FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

MALO-NOGOMETNI/FUDBALSKI MOST

Željko Bojić i Ismet Sijerčić “presjecaju” vrpcu

Idemo ponovo sa rubrikom malonogometni/fudbalski most. Rubrika je na izvjestan nacin sadrzajno izmjenjena. Mislimo da ce biti zanimljiva, pogotovo ako svi predlozeni budu zeljeli ucestvovati.

Svecano (re)otvaranje mosta je pripalo Zeljki Bojicu (finalisti iz 1987 godine, kada je ponio zasluzeno epitet najboljeg igraca turnira) i Ismetu Sijercicu (dva puta finalist, jednom pobjednik turnira 1990 godine i najbolji golman turnira 1988 godine).

Inace, Ismet i Zeljko su clanovi Kuce Slavnih turnira u malom fudbalu FIS-GOL.

Vas dvojica ste igrali u finalu turnira Fis-Gol. Ismet je bio pobjednik turnira 1990 godina i jednom je bio drugi (1988, tada proglasen za najboljeg golmana turnira)) a Zeljko 1987 godine (najbolji igrac). Vasa sjecanja sa tih finalnih utakmica?

SIJERA: Moje sjecanje finala je mislim da je 1990 prvi put igrano u Skenderiji. Sjecam se da sam se u prvom poluvremenu povrijedio  (poslije sam mjesec dana nosio gips na nozi) ali nije bilo sanse da izadjem. Atmosfera je bila sjajna  a moj Davor je igrao fenomenalno. Senad Hodzic je dao tada mozda jedan id najljepsih golova na FIS-GOL turniru. Uradio je biciklo drbling i samo kako on zna zakucao jakim sutom loptu u raslje golman je nije ni vidio. 

Stvarno kad pobijedis i osvojis FIS - ov turnir nevjerovatan osjecaj zadovoljstva svi te znaju i svi pricaju o fudbalu. Pogotovo  kad je to pred Svjetsko prvenstvo u fudbalu (Italija).

Finale kad sam branio u Fisu za studente ekipu Buguli izgubili smo od ekipe Drugari Zenica, koji su igrali koliko se sjecam mangupski mali fudbal sa drblinzima i brzom izmjenom duplih pasova. Moja ekipa je promjenila taktiku i mislim da smo zbog toga i izgorili. Da smo nastavili igrati u istom sastavu i sa istom taktimo rezultat bi bio drugaciji. Mozda ce zvucati nadobudno ali mislim da sam taj turnir branio jako. Cinilo se da mi niko nije mogao dati gol. Golove u finalu sam primio koliko se sjecam, sto kazu 2 na 1, nisam nista mogao uciniti. Obicno se golmanu ekipe koja je izgubila finale nedaje nagrada ali ja sam je dobio. Mislim da sam apsolutno zasluzio tu nagradu. Takodjer, mislim i da sam i te 90-te zasluzio da budem najbolji golman turnira ali eto nije bilo sudjeno.

I danas, nakon tolikih godina i vremenske distance, imam zal. Kao sto sam naveo gore.

To samo znaci da mi je tad bilo jako stalo do malog fudbala i koliko mi je znacio  turnir FIS.

Steta sto to danas nije slucaj.

ĐETA: Ah! Koliko god skidam kapu mocnoj Veroni na njihovom trijumfu, nikad se necu moci oteti utisku da je ta utakmica bila nasa (Sons-ova) za pobijediti. Mi smo svi bili mladi, brzi, spretni i okretni, zeljni dokazivanja, dok je Verona bila sastavljena od iskusnih i prekaljenih malonogometnih "vukova" (Vako, Ramiz, Zoka, Golub...), nama je ovo bilo prvo veliko (malonogometno) finale, dok je Veroni ovo bila jedno od "rutinskih" (jal dza, jal bu!) utakmica, mi smo imali inicijativu tokim gotovo cijele utakmice, promasili nekoliko kolosalnih sansi, ukljucujuci stativu i precku, a dozvolili Veroni da nam oduzmu loptu na nasoj polovini i dadnu gol u dva poteza (sah-mat!), a kad smo na jedvite jade izjednacili i imali inicijativu, Golub nam ga zavali sa centra na dodavanje iz auta! Nema povratka posle takvih kikseva protiv Verone, Davora, Amela i ostalih malonogometnih "velesila"! Tako da je umjesto mladosti i snage i poleta trijumfovalo iskustvo i strpljenje. 

Mali fudbal iz tog perioda. Usponi i padovi? Najvece zvijezde malog fudbala? Najbolje raje koje su sutale mali fudbal?

