FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

MALO-NOGOMETNI/FUDBALSKI MOST

Željko Bojić i Ismet Sijerčić “presjecaju” vrpcu

Idemo ponovo sa rubrikom malonogometni/fudbalski most. Rubrika je na izvjestan nacin sadrzajno izmjenjena. Mislimo da ce biti zanimljiva, pogotovo ako svi predlozeni budu zeljeli ucestvovati.

Svecano (re)otvaranje mosta je pripalo Zeljki Bojicu (finalisti iz 1987 godine, kada je ponio zasluzeno epitet najboljeg igraca turnira) i Ismetu Sijercicu (dva puta finalist, jednom pobjednik turnira 1990 godine i najbolji golman turnira 1988 godine).

Inace, Ismet i Zeljko su clanovi Kuce Slavnih turnira u malom fudbalu FIS-GOL.

Vas dvojica ste igrali u finalu turnira Fis-Gol. Ismet je bio pobjednik turnira 1990 godina i jednom je bio drugi (1988, tada proglasen za najboljeg golmana turnira)) a Zeljko 1987 godine (najbolji igrac). Vasa sjecanja sa tih finalnih utakmica?

SIJERA: Moje sjecanje finala je mislim da je 1990 prvi put igrano u Skenderiji. Sjecam se da sam se u prvom poluvremenu povrijedio  (poslije sam mjesec dana nosio gips na nozi) ali nije bilo sanse da izadjem. Atmosfera je bila sjajna  a moj Davor je igrao fenomenalno. Senad Hodzic je dao tada mozda jedan id najljepsih golova na FIS-GOL turniru. Uradio je biciklo drbling i samo kako on zna zakucao jakim sutom loptu u raslje golman je nije ni vidio. 

Stvarno kad pobijedis i osvojis FIS - ov turnir nevjerovatan osjecaj zadovoljstva svi te znaju i svi pricaju o fudbalu. Pogotovo  kad je to pred Svjetsko prvenstvo u fudbalu (Italija).

Finale kad sam branio u Fisu za studente ekipu Buguli izgubili smo od ekipe Drugari Zenica, koji su igrali koliko se sjecam mangupski mali fudbal sa drblinzima i brzom izmjenom duplih pasova. Moja ekipa je promjenila taktiku i mislim da smo zbog toga i izgorili. Da smo nastavili igrati u istom sastavu i sa istom taktimo rezultat bi bio drugaciji. Mozda ce zvucati nadobudno ali mislim da sam taj turnir branio jako. Cinilo se da mi niko nije mogao dati gol. Golove u finalu sam primio koliko se sjecam, sto kazu 2 na 1, nisam nista mogao uciniti. Obicno se golmanu ekipe koja je izgubila finale nedaje nagrada ali ja sam je dobio. Mislim da sam apsolutno zasluzio tu nagradu. Takodjer, mislim i da sam i te 90-te zasluzio da budem najbolji golman turnira ali eto nije bilo sudjeno.

I danas, nakon tolikih godina i vremenske distance, imam zal. Kao sto sam naveo gore.

To samo znaci da mi je tad bilo jako stalo do malog fudbala i koliko mi je znacio  turnir FIS.

Steta sto to danas nije slucaj.

ĐETA: Ah! Koliko god skidam kapu mocnoj Veroni na njihovom trijumfu, nikad se necu moci oteti utisku da je ta utakmica bila nasa (Sons-ova) za pobijediti. Mi smo svi bili mladi, brzi, spretni i okretni, zeljni dokazivanja, dok je Verona bila sastavljena od iskusnih i prekaljenih malonogometnih "vukova" (Vako, Ramiz, Zoka, Golub...), nama je ovo bilo prvo veliko (malonogometno) finale, dok je Veroni ovo bila jedno od "rutinskih" (jal dza, jal bu!) utakmica, mi smo imali inicijativu tokim gotovo cijele utakmice, promasili nekoliko kolosalnih sansi, ukljucujuci stativu i precku, a dozvolili Veroni da nam oduzmu loptu na nasoj polovini i dadnu gol u dva poteza (sah-mat!), a kad smo na jedvite jade izjednacili i imali inicijativu, Golub nam ga zavali sa centra na dodavanje iz auta! Nema povratka posle takvih kikseva protiv Verone, Davora, Amela i ostalih malonogometnih "velesila"! Tako da je umjesto mladosti i snage i poleta trijumfovalo iskustvo i strpljenje. 

