FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

ALMANAH MALOG FUDBALA – ČENGIĆ VILA 1

Administrativno je podjeljeno na dvije mjesne zajednice, Čengić Vila 1 i Čengić Vila 2.

Mjesna zajednica Čengić Vila 1 se nalazi na desnoj obali rijeke Miljacke, dok se na lijevoj obali rijeke nalazi mjesna zajednica Čengić Vila 2. Većina građana Sarajeva cijeli taj prostor kraće zovu Čengić Vila. Prema procjenama iz 2009. godine, sarajevsko naselje Čengić Vila ima oko 13.000 stanovnika. 

Naselje je dobilo ime po osmanskom vojnom zapovjedniku Derviš-paši Dedagi Čengiću, sinu Smail-age Cengica, koji je u Sarajevu izgradio vilu, pa su tokom turske vlasti Sarajlije to područje kolokvijalno zvali Dedagini konaci.

Nakon dolaska austrougarskih vlasti u Sarajevo, na području Čengić Vile 1 je izgrađen Egzercir, vojno vježbalište, koje je po okončanju Prvog svjetskog rata korišteno kao alternativni stadion. Danas je Čengić Vila visoko urbanizirana cjelina, s brojnim kulturnim, sportskim i obrazovnim sadržajima. Na prostoru naselja locirane su dvije osnovne škole OŠ Čengić Vila i OŠ Osman Nakaš.

Neboderi „Vranica“

Da ovoj administrativnoj, ali vise zbog loptacke podjele, dodamo kvart koji se zove Neboderi „Vranica“. Kvart u kome su zivjeli i djelovali poznati javni i kulturni radnici, kao sto su: Ugljesa Uzelac, gradonacelnik grada Sarajeva, Ljiljana Molnar Talajic, vrhunska operna pjevacica, Ahmet Hromadzic, knjizevnik, Nikola Bilic, sportski novinar Radio Sarajeva, Sokrat Kajevic, bariton sarajevske opere, Alija Resulovic, novinar, Josip Katalinski, Josip Bukal, Avdija Derakovic , fudbaleri FK Zeljeznicar. Tu je u drugoj polovini sezdesetih i u sadamdesetim rasla i stasala jedna generacija loptasa i sportista koja je vrijedna spomena. Tahir Helja i Cedo Dmitrovic (fudbal), Mehmed Nalo (gimnastika), Sejfo Rozajac (dzudo), Branko Bjelica (kosarka), Zorica Toperic (stoni tenis), a  kada je mali fudbal u pitanju najduze su se zadrzali na loptackoj sceni Miroslav Sudimac i Adnan Muzurovic.

 

 

Mali Wembly

Vec je spomenut Egzercir, vojno vježbalište, (na potezu gdje je danas okretaljka tramvaja dvojke)  a raja je taj preuredjeni stadion prozvala “Mali Wembly”  i tu su organizovani turniri u malom fudbalu.  U pamcenju su turniri u periodu od 1967 do 1970 godine, koji su organizovani na tom terenu. Na turniru pionira su igrale raje sa Cengic Vile 1 i 2, te iz kvarta oko tramvajske remize i raja iz Nebodera.

Cetri ekipe su bile najbolje.

Za ekipu lijevo od skole “Slobodan Vukovic” (tako se zvala skola na Cengic Vili 1) igrala je raja koja je bila okupljena oko Bore Tesanovica (kasnije ce igrati za FK Zeljeznicar), a za njih su igrali jos Jasminko Djapo, Popara, braca Copelj, …………

Za one desno od skole su igrali Febo Kolar, Nedzad, braca Mitrovic, Sabrija a njihov glavni igrac, tj. navijac je bio Dragan Gligorijevic, koji nas je znao “prepadati” sa strane (iza aut linije) u nastojanjima da vrsi pritisak na protivnicke igrace a jos vise na sudiju utakmice.

Preko Miljacke, sa Cengic Vile 2 (igrali i okupljali se najcesce kod osnovne skole “Petar Dokic”) ekipa predvodjena Dinom Dzurbuzovicem, on je od svih nas tadasnjih igraca napravio najbolju igracku karijeru. Medjutim, njegova ekipa nije imala mnogo uspjeha u to vrijeme, pogotovo igrajuci protiv ekipe "Feniks" (Neboderi Vranica).

Ekipa "Feniks" - Neboderi. Veoma dobra ekipa, za ekipu igrali igraci generacija iz 1955. Svi zivjeli u kvartu gdje su neboderi “Vranica”. Sastav : Fahrudin Mujkanovic – Mujke (Drazenko Cuk – Oko), Faruk Helja – Dino, Sefo Rozajac, Adnan Muzurovic – Atko, Amir Sadzak i Miroslav Sudimac – Miro.

Na tim turnirima ekipa "Feniks" je osvojila najvise prvih mjesta.