ĐETA: Moje je skromno misljenje da je tokom osamdesetih mali fudbal bio u doba svoje "renesanse". Kreativnosti nikako nije falilo, a ni preporoda. Turniri su se igrali sirom cijele Jugoslavije, od Maribora do Bosanskog (ili Slavonskog, nisam 100% siguran) Broda, od Prijepolja do Zagreba, Bugojno, Niksic, Mostar, Grude, novi su se timovi formirali, privatnici (malonogometni enuzijasti) nisu zalili ulagati (na maloj razini naravno) i gotiviti malonogometne majstore. Turnir kafica u Sarajevu, Fis Gol, Kutija Sibica, nocni turnir u Brodu, prvi (internacionalni) Futsalov turnir u Porecu i Umagu, turniri u Prijepolju i Bugojnu gdje sam igrao ispred nekoliko hiljada vatrenih navijaca, sve su to bili obecavajuci znakovi. 

Baza je bila dobra, potencijal je postojao, mislim da je to bio pravi momenat za nekoliko fudbalskih entuzijasta i znalaca (u smislu organizacije) i privatnih poduzetnika koji bi podrzali projekat sa pocetnim investicijama, da sjednu skupa i "promozgaju" (isplaniraju, razrade) jedan ekonomsko i sportski uspjesan model, jedan sistem bilo na republickom (u pocetku) bilo na federalnom nivou, sa ligama i ispadanjima i promovisanjima i play offovima i svim stvarima koje su danas utkane u moderni futsal. Nazalost, kao i u svim ostalim sferama zivota, vizionari bi obicno morali imati dobra i velika m... ma znas vec sta, da potegnu nesto ovako, a i mi mo se vec poceli okupirati nekim drugim "vaznijim" pitanjima, koja su nas dovela do j…… devedesetih (da izvinete moju vulgarnost, slobodno izbaci ovo Adnane ako hoces, necu ti zamjeriti na nepostivanju moje autenticnosti!:-)

 Najveci majstori? Bilo ih je mnogo, samo su neki ostavili dubljeg traga, dok bi neki samo bljesnuli ko zvijezda padalica...

Uvijek sam se divio lucidnosti i majstorstvu Fuada Fudare Svrakica, žestini i kreativnosti Faika Kolara, lukavosti i visprenosti Vake Avdica, jednostavnosti i efikasnosti Zelje Dragoljevica, laganosti Novakovica, lepršavosti moga suigraca Amira Djape, i - na kraju – “magiji” Samira  Abdurahmanovica Gliste (kad bi bio posebno inspirisan, znao bi "jesti" loptu, i sakriti ti je tako da ne znas gdje je ni lopta ni gdje si ti! Madjionicar Glista!)

Gdje se dobro igralo?

Gdje nije? Grbavica, Malta, Ilidza, Vratnik, Mejtas, da ne spominjem na sirem nivou Mostar, Tuzlu, Zenicu, Livno….

SIJERA: Uvijek se pricalo kad zadjes u neke godine, e kako je tad bilo bolje. Sigurno utice i to sto si tad bio mlad pun energije i itd ...

Moj odgovo je ipak nevezan za ovo sto sam gore napisao iz vise razloga.

Prvi razlog igralo se 1+5 na istom igralistu kao danas i bilo je puno teze pobijediti veci broj igraca. Morao si imati znalce driblinga i imati dobrog golmana, te svi 5 igraca na zavidnom tehnickom nivou.

Uspon je krenuo sa turnirom kafica, pa onda Olimpikovim turnirom sa Acom Culicem a najveci ne samo u Sarajevu nego u cijeloj bivsoj Jugoslaviji FIS-GOL postaje pojam turnira i pandam recimo “ Kutiji sibica” u Zagrebu. Zahvaljujuci tebi Adnane i tvojoj raji iz Privredne Banke. Kada ste turnir uozbiljili u organizacionom smislu, u popularizaciji malog fudbala…. vjeruj znacilo je igrati na turniru a kamo jos biti pobjednikom turnira ili najboljim igracem, golmanom itd...

Pad je sve poslije ovog zadnjeg nesretnog rata i sad drugacijeg zivota. Mladih ljudi, oni sad fudbal igraju tkz. plejkom.

Kad se sjetis zaista je bilo puno znalaca i sigurno cu neke zaboraviti navesti, ali evo: Fudo Svrakic, Senad Hodzic, ma svi iz Davora Cafir, Bimbo, Muha, Zeljko Dragojlovic, Juric Bruno,…. nezaobilazni Cala Janjos strasan igrac i veliki saljivdzija u svlacionici, onda Paja i ostali Zlatan, Coro i Kenan Sahinagic upravnik.

