FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

DNEVNIK MOMIRA JELOVCA - DUGI DIO

MALI FUDBAL

Ja sam inace rodjen u Sarajevu na Skenderiji, ali sam odrastao na Grbavici medju starim paviljonima gdje se "na male"igralo od jutra do sutara a igralo se i na parkingu garaze gdje su uglavnom bili parkirani Londoneri dvospratnjaci...Bas na tom parkingu izrasli su mnogi Zeljini asovi, od Cobe Janjusa do Boska Jankovica ..Na zalost sluzba moga oca (vojno lice) odvojila me je od grbavicke raje. Preselili smo Bihac pa kartko iza toga u Pozegu (tada Slavonsku). Tamo je pocelo moje fudbalsko ali i ukupno sportsko profiliranje.. Atletika, kosarka, plivanje ali fudbal je bio ipak prava ljubav. Ali to poglavlje nije toliko bitno za pricu o sarajevskom malom fudbalu.... 

RTV Sarajevo je u vrijeme kada sam poceo raditi (1973) imalo vrlo vrlo ozbiljnu ekipu...Nina Selimbegovic sjajan golman i samo on zna zasto nije postao jedan od najboljih u Jugi....Mesko Cukurija, Cedo Dmitrovic, zatim sada nazalost pokojni braca Sukrija i Muho Pasic, Rudolf Zagovec,  Ferid Sopovic …

Igrali smo cesto turnire na Cengic Vili a kasnije u FISu pa Skenderiji. Naravno tada su bile popularne razne "ijade."..Na nasim televizijadama smo redovno igrali finale cesto pobjedjivali a najveci su nam rivali bili kolege iz TV Titograd za koje je igralo nekoliko bivsih igraca Buducnosti i OFK Titograd nekadasnjih drugoligasa ..Kasnije smo oformili i novinarsku ekipu koja je nastupala na FISovim turnirima .....Zdravko Lipovac, Hamo Maslesa,  Nedeljko Kovinjalo, Nedo Maricic, Sejo Saric nisu samo zbog"novinarskih imena" izazivali respekt na terenu...Vrlo smo se uspjesno nosili i sa najboljima u gradu...A nase kolege iz Zagreba i Beograda s kojima se sastajali u prigodnim prilikama bilo na malom ili velikom terenu uvjek su iz Sarajeva odlazili mreze pune do vrha ....a nisu bolje prolazili ni kada smo mi bili gosti...

     Novinarska ekipa:Vejzagic (tehniko), Lipovac, Matic, Maricic, Bjelogrlic i Jelovac                                                                                       Cuce: NN,  Kovinjalo,  Maslesa i Saric

Od svih tih meceva u sjecanju su mi ostala dva...1989. u Skenderiji je igran Novogodisnji turnir, novinarska ekipa je bila pojacana bivsim poznatim igracima, doduse malo u godinama ali....Nisam ni sanjao da cu jednog dana igrati sa Dragoslavom Sekularcem...Sekijem Iako u godinama njegove su lopte "imale oci". Vrlo je brzo diagnosticirao sta je moje najace oruzje "Jelovac bre samo trci u prazan prostor i pred tebe ce doci lopta" i tako i bi ..Nemogu se sjetiti protivnika ali smo u tri utakmice pobjedili a Sejo Saric i ja smo tresli mreze ko od sale ...Na kraju turnira, moja je malenkost, medju noivinarima bio proglasen za najboiljeg igraca za sta imaju zasluge podjednake i Seki i Sejo Saric. Mnogi su se u sali, naravno pitali ko ono (misleci na Sekija) igra uz Seju Sarica. Na zalost skijaska sezona je bila u punom jeku a posto mi je i to bila specijanst  kao tv komentatora bio sam na putu Norveskoj pa nisam mogao primiti kristalnu vazu kao nagaradu...

Drugo cega se sjecam i to vrlo dobro, ali ne rado, susreta sa Vratnickom kombinovanom ekipom. Mislim da je bio 25.novembar1992., pa je to bilo kao u cast Dana drzavnosti BiH....Ocitali su nam takvu lekciju kakvu ne pamtim ..mislim da je bilo 7-1 ili tako nesto ...Nismo se loptom sastali.To je bila moja posljednja utakmica koju sam odigrao u Sarajevu...

Odlaskom iz Sarajeva moja se sportska aktivnost vise bazirala na skijanju i tenisu...Kada sam definitivno odabrao London za nastavak zivota, zaintrigirale su me njihove Sunday Lige gdje igraju svi od 35te na dalje .....Igra se naravno na velikom terenu ....I moram reci da sam se vratio 30 godina u nazad ...Ne mogu reci poodmladio ali sam se odlicno nosio sa mnogo mladjima od sebe, cak su trazili da im pokazem rodni list .. ...nazalost opet povreda, zadnja loza istegnuta i opet pauza nadam se ne duga .....

Zaboravih u brzini jos nesto ....a to su nasi novinarski "obracuni" utorkom u maloj sali Skenderije .

U principu se igralo po formuli (ako smo se svi skupili) RTV protiv ostalih ali to uvjek nije bilo moguce pa smo se mjesali..Kao gosti su cesto dolazili Velija Becirspahic, Ivica Osim, Jozo Bukal ...Bilo je vatreno ,s puno adrenalina naravno zelje za dokazivanjem pred fudbalskim autoritetima ...Tesko se sjetiti ukupnog bilansa ali je sasvim netacno i neistinito da je ekipa u kojoj sam ja igrao bila uglavnom gubitnik..kako je neko napisao u blogu. To jako dobro znaju oni koji su igrali ali to nije bitno ..Bitno je bilo trece poluvrijeme u kaficu kada je krenulo po pivama a i podbadanjima..Straus ,Svabo ili ako hocete Osim nam je krv pio u stilu ..."Samo jos jednom da vas cujem da kritikujete igrace, sram vas bilo vecini lijeva noga sluzi za hodanje, a meni i Seji Saricu je govorio da nam ne moze namjestiti sansi koliko smo mi mogli promasiti...Zdravku Lipovcu je stalno viko da promjeni gorivo "toci super 98 umjesto disela" aludirajuci na Lipinu "brzinu" ...