 

Sportski Centar Cengic Vila 1

Na mjestu gdje je danas sportski centar C. Vila 1 nekada je bio veliki park.Tu smo mi od 1968-70, kao Neboderska raja, redovno isli da igramo protiv raje iz “Zutih zgrada”, kako smo ih zvali. Za njih su igrali: Bozo Obradovic - Boko, Nijaz Mujic - Njasa, Andjelko Stanic - Cus, Enes Sogolj, Becir Dautovic – Baco, braca Djokic, braca Klacar, Kozo, Gido, braca Krivokapic.

Sportski centar se izgradio 1970 godine a tu se pored malog fudbala igrao rukomet, kosarka i odbojka. Sto se tice malog fudbala nekako se u pocetku udomacila starija raja predvodjena zaista dobrim igracima malog fudbala. Pored ostalih tu su redovno dolazili: Kemo Kovac, Ljubo Kalaba, Suljo Pasalic, braca Dizdarevic (Hamo, Mujo i Fahrija), Djoka, Cik, Bego Resic, Cedo Dmitrovic, Rase Silajdzic, Slavko Mitrovic, Kemo Sukalic, David,…..

 

Zajednicki snimak ekipa koje su igrale na turniru Cengic Vile 1. Svi oni koji su dolazili na stadion da igraju na turnirima su igrali za vise ekipa.

U junu 1976 godine raja iz Nebodera je organizovala turnir. Uglavnom nosioci organizacije su bili igraci ekipe "Feniks". Ucestvovalo je sesnaest ekipa. Uvedene su u organizaciju, bar na Cengic Vili neke novine koje su znacile neku prekretnicu u odnosu na vec vidjeno. Izmedju ostalog,novcane nagrade za prvoplasirane ekipe, uz tradicionalne diplome i pehare. Slijedece, obezbjedjen je razglas za najavu i pracenje rezultata utakmica. Dalje, odvojini su posjetioci turnira od terena, uvedene su klupe za rezervne igrace sa tim da je istocna strana igralista ostavljena samo za igrace, predstavnike ekipe i organizatore. A ono sto je posebno dalo pecat turniru, mlada ekipa "Feniks" je pobjedila u finalu favorizovanu ekipu iz Hrasna (preteca ekipe „Verona“), za koju su tada igrali: Sopovic na golu, Hajrudin Saracevic, Bahrija Hrvat, Nusret Kadic, Fahrija Hrvat i Olega Cvijanovic. Sem Cvijanovica svi igraci FK Zeljeznicar. Za ekipu " Feniks" su igrali: Fahrudin Mujkanovic, Faruk Helja, Amir Sadzak,  Adnan Muzurovic,  Miroslav Sudimac i Mile Milosevic. Rezerve: Cuk Drazenko, Smiljan Penc i Enver Salijaj.

 

                              Atmosfera nakon finalne utakmice turnira iz 1976 godine

Potom negdje u jesen 1976 iskristala se jedna ekipa Cengic Vile 1, koja ce kasnije nastupati na mnogim turnirima. Na golu je bio Culjak, Mustafa Dizdarevic , Pero Simic, Miroslav Prajzeler, Adnan Muzurovic i Petar Kenjic. Tu su jos bili Kemal Sukalic, Branko Mandaric i Sarija Idrizovic. Nekako u tom periodu na igraliste Cengic Vila 1 pocele su redovnije dolaziti “gostujuce” ekipe, sa Cengic Vile 2, Grbavice, Alipasina, Marijin Dvora i ostalih dijelova grada. Tada se uvede prva  nepisana pravila igranja, da se igra do sest postignutih golova i ekipa pobjednik ostaje na terenu. Mnogo je poznatih igraca fudbala/malog fudbala dolazilo tih godina na igraliste. Tesko se sjetiti svih imena a i prilikom navodjenja sigurno da bi se preskocili mnogi ali za ovu priliku da se navedenu neka poznata imena: Ivica Osim, Mehmed Sljivo, Sead Jasenkovic, Dzemal Serbo, Srecko Katanec, Vahid Avdic, Mehmed Janjos, Hajrudin Saracevic, Dragan i Rade Simic……..

Turniri su se redovno ozdrzavali na terenu Cengic Vile 1 ali i u FIS-u, na Kovacima, te na Otoci, Cengic Vili 2, gdje je ekipa redovno igrala a neke od njih i pobjedjivala. U to vrijeme tim Cengic Vile 1 je bila ekipa za respekt, gdje je pozicija golmana bila “najbolnija” tacka. Mijenjani su godinama golmani ali nikako se nije uspjelo naci nekoga, recimo, tipa Cafira iz “Ljubljanske banke”.