Mi smo pored individualnih imali i taj ekipni kvalitet. Ipak je fudbal ekipni sport.

Onda Djeta, Djapo, Faik Kolar, Fudo Zivco, Korjenic, Vako Avdic, Zof, onda panj Dzeki Klacar, svi prvoligaski igraci koji su dolazili igrati za razne ekipe Miro Sons, Ljupe, Beca Milavica, Miso i svi sa Cengic Vile.  Netreba zaboraviti, Novakovic, Marvan, Przulj….  Ovi moji momci iz Buguli ekipe. Golmani koje svi znamo Hodza (kako je branio kad se baci uhvati loptu - ljepota) Dado Milicevic, Rada, ….

Mogao bi ovako satima. 

Raja fudbalska po meni je Davor (godinama smo nedeljom ujutro u Skenderiji igrali termine), cesto protiv Vrbanjuse (ne sjecam se da li su nas ijedan termin dobili).

Onda Miro Sons i teren u Fisu i mjesnu zajednicu Centar (stalno se igralo, Fis se nije tad placao). Miro nas je stalno okupljao.

Moram spomenuti raju sa Cengic Vile. Bilo je tu i Vrbanjusa, Vratnik, itd. Moram napisati i Kovace kojih vise nema.

Ma to ti je bilo cudo.

Spomenu cu i Ligu malog  fudbala u Sarajevu. O tome se malo pise i prica.

Mozete li napraviti paralelu izmedju nekadasnjeg malog fudbala i danasnjeg futsala?

SIJERA: Kako sam napisao velika razlika. Tada, plus 5 +1 igraca, morao si znati igrati, driblati…. nisi mogao igrati mali fudbal ako si imao dvije lijeve. Danas je to potpuno drugacije, plus cetiri, lopta potpuno drugacija moras biti fizicki spreman i sami naziv je drugaciji. 

Odgovorno tvrdim: to je drugi sport, to nije mali fudbal koji sam ja igrao.

ĐETA: U Poreču sam učestvovao na prvom Futsal turniru kod nas (4 plus golman), i igrao sam aktivno Futsal nekoliko godina. Nekadašnji i sadašnji Futsal nemaju razlike, i tada i sada je zahtjevnost fizičke utreniranosti bila jedan od kljucnih faktora uspjeha, a onda jedan na jedan igra, brza izmjena mjesta da te odbrambeni “izgubi”, jedina razlika je po meni bila u ulozi golmana: u moje i Sijerino vrijeme samo bi poneki (rijetki) golman znao odigrati ulogu zadnjeg igrača, navući napadača da napadne (“ispadne”), te onda uposliti svoje suigrače (takvi su recimo bili golmani Uspinjace ili Plamena Grahoreva), danas je to norma, to podrazumijeva (kod iole ozbiljnih  timova) da golman  zna da igra zadnjeg ili (treceg) odbrambenog i distribuira upotrebljive lopte.

Sto se tice nekadasnjeg malog fudbala i danasnjeg futsala, to je tesko i porediti (5+golman i 4+golman), u futsalu je odgovornost svakog pojedinog igraca mnogo izrazenija, nema skrivanja i igranja samo nazad, ili samo naprijed, moras biti svestran (dobar i u odbrambenim i u napadackim ulogama, te ponovo: fizicka sprema, fizicka sprema, fizicka sprema! Ma ako nisi spreman, nemas sta da trazis i cemu da se nadas niti protiv timova koji su mozda takticki slabiji, ali fizicki spremniji, a kamoli ako si “bare-bare”. To (odrzavanje igre na visokom takmicarskom nivou) se danas rjesava cestim izmjenama tako da timovi imaju po nekoliko “linija”, ali i to ima svoju losu stranu: ceste izmjene mogu razbiti koncepciju igre, te onda moras da dodatno razmisljas ko s kim bolje saradjuje, ko kome vise “lezi” kao suigrac, ma da te glava zaboli od “dumanja”. 

U anketi najboljih pojedinaca turnira Fis-Gol nismo ocjenjivali sudije. Imali smo zamjerke zbog toga. Po vasem misljenju, kakvo je sudjenje bilo na turniru Fis-Gol? Trojica tvojih najboljih sudija malog fudbala iz tog perioda?

ĐETA: Ne bi o sudijama, zato sto sam u njihovoj branči sada, a i zbog toga sto sam ih samo nekoliko znao po imenu. Ne mislim da su bili ni bolji ni gori od ovih danas, mada znam par njih koji su bili nikakve sudije te jos gori ljudi van fudbaskih terena, ali ne bi ni o njima.

