KAKO IZACI IZ MALONOGOMETNE AGONIJE?

Detalji

Kategorija: Mali nogomet/fudbal

Datum objavljivanja

Autor Redakcija

Pogodaka: 2559

Polazim od dvije karakteristike nasih ponosanja: rad i ego, veoma bitnih za ispunjenje naprijed navedenih programskih zadataka a naravno i onih koji ce biti predlozeni od ostalih ucesnika u procesu ozdravljenja malog nogometa/fudbala u BiH.

Licni stav: Adnan Muzurovic

Radeci posljednjih nekoliko mjeseci na nasoj stranici imao sam priliku komunicirati sa osobama koje su bile ili su jos uvijek aktivne u malom nogometu/fudbalu. Uvijek mi predstavlja zadovoljstvo razgovor na teme u vezi sa malim nogometom/fudbalom, bilo da su u pitanju stari prijatelji, neke od njih sam cuo prvi put nakon dvadeset godina ili da je rijec o novim poznanstvima. Sport, a za mene posebno mali nogomet/fudbal je uvijek ne iscprna tema za razgovore, sjecanja, planove, aktivnosti….. 
Iskoristio sam ovu priliku da napravim malo istrazivanje kakvo je stanje u vezi sa malim fudbalom/nogometom u Federaciji BiH. Prvobitna zelja je bila da se to ucini na nivou drzave ali nisam uspio stupiti u kontakt sa odgovarajucim osobama.

Mali nogomet/fudbal u BiH je u velikoj krizi

Navescu vam neka od karakteristicnih razmisljanja koja sam dobio od osoba sa kojima sam kontaktirao:
“U NFSBiH koordinator za mali nogomet je Jaha Murat, postoji i Komitet za mali nogomet (ćiji sam i ja član, bar bio i neznam jesam li više) koji se ništa ne pita, koji formalno organizuje Završnicu Prvenstva BiH i Kup.”
“Što se tiće malog nogometa u BiH, organizaciono ne može niže.
Najveći krivac za to je totalni mačehinski odnos saveza prema njemu,činjenica da o malom nogometu odlučuju ljudi iz velikog...”

“Klubovi se ništa ne pitaju, loše su uglavnom i organizovani, reprezentacija se sastane telefonski od prilike do prilike, takmičenje mlađih kategorija ne postoji...uglavnom, dno dna...
Puno su popularniji zimski i ljetni turniri, koji uglavnom liće na seoske zabave lokalnih gazda (sponzora), pa i ovaj fisov (igra se na travi, 5+1!?)
O nekoj medijskoj prezentaciji futsala nema ni govora, pa ćak ni na internetu...” 
“ovamo već svi počeli turnire igrati, a to u prevodu znači-sve pomahnitalo. Zadnje informacije koje imam u vezi reprezentacije jesu da će novi selektor biti ovaj Mulina Siniša iz Trebinja. To je novo samoubistvo, jer sam lično imao priliku vidjeti i čuti razmišljanja tog momka. Ja nema snage druže da se borim sa mediokritetima, a iskreno niti volje…”

“Ja sam dosta skeptičan u vezi ljudi iz futsal okruženja, pa ti zato i ne preporučujem nikoga. Sad ne govorim o njihovoj stručnosti jer ona ne postoji, već o ljudskim karakteristikama…” 
“organizacija turnira u gradu je po mom misljenju smijesna al jos vise tuzna. Kad danasnjim organizatorima spomenem tebe i kazem im da te pitaju kako se to radi hoce da polude. Svi ih tapsu po ramenima al ja ne mogu da im lazem…“

Mislim da iz svega ovoga se moze izvuci jasan zakljucak: po pitanju malog nogometa/fudbala u savezima, na svim nivoima u Federaciji BiH, se dosta slabo radi. Mali nogomet/fudbal je u dubokoj krizi.
Dobro, uzmimo kao olaksavajucu okolnost da je u zadnjih, recimo pola godine, bilo “precih” poslova zbog poznatih dogadjanja u vezi Statuta NS BiH. Sta je bilo prije toga? Ovakvo stanje u malom nogometu/fudbalu ne datira od jucer. Svakako da Murat Jaha, koordinator u NS BiH snosi dio odgovornosti. Ali da li je on jedini krivac? Sta je sa predsjednicima komisija za mali nogomet/fudbal od krovne do gradskih organizacija? Clanovima komisija? Kada pogledamo, dosta je tu ljudi ukljuceno a efekat – nikakav. Sta je u pitanju i gdje je rjesenje?

