele su promjene. Na tom mjestu je izgrađen Memorijalni centar u spomen palim borcima i šehidima tokom agresije na BiH. Memorijalni centar je bez ikakve dileme potreban i koji mora postojati, kako se nikada ne bi zaboravili najteži dani za grad Sarajevo i BiH.
Ipak, dojma sam kako bi i oni koji su položili svoje živote u odbrani Sarajeva, bili sretniji da je Centar ostao raji, da iz njega još uvijek dopire graja djece i omladine, da se tu rađaju neki novi Hase, Švabo, Pape, Pike, Kinđe, Paja, a da je Memorijal dobio neku drugu prikladniju lokaciju.
Autor: Husein Nezirhodžić
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 01.04.2023.