SIJERA: Mogu ja napisati imena sudija koji su kasnije bili prvoligaski sudije u nasoj premier ligi. Ali, iako je bilo frka oko sudjenja svi su oni bili relativno dobri i nisu nista uticali na igru, turnire….  samo su dodatno uozbiljili turnire. Tu se vrti 5 / 6 sudaca koji su stalo sudili i nema potrebe da nekog izdvajam.

Danasnji izgled igralista u FIS-u. Vasi utisci? Sta bi vi uradili ako ste za promjene?

SIJERA: Sve bih promjenio:

Prvo ne bih naplacivao termine.

Napravio bih tribine i ne bih stavljao balon.

Vratio bi asfalt i vratio stare dimenzije.

I pravio bih turnir u FIS-u, tako da bude kao prije mali fudbal  sa 1+5. Znaci, tu bi bili turniri malog fudbala a ne futsala.

Da se razumijemo nemam nista protiv futsala i tu ima strasnih igraca, poteza, golova ali se meni vise svidja mali fudbal. Fisovski fudbal.

ĐETA: Mada nema onog svog starog “smeka” moram priznati da je FIS ljepši i uredjeniji nego sto je bio u nase vrijeme, vještaka trava, golovi, sve je  urednije. Jedna promjena bi definitivno bila da vratim tribine sa obadvije strane.

Da ste u poziciji da odlucujete u nogometnom savezu Kantona Sarajevo kada je u pitanju mali fudbal (futsal), sta bi uradili?

ĐETA: Uradio bih ono sto sam već spomenuo ranije: sakupio grupu sposobnih i školovanih sportskih radnika i uspješnih privatnika i biznismena, postavio sve na zdrave i financijski stabilne osnove (klubovi, liga, podmladak), uložio u marketing i promociju (Futsal kanal itd.), doveo nekoliko poznatih igrača izvana, te bio strpljiv nekoliko godina dok sve to ne pusti korjenje i saživi. Niko nije postao poznat ni u čemu (niti se obogatio) preko noći, a kod nas je često to bilo jedina norma-da se obrnu ili operu pare “na zakabr” (iako smo imali i za to odlicnu izreku: Nema naglog bogaćenja, ali malo ko je vjerovao).

SIJERA: Pokusao bi vratiti mali fudbal, neovisno o futsalu. Dalje, pokusao vratiti FIS mada danas bi to bilo vrlo tesko zbog sadasnjeg nacina zivota.

Imamo tu biznis ligu SC srednjoskolsku ali bi ja mozda pokusao vratiti taj smek FIS-a. Trazio nacine da NS KS pokrije sve troskove, da se samo vrati taj malo nogometni sarajevski kaficki bankarski (privredna banka)  i istali duh naseg i mog fudbala. 

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao kada je u pitanju mali fudbal iz prijeratnog perioda?

SIJERA: Gore sam napisao sta bi, a tebi svaka cast. Jer, ti Adnane Muzurovicu si neko ko voli nas mali fudbal, FISOVSKI KAFICKI BANKARSKI MALI FUDBAL ILI TI FUDBAL RAJE IZ SARAJEVA.
ĐETA: Zelio bih povuci jos jednu  “nekada” i “sada” paralelu: prosle godine sam odgledao tri noci zaredom Fis - Golov turnir. Mogu vam reci da sam toliko prijatno bio iznenadjen ponasanjem tih mladih momaka i nesto malo navijaca okolo. Posebno me je bio dojmio odnos igraca prema sudijama (posto mi je taj odnos - kao bivsem igracu i sadasnjem sudiji-bio veoma bitan). Ma necete mi vjerovati: u tri noci jedva da je bio jedan zuti karton, rijetko bi se iko obratio sudiji da pita za nesto ili da zahtjeva faul ili slicno. U nekoliko  spornih momenata gdje se nije znalo je li lopta vani ili je unutra, ono sto bi sudije dosudile apsolutno niko nije postavljao pitanje niti zamjerke! A zadnja noc je bila play off-noc eliminacija. Nevjerovatno! U nase bi vrijeme par igraca vec bilo vani na hladjenju zbog protestovanja, raja sa tribina bi provaljivala na sve strane i sudije i igrace, ma opsti haos!  Tu mi se ucinilo bilo da sam vidio Galeta, sjedio je s nekom rajom i cugao, nije ni gledao utakmicu, nisam ga htio “ometati”.

Nastavljamo “lanac ucesnika”. Molim vas da vi izaberete i predlozite dva slijedeca para koja ce ucestvovati u ovom nasem mostu. Osobe sa vase liste elektronskih kontakata, te za koje mislite da ce ucestvovati, kao i da imaju sta reci u vezi sa malim fudbalom iz naseg perioda.

