FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

MALONOGOMETNI/FUDBALSKI MOST (7)

Branko Heleta i Hasan Hajdarević su sagovornici u ovom izdanju malonogometnog/fudbalskog mosta portala.

Haso i Banda su bili veliki zaljubljenici malog fudbala. Ta činjenica nam je mnogo pomogla da oni budu uz nas, da nas podržavaju u našim namjerama da mali fudbal bude institucionalno priznat.

Hasan je dugo vremena bio sa nama, svojim odnosom i dobronamjernim savjetima dosta je pomogao u trasiranju puta do svega onoga što smo postigli u prijeratnom (i ratnom)afirmisanju malog fudbala.

Branko je prepoznao nasu želju da na turniru učestvuju prvoligaški igrači, jer je to davalo veći renome turniru.

Hasan Hajdarević je član Kuće Slavnih turnira!

Branko Heleta (i njegova ekipa “HB”) je osvojio trece mjesto na turniru Fis-Gol 1991 godine.

 

 

Prelazimo na razgovor.

Da se malo zagrijemo, kako provodite vrijeme tokom pandemije koronavirusa?

BRANKO: Bilo i gorih dana, pa smo prezivjeli. Valjda cemo i ovo.

HASAN: Prokleta korona me zaustavila na službrnom putu u Marboru. Došao sam kod prijatelja dogovoriti se da dovedem par nogometni ekipa iz Saudiske Arabije na ljetnje pripreme. Vrieme karantina provodim na dobrim travnatim terenima, lagano trčkaram sa mojom najdražom igračkom – loptom.

Za pocetak, sta je bila vasa djecija preokupacija: igranje lopte, drugi sport ili neki treci hobi? Na koji nacin ste to provodili?

HASAN: Kao i sva moja generacija sa lotom sam i spavao. Volio sam igrati sa starijom rajom. U mojoj desetoj godini života slomili su mi nogu ali ja sam igrao i sa gipsom. Da sam znao koliko sam volio, bio bi k’o Bekenbauer.

BRANKO: Sta mi je bila djecija preokupacija? A, sta bi bilo drugo vec fudbal. Dijete rodjeno pored Zeljinog stadiona 500 metara. Po cijeli dan se igrao fudbal.

Sta je za vas bio mali fudbal? Sa aspekta svih napora koji su se cinili da mali fudbal bude ravnopravan u odnosu na “starijeg” brata. Sve ono sto se zeljelo kroz Udruzenje malog fudbala Sarajevo postici?

BRANKO: Uvijek sam vise volio mali fudbal od velikog fudbala. Razlog? Sto si mali fudbal morao igrati, sto bi rekli sa mozgom.

HASAN: Imali smo grupu dobri organizatora. Na čelu Adnana Muzurovica, koji je organizovao i mediski i tehnički dobro naš turnir. Dolazile su nam ekipe iz cijele BiH, Mostar, Tuzla, Zenica, Livno…. Tu su se stjecala dobra prijateljstva. Kada bi se našli na turniru negdje u Jugi navijali bi jedni za druge. Jedino smo se prepirali ko če platiti turu. Ja sam se uključio u organizacioni odbor da pokušam da pomognem da turnir postane najbolji u Jugi. Bili smo blizu. Imali dmo sreću da puno igrača sa velikog terena vole mali nogomet.

Vi ste kao predstavnici ekipa bili veoman bitan segment u nasem radu na afirmaciji malog fudbala. Niste zalili da izdvojite svoj novac na igrace. Sta je vama to predstavljalo? Vas doprinos ili nesto vise?

HASAN: U to vrijemr igrači nisu naplačivali svoje usluge. Plačala se kotizacija i dresovi. Igrači nisu htjeli ni da im se kupe tene. Više puta poslije utakmice ili rekreacije išli su u šank da plate piće prije mene.

Mislim da je vama iz organizacionog odbora turnira poznato kako i koliko sam ja bio involviran u mali fudbal. Radi nasih citalaca navescu jedan primjer. Mislim da je to bila 1990 godina, osmi tradicionalni turnir Fis-Gol. Amir Hodzic (Pikadili) i ja napravili zajedno ekipu. Amir predstavnik ekipe, ja trener. Otišao sam u Vinkovce po Novakovica i vratio ga poslije utakmice. Izgubio od Davora 5:2.

BRANKO: Upravo ta ljubav iz djetinjstva prema malom fudbalu. Tako sam upravo i izuzetno cijenio turnire malog fudbala, a koji ste vi znali organizovati na velikom nivou, pa zato sam se ja i trudio da dovedem zvucna imena fudbalera.

Branko je u svoju ekipu HB zvao vecinom igrace Zelje, dosta poznatih i priznatih asova. Dok si ti Hasane za Tabasko pozivao mlade i talentovane igrace. Mozete li nam objasniti sta vas je rukovodilo da se opredjelite za takav prostup?

BRANKO:Da, vecinom su igrali igraci Zelje. Sto se tice odnosa mog sa igracima? Bio je to cisto prijateljski, bez ikakvih interesa.