 

Zajednicki snimak ekipa “Verona” i Cengic Vile 1 sa navijacima, nakon finalne utakmice turnira

Cetri godine kasnije na turniru koji je organizovala MZ Cengic Vila 1 pozvali smo trojicu igraca sa Otoke, golmana Husu, Harisa Rasidagica i Rajka Dogandzica. Bilo je neminovno da nam trebaju mladji igraci u odbrani, nasi stariji igraci na tim pozicijama Mujo Dizdarevic i Kemo Sukalic su trebali pomoc. Ovaj potez dovodjenja “otocana” se pokazao uspjesnim, mada je u finalu ekipa Verone bila uspjesnija, pobjedom su “ovjerili” prvo mjesto. Nakon ovog turnira pocinje prava “invazija” igraca malog fudbala na teren Cengic Vile 1. Uvedeno je novo, dodatno pravilo igru pocinje prvih dvanaest igraca koji se pojavi na terenu. To je dovelo do toga da se u dane vikenda vrijeme pocetka igranja pomjeralo konstantno. Sa nekadasnjeg pocetka u 9:00 ujutro, otislo se cak i na nekih 6:00 sati. Niko nije zelio da ceka, jer se nije znalo koliko ce se igrati prva utakmica. Ako su prve dvije ekipe ravnopravne znalo se to oduziti i na dva sata cekanja. To su bili pravi “bolesnici” malog fudbala. Tada je i nastao slogan da je stadion Cengic Vila 1 “ Meka” malog fudbala u gradu Sarajevu.

Negdje od 1980 godine smo uveli igranje po salama u toku zimskog perioda. Igrali smo u salama na DIF-u, na Mojmilu i u Skenderiji, naravno.

 

Ekipa Cengic Vile 1, prvaci grada 1981 godina. Stoje s lijeva: Miroslav Prajzler, Rajko Dugandzic,  Adnan Muzurovic, Zoran Bilic, Boro Borovcanin i Branislav Mandaric. Cuce: Rade Simic, Mustafa Dizdarevic, Pero Simic, Petar Kenjic i Sarija Idrizovic

Ekipa Cengic Vile 1 godine 1981 i 1982 ucestvuje na prvenstvu grada u organizaciji sportskog drustva Privredne banke Sarajevo – udruzene banke. Za ovu ligu smo se u prvoj godine pojacali sa igracima koji su poceli redovnije dolaziti na igraliste. Rade Simic, Zoran Bilic i golman Boro Boravcanin su bili ocigledno pravi igraci koji su nedostajali, jer je ekipa osvojila ubjedljivo prvo mjesto te godine u konkurenciji ekipa kao sto su bile Ljubljanske banka,OZIL Ilidza, Vrbanjusa, MZ Kovaci, MZ Otoka, MZ Grbavica......... Za najboljeg igraca lige proglasen je Miroslav Miso Prajzler, igrac ekipe Cengic Vila 1.

U slijedecoj, drugoj godini odrzavanja ove lige odluceno je da se, po prvi put, organizuje  ekipa zajedno sa igracima iz „suparnicke“ ekipe Cengic Vile 2. Pozvali smo Faika Kolara i Milivoja Terzica. Nije islo, na kraju sezone ekipa je zauzela trece mjesto.

Prvi turnir u malom fudbalu Fis-Gol 1983 godine i ucesce ekipe Cengic Vila 1. Za ovaj turnir vezane su prve i slobodno se moze reci posljednje neprijatne situacije te prirode u ekipi. Naime, neposredno pred pocetak turnira doslo je do „puca“ unutar ekipe, tako da se bez znanja vodstva ekipe pregovaralo sa sponzorom.  Doveden je i Hamo Dizdarevic za trenera na samu utakmicu turnira sa odredjenim preporukama u igrackom smislu. Naravno, da se ta nelagodna situacija koja je vladala neposredno pred utakmicu, i u toku same, odrazila na rezultat. Izgubljena je utakmica od relativno slabijeg protivnika. Nakon  utakmice, je doslo do prepirke u svlacionici, te je Rajko Dugandzic (inicijator "pobune") shvatio da je najbolje da napusti ekipu. Vise nije nikada igrao za nasu ekipu na turnirima. Niti je igrao sa nama na visegodisnjim redovnim zimskim terminima ekipe. Otisao je da igra za suparnicku ekipu, Cengic Vilu 2. Istine radi, jos jednom smo igrali zajedno na turniru gradova u Beogradu 1987 godine. Mi iz rukovodstva turnira Fis-Gol, na insistiranje predstavnika i trenera reprezentacije turnira, smo se slozili da Rajko igra na tom turniru. 