ĐETA: Svesrdno bih preporucio sledece igrace:

1. Ciba Karisik, poznati slikar iz Toronta, bivsi igrac Samuraja, Regine i Davora.

2. Dr. Topic (Boris) Vladimir, cuveni odbrambeni igrac, jos cuvenije ekipe “Sonsa”, ciji fudbalski moto “Lopta moze proci, ali protivnik ne”  nikako nije bio u skladu sa Hipokritovom doktorskom zakletvom!

SIJERA: Predlazem: Adnan Muzurovic, Senad Hodzic, Miro Klaric, Muhamed Muha Poricanin, Kenan Sahinagic, Cala Janjos, Memic Nijaz Zof, Fudo Zivco, Vako Avdic, Cafir, Dado, Rada, Hodza i sva tvoja raja sa Cengic Vile 1.  

Bilo bi dobro, posto poznajete te osobe, da mi “nabacite na volej” nekoliko pitanja za njih, koja bi po vama bila interesantna za vas prijedlog, tj. eventualni odgovori na njih.

SIJERA: Volej? Ja bi vise odbranu i dribling. Volio bi da napisu sjecanje nekog driblinga tj. gola.

Mozda pitanje ko su najbolje gazde bile…. treba i o njima pisati. Recimo, o pokojnom Medi, Amiru Hadzicu Pikadiliju. Obavezno o Hasi Hajdarevicu. I ostalim.

Velik pozdrav svima kojima je u srcu sarajevska malonogometna, fisovska i ina raja.

Lijepo je bilo igrati mali fudbal.

Sijercic Ismet Sijera - golman

ĐETA: Pored ovih (dobrih) pitanja koje vec imas, par pitanja bi moglo da bude:

-  s kojim igracem su najvise voljeli igrati, najbolje se razumjeli?

-  da li su, i koliko, jos (fudbalski) aktivni?

-  sta je za njih znacilo igrati mali nogomet tada, ili (ako jos igraju) sada? 

Drugarski pozdrav,

                                                                                                              %

Zahvaljujemo se Sijeri i Djeti na ucescu. Jos jednom su pokazali da postuju to sto mi radimo. Da licnim primjerom ucestvuju (i odvoje vrijeme), te na taj konkretan nacin pomognu u uspjesnoj realizaciji nasih planskih aktivnosti.

Zeljeli bi da i ostali clanovi Fis-Gol familiji se odazovu i ucestvuju u nasem malonogometnom/fudbalskom mostu.

Mi cemo postovati prijedlog ucesnika, u ovom slucaju Djete i Sijere, te cemo se obratiti navedenim osobama. Naravno, to cemo raditi uz pomoc predlagaca, jer i nemamo adrese (elektronske) svih navedenih osoba.

                                                                                        “ SA RIJECI, NA DIJELA”

Razgovor vodio i prilog pripremio: Adnan Muzurovic

 

FIS-GOL TIM

26. februar, 2020

 

MALONOGOMETNI MOST: MARIN ĆORLUKA – ŽELJKO DUBRAVAC

Zadovoljstvo nam je otvoriti ovu rubriku “ Malonogometni most “ sa dvojicom ljudi za koje smatramo da su najkompetentniji (naravno, pored generalnih sekretara u savezima) i najstrucniji u radu po futsal pitanjima u Bosni i Hercegovini. To su dr.sc Marin Corluka (na fotosu lijevo), predsjednik Komiteta za futsal BiH i dipl. pravnik Zeljko Dubravac, predsjednik KMF “Celinac”.

Postavili smo pitanja ovoj dvojici futsal aktivista za koje smatramo da su aktuelna u ovom trenutku, te da cete moci vise saznati o tome kako oni posmatraju na aktuelna zbivanja u futsalu BiH.

Pored toga, mislimo da to sto smo saznali od ljudi koji su aktivni u futsal organizacijama u BiH moze biti od pomoci za sve one koji zaintersovani za progres futsala u Bosni i Hercegovini.

REDAKCIJA

(5.mart 2013)

 