HASAN: I za Tabasko je igrao Vulić, reprrzentativac Juge i Vazda stariji. Ja sam pratio omladinsku ligu juniore i senior, pa sam želio da zbližim tu djecu Sarajeva, Želje, Unisa, Koševsko Brdo. Zadnji turnir, 1991 godine igrala su djeca odlično. Jos nesto, izuzetno se ponosim što sam vođa ekipe koja je dobila na Fis - Golu najvise fer-plej pehara.

U narednom bloku pitanja preci cemo na vas odnos sa igracima. Prvo, izdvojite nam trojicu najboljih igraca koji su igrali u vasoj ekipi?

HASAN: Imali smo veliko drugarstvo u ekipi. I danas većina igrača su kućni prijatelji. Sa nama je igrao i bio oličenje u ekipi današnji sekretar olimpijskog komiteta, Said Fazlagić. Puno igrača je prošlo kroz ekipu. Svakoga sam volio i poštovao. Vjerovao da je dobar ali trojica su alarahmetile, oni subili posebni: Mršo, Kahriman i Zulčić.

BRANKO: Izdvojiti trojicu igraca koji su igrali za mene bi bilo izuzetno tesko i neposteno. Imajuci u obziru da su svi igrali iz ljubavi prema malom fudbalu, ali eto samo cu izdvojiti Edina Bahtica Ficu, jer svi su zeljeli da budu uz njega.

Vasi igraci koji su vam “prirasli srcu” svojim ponasanjem i odnosom prema ekipi?

BRANKO: Svi su oni meni prirasli u srcu, Sliskovic Zoranu sam bio vjencani kum.

HASAN: Velagić, Božovìć i Selvić.

Najveci saljivdzija i najbolji pjevac u ekipi?

HASAN: Nijaz Memić- Zof.

BRANKO: Najveci saljivdzija je bio Fico, a pjevac selektor moj dragi rahmetli kum Sead Saric.

Turnir Fis-Gol. Sta je za vas znacio nastup na tom prestiznom turniru?

BRANKO: Sto se tice Fis gola za mene je mnogo znacio kao jedno veliko istinsko druzenje. Jednom sam osvojio trece mjesto. Malo je falilo da budemo u finalu.

HASAN: Dobra sportska zabava i upoznati nove sportske prijatelje. Biti dobar domaćin ekipama koje dođu iz drugi gradova.

Branko je sa ekipom “HB” osvojio trece mjesto na turniru Fis-Gol 1990 godine. Hasan nije imao veceg uspjeha na turniru Fis-Gol. Sta je nedostajalo da postignete vise?

HASAN: Imašli ti podatak koje sam mjesto osvojio 91? Kako se ja sjećam igrali su Drugari i Robi. Ako pobjede Drugari ja sam trebao biti prvi u grupi ako izgube Vrbanjusa – Arija.

Da li je to bila sportska sreca ili nesto drugo? Teska su to vremena bila. Dosta je bilo napetosti u drustvu. Koristila su se razna nedozvoljena sredstva. Za sport je uvijek najgore ako on ne pobjedjuje. Medjutim, bilo je kako je bilo i mi sada ne mozemo nista promjeniti.

BRANKO: Malo vise srece!

Najbolji igrac turnira Fis-Gol je po vama? Zasto?

BRANKO: Najbolji igrac po meni je bio Fudo iz Davora, covijek je plijenio sa ljepotom igre.

HASAN: FUAD ŠVRAKIĆ, majstor sa loptom. Fer igrač na terenu, poštovao i protivnika i sudije.

Najbolji golman? Zasto?

HASAN: Safet Hodžić golman, pored sigurnih odbrana, koji je pratio igru. Znao rukom napraviti kontru.

BRANKO: Za golmana ne mogu izdvojiti nikoga, jer su bili svi dobri a i vrijeme je ucinilo svoje, pa sam pozaboravljao imena.

Idealni tim turnira Fis-Gol (5+1 formacija)?

BRANKO: Idealan tim je stvarno tesko sastaviti, jer je bilo izuzetno puno dobrih fudbalera.

HASAN: Hodžić, Lušić, Golubović, Avdić, Fuad Švrakić i Karišik.

Sta mislite o danasnjem malom fudbalu u Sarajevu? Znam da obadvojica trenutno zivite van BiH ali od onoga sto vam je poznato mozete izdvojiti nesto? Plus, mozda jos vaznije sta vi mislite da bi se dodatno moglo uraditi da mali fudbal bude jos bolji?

HASAN: Ima dosta dobrih mladih igrača. Trebalo bi u Kantonu napraviti ligu za seniore a pogotovo za kadete i juniore. Da,to bi trebao voditi kantonalni savez ali tamo rade sporski paraziti koji neće da rade. Samo uzimaju od sporta i gledaju sitnosopstvene interese. Nestalo je onih što su to radili iz ljubavi i za napredak malog fudbala.

BRANKO: Sto se tice danasnjeg malog fudbala? Nisam u toku, jer sam moj Adnane, na zalost, daleko od mog grada. Kojeg cu nositi u srcu do kraja zivota.