Nastavljeno je igranje na igralistu sportskog centra Cengic Vile 1 ali i na gradskim turnirima, u FIS-u, na Ilidzi, Kovacima, Vogosci, Velesicima……... Islo se i na turnire koji su organizovani van Bosne i Hercegovine. Ostaje u sjecanju turnir gradova u Sidu, gdje su ucestvovale ekipe Uspinjaca iz Zagreba, Jugoslavija plavi iz Beograda, ekipa Sida a ekipa Cengic Vile 1 je bila predstavnik turnira Fis-Gol za tu godinu. Za taj turnir pored standardnih igraca ekipe, kao pojacana su dovedeni golman Mato Mrkic i Nedim Muminovic.

Praveci rekapitulaciju igranja malog fudbala u pripremi za osnivacku skupstinu Udruzenja klubova malog fudbala Sarajevo mi smi imali diskusiju koga sve da predlozimo za clanove izvrsnih organa Udruzenja. Imali smo u vidu da stadion Cengic Vila 1 i igraci koji su igrali na njemu moraju biti tu zastupljeni. Ocigledan je fakat bio i da, u to vrijeme, u raznim ekipama koje su igrale na turniru Fis-Gol su bili vodeci igraci sa terena Cengic Vile 1.

 

     Podgora, krajem osamdesetih, Boro Borovcanin, Adnan Muzurovic i Miroslav Prajzler

Posebno treba istaci da smo u ovom periodu znatnu paznju posvetili druzenju van terena. Druzenja poslije utakmica na Cengic Vili a pogotovo za vrijeme zimskog perioda i igranja u KSC “Skenderija” su bila normalna pojava. Kao novinu smo uveli familijarne izlete. Islo se na Boracko jezero, na planine a i na more skupa. Pravili smo, naizmjenicno, kucne posjete, obiljezavajuci prigodne datume, rodjendane i slicno. Sve skupa, bila su to nezaboravna vremena druzenja i raznoraznih dogodjanja. Svaka organizacija, posebna prica.

Negdje od 1987 godine,  stasava jedna nova generacija predvodjena Almirom Turkovicem – Zekom, bracom Lukovic, Vladimirom - Kigenom i Draskom, Edinom Djapom, Fikretom Korkaricem, Kenanom Memisevicem, Amirom Spahicem i ostalim igracima malog fudbala.                                  

O tome su svoja svjedocenja za portal fisgol83-91 napisali Drasko Lukovic i Edin Djapo.

Zvijezde sportskog centra Cengic Vile 1

Svako vrijeme ima svoje istaknute igrace i osobe. Da napravimo nekoliko selekcija onih koji su igrali mali fudbal od izgradnje stadiona Cengic Vila 1, u periodu od 1970 do 1987 godine, s tim da su igrali konstantno u navedenom periodu vise od deset godina.

Prema tome, pet najboljih igraca malog fudbala stadiona Cengic Vila 1u periodu o kome govorimo su: Miroslav Prajzler - Miso, Faik Kolar, Adnan Muzurovic - Atko, Ljubomir  Ljubo Kalaba i Kerim Kemo Kovac.

Almir Turkovic - Zeka je najuspjesniji igrac fudbala koji je “ponikao” na stadionu Cengic Vila 1, bio je standardni prvotimac FK Sarajevo. Igrao je i za NK Zadar, NK Osijek, NK Hajduk Split i Carezo Osaka (Japan). Popularni Zeka je odigrao je 11 utakmica za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine a nezvanicno je najbolji poslijeratni fudbaler FK Sarajevo.                           

U prvoj ligi Jugoslavije je igrao jedan malonogometas sa naseg stadiona, rijec je o Ljubi Kalabi, koji je 8.jula 1965 godine potpisao profesionalni ugovor sa FK Zeljeznicar. Nema tacnih podataka koliko je Ljubo odigrao utakmica za plave sa Grbavice ali on je zajedno sa jos cetvoricom igraca sa stadiona Cengic Vila 1 bio clan FK Pofalickog kada se ovaj klub takmicio u drugoj ligi jug. Uz Ljubu za taj klub, u tom periodu, su igrali i Sulejman Pasalic, Cedo Dmitrovic, Kerim Kemo Kovac i Enver Enko Bilanovic. Sto znaci,  da su svi navedeni bili igraci saveznog ranga.

Pet najomiljenijih osoba stadiona  u ovom periodu: Mustafa Dizdarevic - Mujo, Kemal Sukalic - Kemo, Branko Mandaric - Brko, Rasim Silajdzic - Rase i Sarija Idrizovic.

Najvjerniji gledaoci a istovremeno veoma cijenjene osobe koje su dolazile na stadion: Sacir Jazic - Jaza, Vlado Zlonoga, Meho Dizdarevic i Nijaz Mujic – Njasa.

Najduhovitija osoba od raje koja je igrala i dolazila na stadion: Asim Alagic - Acko.