Timski rad preduslov za uspjeh u organizaciji takmicenja u malom nogometu. Clanovi Organizacionog odbora i tehnickih komisija turnira "Fis-Gol" nakon zavrsenog turnira 1991 godine. Foto: Rade Kovacevic

POVEZANA RAZMISLJANJA

IVICA MIOC: NISU SVI ISTI – drugi dio

Pise: Adnan Muzurovic

Prica o trenutnom stanju u malom nogometu/fudbalu u BiH neminovno asocira na situaciju i dane kada smo mi pokusavali da zainteresujemo nadlezne u tadasnjim fudbalskim Savezima. Negdje pocetkom osamdesetih godina pokucali smo na vrata dvojice sekretara Saveza. Pokojni Ante Maric obavljao je tu funkciju u Medjuopstinskom Savezu a Ivica Mioc u gradskom Savezu Sarajeva. Nisu ni oni bili puno zainteresovani u pocetku za mali fudbal i nase namjere kako da zajednickim radom napravimo odredjene pomake u toj oblasti. Mi nismo imali izbora, odrzavali smo nase turnire i takmicenja u malom fudbalu a nadali se da ce doci nas trenutak. Turnir “Fis-Gol” postajao je sve popularniji, Fis je svaki dan pun, pa svi oni protivnici malog fudbala polako pocinju da mjenjaju misljenje. Prvi koji nas je prihvatio bio je Ivica Mioc, ponudivsi meni da formiram Komisiju za mali fudbal, da budem predsjednik, te po funkciji i clan Predsjednistva Saveza. Mislim da je to bila 1987. godina, od tada mogu slobodno reci pocinje organizovani rad na polju malog fudbala. Napravili smo program aktivnosti sa tendencijom da se uvezu svi organizatori turnira u gradu Sarajevu.U cilju postizaja jedinstvenih pravila i propozicija, disciplinskog pravilnika, rada sa sudijskom organizacijom, utvrdivanja pravilnika o nagradjivanju i sve ono sto je bilo korisno za organizatore da turniri koje organizuju budu na kvalitetnom nivou. U svemu tome ja sam imao podrsku gospodina Ivice Mioca a i ostalih clanova Predsjednistva FS Sarajeva. Nakon toga, poceo je rad na organizovanju ekipa da se obave obavezne registracije u Savezu i na Sudu kao klubovi malog fudbala. Sto je bilo na obostrano zadovoljstvo. Uvidjevsi da rad u komisiji za mali fudbal prerasta novonastale potrebe, zajedno sa saradnicima, predlozio sam Predsjednistvu FS Sarajevo da organizujemo Udruzenje klubova malog fudbala koje ce djelovati u sklopu Saveza. Ivica Mioc je bio ta pozitivna karika koja je prevagnula da tako i bude, te smo 21. marta 1991godine imali osnivacku skupstinu Udruzenja. Svu podrsku koju smo dobivali od Ivice Mioca znali smo da cijenimo, tako kada je poceo rat a u nemogucnosti da se igra veliki fudbal, ostale su jedino mogucnosti organizovanja turnira i takmicenja u malom fudbalu. Uloge su promjenjene, Ivica Mioc je preuzeo vodjenje Saveza i Udruzenja a ja i ostali saradnici smo mu pomagali da uspjesno organizuje ratna takmicenja u malom nogometu/fudbalu.
Tu smo se Ivica i ja jos vise zblizili. Provodili dosta vremena skupa.
Pamtim jedne prilike, kada smo se vracali sa sastanka povodom prvog republickog prvenstva iz hotela Holiday In, nije zelio da ide okolo, a moralo se zbog stalne snajperske paljbe sa okolnih brda. Krenuo je Ivica pravo prema crkvi na Marijin Dvoru a ja sta cu, za njim.
Snajperski metak nam je prosisao pored glava i zapucao u nekakav znak.
On ni habera, a ja……“Ovaj mora da te zna, pa nije zelio da te ima na dusi” rekoh mu ja. “ Ma, jok tebe zna ”onako, kako samo on zna, promrsi Ivica. Idemo mi dalje prema Skenderiji, i tu se islo okolo a on nece. U redu Ivice, idi ti ali ja cu okolo, vidimo se unutra-rekoh. Srecom, tako je i bilo.
Ovo je samo dio price o Savezu, a o Ivici Miocu ce biti vise rijeci kada budemo o njemu govorili u nasoj rubrici “Kuca Slavnih”.