Mali fudbal iz tog perioda. Usponi i padovi? Najvece zvijezde malog fudbala? Najbolje raje koje su sutale mali fudbal?

ĐETA: Moje je skromno misljenje da je tokom osamdesetih mali fudbal bio u doba svoje "renesanse". Kreativnosti nikako nije falilo, a ni preporoda. Turniri su se igrali sirom cijele Jugoslavije, od Maribora do Bosanskog (ili Slavonskog, nisam 100% siguran) Broda, od Prijepolja do Zagreba, Bugojno, Niksic, Mostar, Grude, novi su se timovi formirali, privatnici (malonogometni enuzijasti) nisu zalili ulagati (na maloj razini naravno) i gotiviti malonogometne majstore. Turnir kafica u Sarajevu, Fis Gol, Kutija Sibica, nocni turnir u Brodu, prvi (internacionalni) Futsalov turnir u Porecu i Umagu, turniri u Prijepolju i Bugojnu gdje sam igrao ispred nekoliko hiljada vatrenih navijaca, sve su to bili obecavajuci znakovi. 

Baza je bila dobra, potencijal je postojao, mislim da je to bio pravi momenat za nekoliko fudbalskih entuzijasta i znalaca (u smislu organizacije) i privatnih poduzetnika koji bi podrzali projekat sa pocetnim investicijama, da sjednu skupa i "promozgaju" (isplaniraju, razrade) jedan ekonomsko i sportski uspjesan model, jedan sistem bilo na republickom (u pocetku) bilo na federalnom nivou, sa ligama i ispadanjima i promovisanjima i play offovima i svim stvarima koje su danas utkane u moderni futsal. Nazalost, kao i u svim ostalim sferama zivota, vizionari bi obicno morali imati dobra i velika m... ma znas vec sta, da potegnu nesto ovako, a i mi mo se vec poceli okupirati nekim drugim "vaznijim" pitanjima, koja su nas dovela do j…… devedesetih (da izvinete moju vulgarnost, slobodno izbaci ovo Adnane ako hoces, necu ti zamjeriti na nepostivanju moje autenticnosti!:-)

 Najveci majstori? Bilo ih je mnogo, samo su neki ostavili dubljeg traga, dok bi neki samo bljesnuli ko zvijezda padalica...

Uvijek sam se divio lucidnosti i majstorstvu Fuada Fudare Svrakica, žestini i kreativnosti Faika Kolara, lukavosti i visprenosti Vake Avdica, jednostavnosti i efikasnosti Zelje Dragoljevica, laganosti Novakovica, lepršavosti moga suigraca Amira Djape, i - na kraju – “magiji” Samira  Abdurahmanovica Gliste (kad bi bio posebno inspirisan, znao bi "jesti" loptu, i sakriti ti je tako da ne znas gdje je ni lopta ni gdje si ti! Madjionicar Glista!)

Gdje se dobro igralo?

Gdje nije? Grbavica, Malta, Ilidza, Vratnik, Mejtas, da ne spominjem na sirem nivou Mostar, Tuzlu, Zenicu, Livno….

SIJERA: Uvijek se pricalo kad zadjes u neke godine, e kako je tad bilo bolje. Sigurno utice i to sto si tad bio mlad pun energije i itd ...

Moj odgovo je ipak nevezan za ovo sto sam gore napisao iz vise razloga.

Prvi razlog igralo se 1+5 na istom igralistu kao danas i bilo je puno teze pobijediti veci broj igraca. Morao si imati znalce driblinga i imati dobrog golmana, te svi 5 igraca na zavidnom tehnickom nivou.

Uspon je krenuo sa turnirom kafica, pa onda Olimpikovim turnirom sa Acom Culicem a najveci ne samo u Sarajevu nego u cijeloj bivsoj Jugoslaviji FIS-GOL postaje pojam turnira i pandam recimo “ Kutiji sibica” u Zagrebu. Zahvaljujuci tebi Adnane i tvojoj raji iz Privredne Banke. Kada ste turnir uozbiljili u organizacionom smislu, u popularizaciji malog fudbala…. vjeruj znacilo je igrati na turniru a kamo jos biti pobjednikom turnira ili najboljim igracem, golmanom itd...