Najbolji muzicar u ekipi je bio Petar Kenjic – Peso, clan vokalno instrumentalne grupe “COD”. Najbolji pjevac amater Miroslav Prajzler a najvise slusan u raji u solo izvedbama pjevanja je, bez premca, Mustafa Dizdarevic i pjesma “Na hastalu gori svijeca”.

Svake selekcije su diskutabilne, pa i ove, s tim sto su navedene “ovjerene” prilikom razgovora sa dostupnim igracima koji su igrali mali fudbal zajedno sa nama na stadionu Cengic Vila 1.

 

               Raja sa Cengic Vile 1, nakon osvojenog prvog mjesta na jednom od turnira

Sta reci za kraj?

Na sportskom centru Cengic Vila 1 se dvadesetjednu godinu, od 1970 do kraja 1991 godine, proveo jedan veoma interesantan i lijep zivotni period. Tri generacije su tu proveli nezaboravne trenutke, kroz igru malog fudbala i razna druzenja. Mali fudbal se igrao svakodnevno. Radnim danom popodne a vikendom prijepodne stadion je bio pun, igralo se satima.

Sa aspekta sportskih desavanja posebno atraktivno je bilo u periodu kada su se na sportskom centru igrali i ostali sportovi, kosarka, rukomet i odbojka.

Isto tako, bilo je milina vidjeti veselu igru djece i omladine na igralistu i u parku pored.

Danas, 2016 godine sve izgleda nekako prazno. Da ne kazem sablasno. Do nedavno se igralo jednom sedmicno, cetvrtkom. Kako kazu, i to je prestalo.

Ostaju ova nasa sjecanja. A mozda se promjeni situacija? Mozda opet bude k’o nekad? Tesko ali ko zna?

AM

 

Cengic Vila 1. Sa jedne od organizacije takmicenja u malom fudbalu. Na fotografiji sa desna: Amir Sadzak, Adnan Muzurovic, Mirsad Kaljanac (sudija), NN, Vlado Zlonoga, NN i Sarija Idrizovic.

 

REDAKCIJA

27.april 2016 

ALMANAH MALOG FUDBALA – SEDRENIK, VRBANJUŠA I MEDRESE

Nostalgija za fudbalom u mojoj mahali

Ono što je interesantno je da sam djetinjstvo i mladost proveo na prostoru između nekoliko mjesnih zajednica pa ću se u ovom tekstu osvrnuti na taj period, ekipe i igrače sa kojim sam igrao veliki i mali fudbal. Ulica Budakovići se nalazi na desnoj strani Miljacke, na sjevernoj periferiji Sarajeva. Pripada mjesnom području “Bardakčije”. Smještena je između Ulice Bardakčije (prije Hadži Lojina) na zapadu i Ulice Skendera Kulenovića (prije Ulica Stojanke majke Knežopoljke) na istoku. Budakovići je naziv srednjovjekovnog sela koje je kasnije ušlo u sastav grada. Stanovao sam u ulici Kaukčije Abdulaha efendije (danas Vrbanjuša), sto metara iznad ulice Budakovići. Kad se stane na raskršću na početku ulice Budakovići, istočno su Mihrivode/Medrese II, zapadno Podhrastovi-Bardakčije, sjeverno Sedrenik i južno Vrbanjuša. Većina djece sa tog područja išla je u osnovnu školu Razija Omanović, gdje je i počinjalo naše druženje. 

Na Vrbanjuši je bio zemljani teren, pored Doma za sirotište koji je izgrađen 1905. godine, a na Mihrivodama je bio betonski teren, populana Bijela bašta. Na ta dva terena se skoro stalno igrao fudbal koji je bio naša glavna zabava. Na ovom području su bila tri registrovana kluba za veliki fudbal (Sedrenik, Vrbanjuša i Medrese II/Dijamant) i ono što je interesantno ja sam igrao za sva tri kluba i koliko je meni poznato, to je pored mene uspjelo još i Mirsadu Spahoviću. Lično, nisam bio neki fudbaler rasnog kova tipa našeg komšije i ljubimca Fude Švrakića, ali sam bio vrlo korpulentan i onako malo i na snagu i uz solidnu tehniku, igralo se lopte što je najvažnije. Vrlo rano, u 19. godini, položio sam za fudbalskog sudiju, pa zbog toga nisam igrao previse veliki fudbal, iako sam ga volio, jer se to dvoje uporedo teško uklapalo.

Prijateljska utakmica Sarajevo - Lirija, 1987 godina: Zilić, kapiten Lirije, Prolić, Radeljaš i Peljto

Moje prve komšije bili su braća Radeljaš, Hamdo i Ferid-Nona, koji su ostavili dubok trag u FK Sarajevo, posebno Ferid koji je odigrao 254 utakmice i nalazi se na 11. mjestu po broju odigranih utakmica za Bordo klub. Također u neposrednoj blizini na Podhrastovima, odrastao je i moj dragi

prijatelj Zijad Švrakić, izvrstan igrač velikog i malog fudbala, koji je također igrao u Sarajevu, od pionira do prvog tima (1983.-87.) i bio član šampionske generacije 1984/85.