Posebno je veselo bilo kada smo putovali na na revijalne utakmice ..

Osim nam je bio selektor kada smo u Minhenu igrali protiv protiv tima iz lokalne regionalne lige ...na velikom terenu ...Suprotno ocekivanjima mi smo ih nadigrali i natrcali i pobjedili ...Sejo Saric odigaro sjajno ..laznjacima je do ludila dovodio Njemce zabio je jedan i namjestio dva gola ...Najbolje je bilo naravno nakon tekme u birtiji jednog naseg zemljaka koji nam je bio domacin ...Neki su se tako "oduzeli"da nisu znali doci do hotela koji je bio 100 metara niz ulicu...al necemo o imenima..

FOTO: Novinarska ekipa u setnji Varazdinom, s lijeva u prvom planu: Mladen Bagic, Momir Jelovac i r. Sead Saric, iza se mogu primjetiti: Lipovac, Matic,…                                                                                                                                                                                                                             

REDAKCIJA

(14.12.2012.)

 

Prilog za Almanah malog fudbala: MEJTAŠ - KLOSTER

 
REŠAD SPAHIĆ – ČERČEK 
Redakciji u Sarajevu obratio se Resad Spahić u sportskim krugovima puno poznatiji po nadimku Čercek. Kao dugogodišnji radnik Energopetrola sa ekipom učestvuje na mnogim turnirima u malom fudbalu na području grada. Iz njegove bogate fudbalske karijere poznato nam je, da je bio veliki talenat FK Sarajevo gdje je prošao kompletnu fudbalsku školu. Veoma uspješno je bio sudionik i velikih terena gdje je sličnom igrom i izgledom, „ zaradio” nadimak, podsjećajući na ubojito desno krilo NK Dinama iz Zagreba Marjana Čerčeka.
Po okončanju karijere uspješno završava 1983 godine i trenersku školu kod profesora Radeta Matića u generaviji Sprece, Jelusica, Hadžihasanovića ....
„Vaša stranica je prava stvar i treba pokušati da se jedno vrijeme i ljudi ne zaborave. Kontaktiranjem sa ovom stranicom mnoge će se pokidane veze uspostaviti, a vjerujem i mnogima obogatiti fond fotografija i saznanja na mnoge dogadjaje koji su izblijedili.”
RVK
 
 

 

 

 

Iz naseg arhiva: fotokopija fotografije starog Klostera, pred jedan od susreta kasnih šezdesetih. Fotografiju obezbjedio Rade Kovacevic.

 

PRILOG ZA ALMANAH MALOG FUDBALA: MEJTAS – KLOSTER

Po kazivanju Resada Spahica – Cerceka:

Druga polovina šezdesetih pa do osamdesetih bilo je zlatno doba u svim segmentima života. Jednostavno Sarajevo je stasavalo i jačalo. To se posebno odnosi na sport gdje fudbal zauzima posebno mjesto kao nacionalna i najdraža sporedna stvar. Svaka utakmica doprinosi poznanstvu, druženju i sklapanjuprijateljstava. Ujedinjavao je ljude sa fondom od 500 pa do 75oo riječi i činio ih bliskim. U to vrijeme za neke je bio dovoljan i pozdrav sa osmijehom, pa da osoba bude uspravna i dostojanstvena. Neki bi danas osvrćući se na to vrijeme rekli da je negativna pojava bila ozbiljan incident.

Jedno od kultnih mjesta za šutanje lopte je dvorište osnovne škole na Mejtašu. Nezaboravni su turniri za prvaka Kvarta u organizaciji Mjesne zajednice Mejtaš. Pobjednik je predstavljao raju na prvenstvima grada Sarajeva.

Kako smo se mnogi znali po nadimcima evo nekih imena za istraživanje koji su svojom igrom obilježili ovo naselje. Npr. jedna ekipa malo starijih sa kraja sedamdesetih, koja je imala najviše uspjeha: Golman Vjeko Škec, Jaro (imao rusko prezime), Karmelo (Gašić Branko), Zoran Šumar, Sultanović Amar, Češko, Čerček (Rešad Spahić).... Druga ekipa: golman Hukić zvani Vasvija, Avdići Ramiz i Vako, Milčević Zvonko, Emir Travljanin, Fudo Mušović, Ćandra Ismet...

Treba napomenuti da je tadašnja omladina bila nadarena za više sportova koji i nisu bili srodni.

Na žalost u svojim albumima nemam fotografija jer su nestale u ratnim dejstvima devedesetih. Vjerujem da cu i na ovaj nacin u ovoj rubrici prilozima drugih sudionika doci do nekih svojih fotografija. Evo jedne sa kraja osamdesetih, dobio je od prijatelja, kao prilog za Almanah.

 


 

 

Stadion Kovači. Energopetrol Sarajevo (zuti dresovi) i FK Bosna Sarajevo. Gornji red s lijeva stoje: Periša Ranko, Garo, Terza, Ljubo, N.N., Mato, Kabahija stariji, Zvonko Milčević (pokojni), Fudo Mušović. Čuče: Dino Helja, Čerček, N.N., Šljivić - Gugu, Zoka – Ždero, Emir Travljanin N.N. i Mirza Hadžihasanović.

 

REDAKCIJA

(25.mart 2012)

 

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version