Pad je sve poslije ovog zadnjeg nesretnog rata i sad drugacijeg zivota. Mladih ljudi, oni sad fudbal igraju tkz. plejkom.

Kad se sjetis zaista je bilo puno znalaca i sigurno cu neke zaboraviti navesti, ali evo: Fudo Svrakic, Senad Hodzic, ma svi iz Davora Cafir, Bimbo, Muha, Zeljko Dragojlovic, Juric Bruno,…. nezaobilazni Cala Janjos strasan igrac i veliki saljivdzija u svlacionici, onda Paja i ostali Zlatan, Coro i Kenan Sahinagic upravnik.

Mi smo pored individualnih imali i taj ekipni kvalitet. Ipak je fudbal ekipni sport.

Onda Djeta, Djapo, Faik Kolar, Fudo Zivco, Korjenic, Vako Avdic, Zof, onda panj Dzeki Klacar, svi prvoligaski igraci koji su dolazili igrati za razne ekipe Miro Sons, Ljupe, Beca Milavica, Miso i svi sa Cengic Vile.  Netreba zaboraviti, Novakovic, Marvan, Przulj….  Ovi moji momci iz Buguli ekipe. Golmani koje svi znamo Hodza (kako je branio kad se baci uhvati loptu - ljepota) Dado Milicevic, Rada, ….

Mogao bi ovako satima. 

Raja fudbalska po meni je Davor (godinama smo nedeljom ujutro u Skenderiji igrali termine), cesto protiv Vrbanjuse (ne sjecam se da li su nas ijedan termin dobili).

Onda Miro Sons i teren u Fisu i mjesnu zajednicu Centar (stalno se igralo, Fis se nije tad placao). Miro nas je stalno okupljao.

Moram spomenuti raju sa Cengic Vile. Bilo je tu i Vrbanjusa, Vratnik, itd. Moram napisati i Kovace kojih vise nema.

Ma to ti je bilo cudo.

Spomenu cu i Ligu malog  fudbala u Sarajevu. O tome se malo pise i prica.

Mozete li napraviti paralelu izmedju nekadasnjeg malog fudbala i danasnjeg futsala?

SIJERA: Kako sam napisao velika razlika. Tada, plus 5 +1 igraca, morao si znati igrati, driblati…. nisi mogao igrati mali fudbal ako si imao dvije lijeve. Danas je to potpuno drugacije, plus cetiri, lopta potpuno drugacija moras biti fizicki spreman i sami naziv je drugaciji. 

Odgovorno tvrdim: to je drugi sport, to nije mali fudbal koji sam ja igrao.

ĐETA: U Poreču sam učestvovao na prvom Futsal turniru kod nas (4 plus golman), i igrao sam aktivno Futsal nekoliko godina. Nekadašnji i sadašnji Futsal nemaju razlike, i tada i sada je zahtjevnost fizičke utreniranosti bila jedan od kljucnih faktora uspjeha, a onda jedan na jedan igra, brza izmjena mjesta da te odbrambeni “izgubi”, jedina razlika je po meni bila u ulozi golmana: u moje i Sijerino vrijeme samo bi poneki (rijetki) golman znao odigrati ulogu zadnjeg igrača, navući napadača da napadne (“ispadne”), te onda uposliti svoje suigrače (takvi su recimo bili golmani Uspinjace ili Plamena Grahoreva), danas je to norma, to podrazumijeva (kod iole ozbiljnih  timova) da golman  zna da igra zadnjeg ili (treceg) odbrambenog i distribuira upotrebljive lopte.

Sto se tice nekadasnjeg malog fudbala i danasnjeg futsala, to je tesko i porediti (5+golman i 4+golman), u futsalu je odgovornost svakog pojedinog igraca mnogo izrazenija, nema skrivanja i igranja samo nazad, ili samo naprijed, moras biti svestran (dobar i u odbrambenim i u napadackim ulogama, te ponovo: fizicka sprema, fizicka sprema, fizicka sprema! Ma ako nisi spreman, nemas sta da trazis i cemu da se nadas niti protiv timova koji su mozda takticki slabiji, ali fizicki spremniji, a kamoli ako si “bare-bare”. To (odrzavanje igre na visokom takmicarskom nivou) se danas rjesava cestim izmjenama tako da timovi imaju po nekoliko “linija”, ali i to ima svoju losu stranu: ceste izmjene mogu razbiti koncepciju igre, te onda moras da dodatno razmisljas ko s kim bolje saradjuje, ko kome vise “lezi” kao suigrac, ma da te glava zaboli od “dumanja”. 