FK Sedrenik 

Klub je osnovan 1959 godine i uglavnom se takmičio u grupnoj/međuopštinskoj i u opštinskoj ligi. Na žalost klub je prestao sa radom 1997 godini, zbog lose finansijske situacije.

Ekipa Sedrenika sredinom sedamdesetih godina, sa trenerom Šehovićem, a na slici su legendarni sekretar Naim Džafić-Naja, Boro Karanfil Trajković i Meho Poturković

Meho Poturković, koji je bio glavni finasijer FK Sedrenik, u svojoj čuvenoj kafani Uranak na Sedreniku sa igračima Sarajeva: Muzurović, Rajković, Dupovac, Sušić, Muftić i Spaso gazda Egipta.

Za ovaj klub su nastupali igrači sa područja mjesne zajednice ali su vremenom dolazili i igrači iz ostalog dijela grada, posebno u osamdesetim godinama.

Sa utakmice veterana i prvog tima Sedrenika 1975. godine

Povodom jubileja, 20 godina osnivanja kluba, 1979. godine odigrana je prijateljska utakmica sa FK Sarajevo, gdje se od kluba oprostio najbolji igrač i kapiten Boro Trajković.

Sedrenik je često nastupao i na raznim malonogometnim turnirima, jer je imao niz klasnih igrača koji su fantastično igrali mali fudbal, a među najboljima su bili braća Tahir i Ibro Helja, Nedim Muminović, Mehmed Hadžić, Edhem Dalipagić, Emir Muminović, Fahrudin Ajanović, Fikret Tutić, Rizo i Erzid-Nijo Samouk, Hrustemović Zaim, Tabaković Nedim Ćuka, Hamdo Lemezan, Smiljanić Dragoljub Stoja, Edin Pilav.

 

Memorijalni turnir Fadil Pašalić 1979. u Fisu.
Stoje: Muminović Nedim, Lemezan Hamdo, Ivanko Žarko, Topić, Glavinić Štrule, Čizmić Omer Čuče: Hadžić Mehmed Mališa, Helja Tahir, Šabanović Enver Encer i Belan Ahmed

Mnogo igrača FK Sedrenik igralo je na Fis golu za razne ekipe. Za ekipu Avala, koja je nastupala na Fis golu 1989. i 1990. godine, uglavnom su igrali igrači FK Sedrenik.

Stoje: Zilić Mehmedalija, Tokača Sead, Tokača Nedžad, Tokača Vehbija, Mekić Amir, Mahović Hamdija vlasnik bife Avala,
Čuče: Šubo Sead, Tokača Kiko, Ajanović Fahrudin i Šero Halil Gugo

Za juniore Sedrenika sam igrao u periodu od 1978. do 1980. godine.

Juniori Sedrenika 1978. godine
Stoje: Alibašić Murat, Tadić Miomir, Imamović Senad, Fazlić Dževad, Zilić Mehmedalija, Kovač Meho, Kovač Edin, Boro Trajković trener,
Čuče: Ajanović Rasim.capt, Salihagić Edib, Tokača Vehbija, Hamzić Mehmed, Katica Abid i Hadžić Dževad

 

FK Vrbanjuša

Klub je osnovan 1967. godine i danas se takmiči u Kantonalnoj ligi. Do 1992. uglavnom je igrao u grupnoj/međuopštinskoj i u opštinskoj ligi. Najveći uspjeh kluba je u sezoni 1998/99. kada su igrali u Premijer ligi BiH zajedno sa Sarajevom, Željezničarom, Čelikom, Slobodom, Veležom. Igrali su i Prvu ligu FBiH, kao i duže vrijeme u Drugoj ligi.

Kroz ovaj klub je bišoj Jugoslaviji, prošlo mnogo poznatih fudbalera, a po meni najveći i najdublji trag ostavio je legendarni kapiten Fuad Kumro Živčo. On je za ovaj klub nastupao od 1971. do 1997. godine, uz pauzu u periodu od 1981.-84. kada je igrao za Romaniju sa Pala.

U klub je pred kraj igračke karijere 1984. godine došao Alija Hadziosmanović Braco i igrao do 1992. godine, a od tada je preuzeo klub u kojem je bio trener i direktor i tako je sve do danas. Svi uspješni rezultat u ovom periodu se uglavnom vežu za njegovo ime. Braco je 2017. godine izdao kjnigu o 50 godina postojanja u kojoj se može naći niz zanimljivih i historijskih činjenica vezanih za ovaj klub.