Veliki fudbal. Hasan je bordo obojen a Branko ti si predpostavljam navijac Zelje. Pitanje: izdvojite po pet najboljih igraca u istoriji, jednog i drugog kluba?

BRANKO: Da ja sam okorijeli navijac Zelje. Obozavam plavu boju. Za Zelju br. 1 je Osim, Josip Katalinski, Fikret Mujkic, Slobodan Janjus i Miso Smajlovic, a za Sarajevo su Asim Ferhatovic, Predrag Pasic, Safet Susic, Husref Musemic i Refik Muftic.

HASAN: Sarajevo: Ferhatović, Fazlagić, Muzurovć, Sušić i Turković. Željo: Radović, Osim, Smailović, Baždarević i Šabanhadžović.

Navedite dvojicu-trojicu igraca u ova dva kluba sa kojima ste bili onako bliski? Sta vam je “leglo” kod tih igraca?

HASAN: Hase je legenda i sportska i ugostiteljska. Bio je susrestljiv prema djeci i odraslim. Fuad Muzurović je tako dobro odgojen, da bi svaka majka poželila da ima takvog sina.                                                               

Željo: Mišo Smaijlovic gospodin i u kopačkama i ña ulici. Ivica Osim, takav se rađa jedan u sto godina.

BRANKO: Edin Bahtic, Zoran Sliskovic razlog sto im je druga ljubav bila karte kao sto ih i ja volim (hahahaha).

Poznata vam je situacija u vezi stanja klubskog fudbala u BiH. Sta bi po vama trebalo uraditi da u BiH imamo klubove, koji bi uspjeli da postignu bolje rezultate u Evropskim takmicenjima?

BRANKO: Sto se tice situacije fudbala u BiH samo lova, lova i samo lova (hahahha).

HASAN: Dovesti zdravije ljude da vode sport, i savez i u klubove. Nebi trebalo mlade igrače rano prodavati. Treba da sazriju u našoj ligi i manje dovoditi slabih starijih igraca iz regiona.

Ko je po vama najbolji sportista BiH svih vremena ?

HASAN: Jedan je Mirza Delibašić - Kindže

BRANKO: Najbolji sportista svih vremena za mene je Mirza Delibasic.

Prilika je ovo da se sjetimo naseg zajednickog prijatelja. Rahmetli Seada Sarica. Vasa sjecanja na Seju?

BRANKO: Sto se tice sjecanja na mog rahmetli kuma Seju on je najvise zasluzen za stvaranje ekipe HB u malom fudbalu. O Seji bi ti mogao pricati danima, to je prijateljstvo od malih nogu koje se okoncalo sa kumstvom, a vjerovatno i sam znas sta je kumstvo. Onda bi svaka druga rijec bila suvisna.

HASAN: Sejo Šarić veliki gospodin dobar čestit čovjek. Volio je igrati nogomet. Uvjek je igrao pošteno. Izgubio sam velikog, pravog prijatelja i saigrača.

Portal fis-gol. Tvoje misljenje o kvaliteti rada? Sta bi uveo kao novinu?

HASAN: Svaka vama čast sto čuvate uspomene na ono šta smo radili i kako je bilo. Kao sto je nekada lijepo bilo biti dio toga, sada je divno podsjetiti na sve te ljude i događaje.

BRANKO: Adnane izuzetno te cijenim kao organizatora, jos onih turnira. Tako da ti ja ne bih mogao predlagati bilo kakve novine.

Pripremamo manifestaciju “ Susret generacije”. Pokusavamo okupiti nekadasnje ucesnike turnira Fis-Gol. One koji zive u iseljenistvu i u BiH, naravno. Tom prilikom bi organizovali revijalni turnir ili bolje receno revijalne utakmice. Plus, predvidjeno je organizovanje koktel partija ucesnika. Sta vi mislite o tome?

BRANKO: Susret generacija? To ti je izuzetno lijepa zamisao, samo mislim da je tesko izvodljivo. Za mene bi to bilo izuzetno drago, samo sto moje zdravstveno stanje to ne omogucava.

HASAN: Ja jedva čekam taj dan da sretnem drage prijatelje koje nisam dugo vidio a bez utakmice nebi valjalo.

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao?

HASAN: Teško je ponoviti sa ovom generacijom ono što se dešavalo osamdesetih. Mi smo imali jednog negativca na turniru a danas ima puno Braca.

BRANKO: Obradili smo sve sto bi moglo biti interesantno za svu raju koja ovo prati. Od mene veliki pozdrav od jednog sarajevskog dede koji svoju ljubav sada usmijerava na svojih pet unucadi. Imam dva potencijalna fudbalera, mozda se ugledaju na dedu. Adnane za tebe i svu raju koja ovo cita jos jedan veliki pozdrav.

                                                                                                   %

Dva velika zaljubljenika u sport, mali fudbal.

Dvije velike osobe za saradnju i rad.

Dva velika čovjeka u svakom pogledu.

Zahvaljujemo se Branku i Hasanu na učešću.

Razgovor vodio i prilog pripremio: Adnan Muzurović

 

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 20.maj 2020.

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version