Dr.sc MARIN ĆORLUKA, predsjednik Komiteta za futsal BiH

Marin Ćorluka rođen je 23.08.1964. g. u Imotskom, a trenutno s obitelji živi u Grudama. Oženjen, otac troje djece. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Grudama. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja odlazi u Sarajevo, gdje se 1984.g. upisuje na Fakultet za fizičku kulturu. Na istoimenom fakultetu diplomirao je 23.05. 1989.god. i stekao zvanje - profesora za fizičku kulturu. Nakon završetka studija kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture niz godina radio je u osnovnim školama i srednjoškolskim centrima u Posušju i Ljubuškom. Poslijediplomski studij upisuje na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, a u lipnju 2005.g. magistrira i stječe zvanje - magistra znanosti iz oblasti sporta i tjelesnog odgoja.Tema magistarskog rada glasila je: Utjecaj bazično-motoričkih sposobnosti na uspjeh nogometaša uzrasta od 12 do 14 godina. Od 1.11.2005.g.zaposlen je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, a u lipnju 2006.g. izabran je u suradničko zvanje asistenta u području Sportskih igara (košarka i nogomet ) na Studiju fizičke kulture- Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Doktorskudisertacijupodmentorstvomprof.dr.sc. SlavkaTrninićanatemu „ Pragmatičnavaljanostinicijalnogmotoričkogstatusauprocjenistvarnekvalitetenogometašauzrastaod14 do16 godina“ obranioje13. 07. 2008.god. na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Aktivno učestvuje u radu i organizaciji znanstvenih konferencija, znanstvene radove izlagao je na međunarodnim znanstvenim konferencijama, a istraživač je u znanstvenom projektu voditelja prof.dr.sc. Slavka Trninića koji je odobren od strane MZOSRH.

Napisao je i objavio deset znanstvenih i stručnih radova i sudjelovao na tri znanstvena kongresa, te bio recezent za jednu knjigu. Kao predavač, stalni je suradnik Centra za edukaciju trenera organiziranom pri Nogometnom savezu BiH.

 

Dipl. pravnik ŽELJKO DUBRAVAC, predsjednik KMF „ Čelinac” Čelinac

Rođen 12.07.1968. godine u Lađevcima, opština Čelinac.

Po zanimanju diplomirani pravnik.

Zaposlen na mjestu direktora Razvoje agencije opštine Čelinac.

Oženjen, otac dvoje djece.

Sportsku karijeru započeo u FK Partizan Čelinac , gde je prošao sve selekcija i bio član kluba kada su ostvareni najbolji sportski rezultati u istoriji kluba.Nastupao i za FK Omladinac Banja Luka u periodu 1997 – 1999.

Dugogodišnji sportski radnik, predsjednik FK Čelinac 2001 – 2006,

Osnivač i organizator opštinske lige malog fudbala Čelinac u periodu 1996 – 2009.

Inicijator i organizator tradicionalnih turnira u malom fudbalu , najboljih u banjalučkoj regiji i to: Vidovdanski u Jošavci i u Čelincu za Dan opštine Čelinac 26 juli.

Prvi uveo futsal pravila na turnirima u opštini Čelinac i tzv„malu“ četvorku loptu od 2002 godine kada se sa njom igra i čista rekeracija.

Osnivač i organizator jednog od najboljih Futsal turnira u Republici Srpskoj i BiH, (najmasovnijeg u RS) Čelinac futsal 11.01. – 19. 01 ( 5 godina postojanja, prosječan broj ekipa 90 )

Koautor prve knjige o sportu „Čelinačka sportska razglednica“.

Direktor JU Centar za kulturu, fizičku kulturu obrazovanje i informisanje Čelinac 2001 – 2011 kada su utemeljene brojne sportsko - rekreativne manifestacije i događaji.

Osnivač i predsjednik KMF „Čelinac“ Čelinac od 2007 godine.

 

MALONOGOMETNA RAZMISLJANJA KOJE IMAJU NASI GOSTI U RUBRICI:

Da li mislite da su futsal klubovi u BiH dobro organizovani?

MARIN: Nisu,većina ih tek egzistira od utakmice do utakmice. Prava ili bolja organizacije usljedila bi ustrojem jedinstvene lige, jer bi tada organizacijski zahtjevi za klubove bili veći ukoliko žele nastupati u takvoj ligi. Druga stvar je što bi klubovi ukoliko žele normalno funlcionirati (imati aktivosti kroz cjelu godinu), sami osjećali potrebu za boljom organizacijom. U ovom trenutku nije mi poznato da ijedan klub u BiH ima jednog stalno uposlenog djelatnika, naravno kojem daje plaću i plaća doprinose. A to bi bila osnova za bolju organizaciju i napredak futsala uopće.

ŽELJKO: Generalno gledano ne, mada postoji nekoliko klubova po mom saznanju koji imaju dobre osnove organizovanosti. Međutim, stanje futsala u BiH u što spada i (ne)organizovanost klubova su samo posledica ukupnih odnosa Saveza na svim nivoima prema ovom sportu.

Kako je vase razmisljanje u vezi sa zadnjom pojavom saopstenja futsal klubova u BiH? Njihovi zahtjevi su opravdani?