Ono što je posebno interesantno je to da je veći broj igrača i trenera, bilo u ova dva komšijska kluba, Sedrenik i Vrbanjuša. Napomenuću one koje znam ali ih sigurno ima još. Šehović, Kustura Fuad Saliha, Kadragić Zakir, Radžo Ahmed, Hadžiabdić Suad, Pjano Mirsad, Tabaković Nedim, Helja Ibro, Smiljanić Dragoljub Stoja, Brutus Džemal Joja, Mirsad Spahović, Ahmed Belan.

Vrlo talentovana generacija juniora Vrbanjuše iz 1978 godine, od kojih je većina igrala i za seniore kao i mali fudbal.
Stoje: Đana Enes Ćifo, Tabaković Nedim, Hadžić Tarik, Đurđević Goran, Škipina, Pašić, ?, Hadžiosmanović Amir trener
Čuče : Reško, Kaljanac Ekrem, Frlj Mensur, Džido Almedin, Ustamujić Muhidin Mujke i Ljubović Senad Selo

Najveći uspjeh prije rata Vrbanjuša je ostvarila pobjedom u Kupu MFS Sarajevo, protiv ekipe Radničkog iz Goražda 1986. godine.

Igrao sam za FK Vrbanjušu u dva navrata, u sezonama 1980/81. i 1987/88.

U posebnom sjećanju mi je ostala ova utakmica, jer sam tada prešao iz Sedrenika u Vrbanjušu i u malom derbiju smo uspjeli dobiti Sedrenik. Nemam sliku sa te utakmice ali ostaje ovaj isječak iz novina kao uspomena. Interesantno je da sam tada radio kod Mehe u njegovoj kafani „Uranak“ ali mi to niko nije zamjerio. U toj sezoni smo pobijedili i Romaniju sa Pala koja je bila prva. Po završetku ove sezone otišao sam u JNA, u Romaniju su otišli Kumro i Đurđević, a u Sedrenik Tabaković i Pjano.

U sezoni 1987/88. kada sam igrao drugi put za Vrbanjušu, igrali smo u Opštinskoj ligi iako je u ekipi bilo dosta poznatih igrača što govori da su tada takmičenja bila vrlo kvalitetna. U ekipi su bili Kapo, Zilić, Tica, Jarović, Kumro, Hadžiosmanović, Krasnić, Brutus, Miletić, Ljubović, Karajica, Hadžiabdić, Spahović...

Vrbanjuša je imala mnogo kvalitetnih fudbalera koji su uspješno igrali i veliki i mali fudbal. Krajem 70-tih i početkom 80-tih, u Fisu su organizovani razni turniri kafića, a potom je 1983. počeo tradicionalni Fis gol. Na turniru 1980. koje su organizovale VN iz Beograda, ekipa Vrbanjuše (Restoran Mešak) osvojila je prvo mjesto među 68 ekipa i plasirala se na državno prvenstvo u Smederevu, gdje su osvojili peto mjesto.

Ekipa Vrbanjuše u Smederevu : Muratović, Kapo, Hadžiosmanović Mehmed Mešak, Faruk Švrakić, Alija Hadžiomanović, Alimajstorović Namik, Vreto Faruk, Fetahović Muhamed Šurke, KumroFuad, Međedović Fikret Fiće, Dino Šogolj, Belan Ahmed, Đurđević Goran, Brutus Dzemal Joja, Mangafić Mire, Fuad Švrakić i Radžo Ahmed

Ekipa Vrbanjuše je redovno učestvovala na turnirima Fis gol, ali uvijek pod nazivom nekog od sponzora. Jedini nastup pod imenom Vrbanjuša-Arija imali su na posljednjem turniru 1991. kojeg su i osvojili.

Ekipa sa Fisgola 1984 caffe Arkada: Petković Vladimir, Hadžić Tarik, Radeljaš Ferid, Smajić Admir Coka, Alija Hadžiosmanović Braco, Brutus Džemal Joja i Ljubović Senad Selo.
Tri igrača Prve lige YU (Petković, Radeljaš -Sarajevo i Smajić -Željezničar ) i četiri iz Vrbanjuše

Ekipa sa većinom igrača iz Vrbanjuše u nastupu za caffe Modena-Bene – Kumro Fuad Živčo, Đurđević Goran, Kadragić Zakir Krole, Bašagić Mehmed Meme, Kapo Amir, Đurković Miloš, Bene, 

čuče : Radžo Ahmed, Hadžiosmanović Alija, Švrakić Zijad, Mehmed Janjoš Čala i Ljubović Senad Selo

Kako sam već spomenuo, na Vrbanjuši je postojao zemljani teren za mali fudbal, gdje su svakodnevno igrane utakmice od jutra do mraka. Na tom terenu je trenirala i ekipa FK Mladost (igrači sa oštećenim sluhom) čije su prostorije bile ispod Vrbanjuše u ulici Sagrdžije i koja se takmičila u Opštinskoj ligi. Najbolji njihov igrač bio je Šehović Mirsad, koji je kratko igrao i u FK Sedrenik, a igrao je i za reprezentaciju gluhih Jugoslavije, zajedno sa Damirom Desnicom iz Rijeke.