U anketi najboljih pojedinaca turnira Fis-Gol nismo ocjenjivali sudije. Imali smo zamjerke zbog toga. Po vasem misljenju, kakvo je sudjenje bilo na turniru Fis-Gol? Trojica tvojih najboljih sudija malog fudbala iz tog perioda?

ĐETA: Ne bi o sudijama, zato sto sam u njihovoj branči sada, a i zbog toga sto sam ih samo nekoliko znao po imenu. Ne mislim da su bili ni bolji ni gori od ovih danas, mada znam par njih koji su bili nikakve sudije te jos gori ljudi van fudbaskih terena, ali ne bi ni o njima.

SIJERA: Mogu ja napisati imena sudija koji su kasnije bili prvoligaski sudije u nasoj premier ligi. Ali, iako je bilo frka oko sudjenja svi su oni bili relativno dobri i nisu nista uticali na igru, turnire….  samo su dodatno uozbiljili turnire. Tu se vrti 5 / 6 sudaca koji su stalo sudili i nema potrebe da nekog izdvajam.

Danasnji izgled igralista u FIS-u. Vasi utisci? Sta bi vi uradili ako ste za promjene?

SIJERA: Sve bih promjenio:

Prvo ne bih naplacivao termine.

Napravio bih tribine i ne bih stavljao balon.

Vratio bi asfalt i vratio stare dimenzije.

I pravio bih turnir u FIS-u, tako da bude kao prije mali fudbal  sa 1+5. Znaci, tu bi bili turniri malog fudbala a ne futsala.

Da se razumijemo nemam nista protiv futsala i tu ima strasnih igraca, poteza, golova ali se meni vise svidja mali fudbal. Fisovski fudbal.

ĐETA: Mada nema onog svog starog “smeka” moram priznati da je FIS ljepši i uredjeniji nego sto je bio u nase vrijeme, vještaka trava, golovi, sve je  urednije. Jedna promjena bi definitivno bila da vratim tribine sa obadvije strane.

Da ste u poziciji da odlucujete u nogometnom savezu Kantona Sarajevo kada je u pitanju mali fudbal (futsal), sta bi uradili?

ĐETA: Uradio bih ono sto sam već spomenuo ranije: sakupio grupu sposobnih i školovanih sportskih radnika i uspješnih privatnika i biznismena, postavio sve na zdrave i financijski stabilne osnove (klubovi, liga, podmladak), uložio u marketing i promociju (Futsal kanal itd.), doveo nekoliko poznatih igrača izvana, te bio strpljiv nekoliko godina dok sve to ne pusti korjenje i saživi. Niko nije postao poznat ni u čemu (niti se obogatio) preko noći, a kod nas je često to bilo jedina norma-da se obrnu ili operu pare “na zakabr” (iako smo imali i za to odlicnu izreku: Nema naglog bogaćenja, ali malo ko je vjerovao).

SIJERA: Pokusao bi vratiti mali fudbal, neovisno o futsalu. Dalje, pokusao vratiti FIS mada danas bi to bilo vrlo tesko zbog sadasnjeg nacina zivota.

Imamo tu biznis ligu SC srednjoskolsku ali bi ja mozda pokusao vratiti taj smek FIS-a. Trazio nacine da NS KS pokrije sve troskove, da se samo vrati taj malo nogometni sarajevski kaficki bankarski (privredna banka)  i istali duh naseg i mog fudbala. 

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao kada je u pitanju mali fudbal iz prijeratnog perioda?