MARIN: Mnogi zahtjevi klubova su opravdani, ali nisu izneseni na zadovoljavajući način, niti su klubovi dosljedni u svojim nastojanjima za ispunjenjem svojih zahtjeva.

ŽELJKO: Sva saopštenja klubova, bilo pojedinačna ili da se radi o grupi, koja ovih dana pratimo su u potpunosti opravdana  i dolaze više kao vapaj istinskih futsal zaljubljenika, zbog bojazni da bi njihov omiljeni sport  ili klub mogao da doživi potpuni krah i raspad, ščim se futsal radnici očito nemire. Naprosto je apsurdno gledati svu indolentnost izabranih organa Saveza prema ovim potpuno opravdanim problemima a ta činjenica je još poraznija kada se zna da je nezamislivo započeti se baviti fudbalom a da se “nezaigra na male”, tu se uče prvi koraci, tu se zaljubljuje u loptu, bubamaru, fudbal, tu se otkrivaju prvi talenti, tu je najviše publike, raje, drugara, djevojaka, malom fudbalu se i ako se ode iz njega i posle vrhunskih karijera uvijek rado vraćamo. Mnogi drugi sportovi poput rukometa, odbojke, vrlo često upržnjavaju mali fudbal – danas futsal, pa je stoga apsurdnost postojanih problema i znatno veća.

Sta mislite o novcanim kaznama i visini participacije za ucesce u ligama?

MARIN:Svaka kazna trebala bi da ima svoju svrhu pa tako i novčana. Mislim da nije problem u visinama novčanih kazni, koliko u tome jesu li svima i po istim pravilima donešene isto. Netko tko je oštećen na bilo kakav način i utvrdi se njegova nevinost-kaznu ne treba ni platiti (novac za žalbu mu treba vratiti), a onaj tko se žali bez argumenata mora nadoknaditi troškove postupka. U protivnom ovdje bi se svi žalili na svakoga i tako u nedogled. Važno je da se u postupku utvrde relevantne činjenice,  zna tko je točno pogriješio, te da svi imaju isti tretman. Kotizacija je ok, ali izostaje nagrada za osvojeno mjesto. Ja bih uveo novčane nagrade za plasman (prva tri).

ŽELJKO: Činjenica je da su u Republici Srpskoj klubovi za razliku od Federacije oslobođeni plaćanja participacija - kotizacije  za učešće u ligama kao i bilo kakvog finasijskog kažnjavanja kartona i drugih stalnih obaveza.Finansijska opterećenja od strane Saveza koje imaju klubovi u BiH, smatram da su veliko opterećenje za klubove i da ona mogu biti u cjelosti značajno manja. Izvjesno je neophodno imati uređen pravilnik o svemu ovome ali je isto tako potrebno vidjeti nakoji se način klubovi finansiraju, koje bonitete imaju klubovi, kolika su izdvajanja iz lokalnih i drugih budžeta vlasti u BiH, kolike i koje koristi klubovi imaju od Saveza, kolika je pomoć Saveza u takmičenju i sl. Na  tim parametrima se gradi i politika kazni ali i obaveze klubova u takmičenju.

Poznato mi je da je odziv predstavnika klubova i ostalih futsal radnika u BiH u davanju prijedloga za izradu Strategije za razvoj futsala u BiH bio veoma slab. Zasto je to tako, puno price po kuluarima a ne tamo gdje treba?

MARIN:Zato što su klubovi loše organizirani, pojedinci gledaju samo svoj interes ili interes svog kluba, a za razvoj futsala se ne mari. Svi se ponašaju kao da ih nije briga što će biti sutra, ukoliko danas trebaju dati svoj doprinos za razvoj futsala. Uvijek se misli neka netko drugi to uradi, a onda je najlakše pričati  kako to ne valja. Opstrukcija je u našem mentalitetu, a i nepovjerenje u ljude i klubove je na najvišoj razini. Ima i onih koji bi htjeli, ali nemaju vjeru da je moguće napraviti pomak naprijed. U svakom slučaju premalo je inicijative od najboljih klubova, jer još nisu svjesni da samo kvaliteta može donijeti pomak.

Mislim da ovdje još nismo usuglasili što je to kvaliteta? Za neke je biti prvak FBIH ili RS vrh želja, a za neke je san igrati Ligu prvaka. Ova prva želja ostvaruju se još relativno lako, a o drugoj se i ne razmišlja na pravi način, osim –važno je sudjelovati…

ŽELJKO: Kreiranje svih razvojnih dokumenta je uvijek bila i biće obaveza izvršnih organa bez obzira da li se radi o zvaničnim organima vlasti, društvenim asocijacijama kao što je sport , udruženjima građana i slično. Dakle izrada Strategije kao temeljnog dokumenta razvoja futsala u BiH u okviru Fudbalskih saveza je isključivo obaveza i odgovornost organa Saveza. U izradu mogu i treba da se uključe i klubovi, svi sportski futsal radnici ali na poziv i uz koordinaciju Saveza. Sve drugo je neprovodivo, a pravno formalno neobavezujuće za Fudbalski savez. Postoje vrlo konstruktivne ideje i inicijative, kao i  određeni predlozi futsal radnika vezano za Strategiju futsala u BiH koje bi trebalo uobziriti u ovaj dokumenat.