Na ovom terenu su se svake godine igrale utakmice (po janje) između starih i mladih sa Vrbanjuše, a ovo je slika sa kraja osamdesetih sa jedne od tih utakmica. Na slici su Daut, Pjano, Klačar, Mande, Behlulović, Gežo, Selo.

Po uzoru na turnire koji su se odigravali po gradu, organizovan je i turnir na Vrbanjuši na ovom terenu u proljeće 1983. godine, par mjeseci prije početka prvog turnira Fis gol. Na turniru je učestvoalo 16 ekipa. Moja ekipa je bila najmlađa, gdje sam ja bio najstariji sa 21 godinom. Prvo kolo smo pobijedili ekipu Mladost, drugu naše vršnjake sa Vrbanjuše, Vrtuljak ljubavi (Selo, Tarik, Joja, Goran...), u polufinalu ekipu našeg tetka Harbe (Švrakić Zijo, Stoja, Zubac, Gico... ) i u finalu igrali sa domaćinom i organizatorom Vrbanjušom (Živčo, Braco, Murga, Radžo, Kapo, Zakir..). I po običaju Braco je tražio da sve nagrade pripadnu pobjedniku, jer je bio siguran u trijumf. Tada sam ja zaprijetio da mi nećemo igrati finale i onda je ta ideja odbačena. Bila je vrlo neizvjesna utakmica i kod rezultata 1-1, kada je Braco vidio da je vrag odnio šalu, ušao je tako žestoko našem igraču Samouk Erzidu –Niji i bukvalno ga izbacio u treći red tribina i naravno on nije mogao nastaviti utakmicu. Tako se ostalim momcima uvukao strah i na kraju su nas ipak dobili 4-2 i zasluženo osvojili prvo mjesto.

Lemezan, Zilić, Hodžić, Zečević E., Ajanović, Samouk, Velagić, Zečević I., Mujo i Hamzić.
Skoro svi ovi igrači su igrali na tom turniru, a pored njih još i Čeljo, Katica i Mande

Veterani Vrbanjuše na jednom od Bajramskih turnira 2005. godine.
Kumro, Hadžić, Zilić, Bajraktarević, Hreljić, Behlulović, Voloder, Šehović, Ljubović, Vražalica i Geci

 

FK Medrese II / Dijamant

Ovaj klub je osnovan 1983. godine na inicijativu Koradžić Abduselama i osnovala ga je MZ Medrese II. Klub se takmičio u Opštinskoj ligi. Početkom 1986. godine, klub je promijenio naziv u Dijamant, jer je ta RO izrazila spremnost da bude sponzor kluba. Međutim, to nije baš zaživjelo kako je zamišljeno i klub je po završetku sezone 1986/87. prestao sa radom, a većina igrača je prešla u Sedrenik i Vrbanjušu.

Za ovu ekipu su između ostalih igrali i Zubetljak Hajrudin, Zorbić Nijaz, Lemezan Hamdo, Smajić Almir Gale, Spahović Mirsad, Čebo Sabahudin, Čaušević Saludin, Užičanin Fevzija, Kovač Mirsad, Čaušević Edib, Helač Mensud, Tarčin Ragib, Vejsilović Halid Gida, Čongo Fikret, Hasanbegović Midhat Mide, Babić Sulejman Memko kao i igrači koji su na ovoj slici ispod.

Dijamant 1986. godine
Bostandžić Senad, Kaljanac Mirsad, Zilić Mehmedalija, Eminagić Nijaz Tamba, Ćolić Fuad, Zuko Asim, Zubetljak Sabahudin, Fejzagić Hikmet, Koradžić Abduselam Medo.
Čuče: Efendić Mevludin, Zečević Elvedin, Tarćin Salem, Smajlović Fadil, Velić Senad, Bostandžić Nedžad, Merđanović Namik, Tokača Sead

 

Za kraj, znam da je akcenat ove rubrike mali fudbal. Medjutim, mi moramo biti svjesni cinjenice da je na ovim i slicnim gradskim podrucijima vecina igraca igrala mali i veliki fudbal. Odatle ova moja povezanost.

Mislim da sam dao odredjeni doprinos vasoj aktivnosti, za koju smatram da vas treba podrzati u vasim nastojanjima. Sve kako je bilo treba da ostane zapisano. Pun pogodak bi bio kada bi se uspjelo u namjeri da se to zabiljezi u vidu jedne sportske knjige.

Tekst i fotografije: Mehmedalija Zilić

 

FIS-GOL TIM

17.februar 2020

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version