SIJERA: Gore sam napisao sta bi, a tebi svaka cast. Jer, ti Adnane Muzurovicu si neko ko voli nas mali fudbal, FISOVSKI KAFICKI BANKARSKI MALI FUDBAL ILI TI FUDBAL RAJE IZ SARAJEVA.
ĐETA: Zelio bih povuci jos jednu  “nekada” i “sada” paralelu: prosle godine sam odgledao tri noci zaredom Fis - Golov turnir. Mogu vam reci da sam toliko prijatno bio iznenadjen ponasanjem tih mladih momaka i nesto malo navijaca okolo. Posebno me je bio dojmio odnos igraca prema sudijama (posto mi je taj odnos - kao bivsem igracu i sadasnjem sudiji-bio veoma bitan). Ma necete mi vjerovati: u tri noci jedva da je bio jedan zuti karton, rijetko bi se iko obratio sudiji da pita za nesto ili da zahtjeva faul ili slicno. U nekoliko  spornih momenata gdje se nije znalo je li lopta vani ili je unutra, ono sto bi sudije dosudile apsolutno niko nije postavljao pitanje niti zamjerke! A zadnja noc je bila play off-noc eliminacija. Nevjerovatno! U nase bi vrijeme par igraca vec bilo vani na hladjenju zbog protestovanja, raja sa tribina bi provaljivala na sve strane i sudije i igrace, ma opsti haos!  Tu mi se ucinilo bilo da sam vidio Galeta, sjedio je s nekom rajom i cugao, nije ni gledao utakmicu, nisam ga htio “ometati”.

Nastavljamo “lanac ucesnika”. Molim vas da vi izaberete i predlozite dva slijedeca para koja ce ucestvovati u ovom nasem mostu. Osobe sa vase liste elektronskih kontakata, te za koje mislite da ce ucestvovati, kao i da imaju sta reci u vezi sa malim fudbalom iz naseg perioda.

ĐETA: Svesrdno bih preporucio sledece igrace:

1. Ciba Karisik, poznati slikar iz Toronta, bivsi igrac Samuraja, Regine i Davora.

2. Dr. Topic (Boris) Vladimir, cuveni odbrambeni igrac, jos cuvenije ekipe “Sonsa”, ciji fudbalski moto “Lopta moze proci, ali protivnik ne”  nikako nije bio u skladu sa Hipokritovom doktorskom zakletvom!

SIJERA: Predlazem: Adnan Muzurovic, Senad Hodzic, Miro Klaric, Muhamed Muha Poricanin, Kenan Sahinagic, Cala Janjos, Memic Nijaz Zof, Fudo Zivco, Vako Avdic, Cafir, Dado, Rada, Hodza i sva tvoja raja sa Cengic Vile 1.  

Bilo bi dobro, posto poznajete te osobe, da mi “nabacite na volej” nekoliko pitanja za njih, koja bi po vama bila interesantna za vas prijedlog, tj. eventualni odgovori na njih.

SIJERA: Volej? Ja bi vise odbranu i dribling. Volio bi da napisu sjecanje nekog driblinga tj. gola.

Mozda pitanje ko su najbolje gazde bile…. treba i o njima pisati. Recimo, o pokojnom Medi, Amiru Hadzicu Pikadiliju. Obavezno o Hasi Hajdarevicu. I ostalim.

Velik pozdrav svima kojima je u srcu sarajevska malonogometna, fisovska i ina raja.

Lijepo je bilo igrati mali fudbal.

Sijercic Ismet Sijera - golman

ĐETA: Pored ovih (dobrih) pitanja koje vec imas, par pitanja bi moglo da bude:

-  s kojim igracem su najvise voljeli igrati, najbolje se razumjeli?

-  da li su, i koliko, jos (fudbalski) aktivni?

-  sta je za njih znacilo igrati mali nogomet tada, ili (ako jos igraju) sada? 

Drugarski pozdrav,

                                                                                                              %

Zahvaljujemo se Sijeri i Djeti na ucescu. Jos jednom su pokazali da postuju to sto mi radimo. Da licnim primjerom ucestvuju (i odvoje vrijeme), te na taj konkretan nacin pomognu u uspjesnoj realizaciji nasih planskih aktivnosti.

Zeljeli bi da i ostali clanovi Fis-Gol familiji se odazovu i ucestvuju u nasem malonogometnom/fudbalskom mostu.

Mi cemo postovati prijedlog ucesnika, u ovom slucaju Djete i Sijere, te cemo se obratiti navedenim osobama. Naravno, to cemo raditi uz pomoc predlagaca, jer i nemamo adrese (elektronske) svih navedenih osoba.

                                                                                        “ SA RIJECI, NA DIJELA”

Razgovor vodio i prilog pripremio: Adnan Muzurovic

 

FIS-GOL TIM

26. februar, 2020

 

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version