Kako to da u entitetskim komisijama za mali nogomet/fudbal vecina clanova tih komisija nisu iz futsala?

MARIN:Članove komisija određuju ljudi iz velikog nogometa, koji vrlo često i nemaju nikakvih dodirnih točaka sa futsalom, pa otuda takvi ljudi u futsalu.

ŽELJKO: Evidentne su takve činjenice, posebno je to izraženo u Fudbalskom savezu RS. Neodrživa je teza naziva komisije ili komiteta za mali fudbal – futsal a da su u njoj ljudi koji nemaju bilo kakvih veza sa futsalom. Porazne su činjenice za futsal a samim tim smatram i za Savez na bilo kom nivou, što futsal klubovi nisu uključeni u izborni proces u okviru Saveza. Kada se klubovi zaobiđu, u zagarantovanom pravu , koje je definisano svim zakonskim i drugim aktima, pravo na kandidovanje, predlaganje i izbor, tada se prave nepopravljive greške koje su početak svih problema koji kasnije dolaze kao rezultat upravo učinjenog.

Na posljednjoj sjednici IO N/FS BiH za clana Komiteta za futsal BiH izabran je gospodin Slavisa Vujic, covjek nepoznat futsal krugovima u RS. Kako je to moguce?

MARIN:Gospodina osobno ne poznajem, a moj odgovor je sadržan u prethodnom pitanju.

ŽELJKO: Baš onako kakao sam naveo u prethodnom osvrtu, neopravdano se zaobiđu klubovi i futsal radnici u umjesto da se bavimo afirmacijom i razvojem futsala, počinjemo da se bavimo posledicama...Ja nemam ništa protiv sportskih radnika koji se nalaze u izabranim strukturama, čak šta više smatram da se izvjesno radi o istaknutim fudbalskim radnicima ali kojima nije mjesto u futsalu. Ono što nemogu shvatiti kod postavljenih ljudi u komisijama i komitetu za futsal, kako je uopšte moguće da se oni sami prihvate rada u komisije za koju nemaju nikakva ili imaju mala saznanja i pretpostavke o istom.

Kada smo kod ove teme: zasto nema predstavnika futsala u izvrsnim odborima sva tri saveza? Kako to promjeniti?

MARIN:Do sada ih nikada nije ni bilo, a cjelokupnu strukturu koja u futsalu bilo što radi čine većinom osobe iz velikog nogometa (ili kako ih zovu koordinatori za futsal). Promjena je moguća jedino ako se futsal postavi na veću razinu organizacije (jedinstvena liga), i IONSBIH prihvati prijedlog koji bi eventualno došao od strane ljudi iz futsala- trenutno Komiteta za futsal, pa Tehničke komisije i sl.

ŽELJKO: Pa očito da neće biti lako promijeniti, inače ne bi smo ni došli u takvu situaciju. Ovakvo stanje će se promijeniti tek osnivanjem udruženja Futsal klubova BiH i izborom organa koji će zastupati klubove u odnosu prema Savezima na svim nivoima. Danas je uvijek lako otvoriti pitanje kredibiliteta zastupanja bez toga, a još lakše je sve to zavaditi i okrenuti jedne prema drugima. U Republici Srpkoj, smo već poduzeli aktivnosti na organizovanju udruženja futsal klubova, a sve radnje bi trebale da se okončaju već u aprilu  mjesecu.

Strategija za razvoj futsala u BiH. Zasto se odugovlaci sa organizacijom sastanka od strane tehnicke komisije N/FS BiH?

MARIN:Ne znam, po informacijama koje dobijem- zbog obveza oko priprema futsal reprezentacije za EP.

ŽELJKO: Na ovo pitanje, ja nemam odgovor, jer nisam uključen u strukture  Saveza niti na jednom nivou.

Kakvo je vase misljenje o neophodnosti formiranja Udruzenja futsal klubova u BiH?

MARIN:Bilo bi lijepo kad bi klubovi imali svoje udruženje, ali nejedinstvo interesa do sada nije urodilo organizacijom Udruženja. Nadam se da će u najskorijoj budućnosti klubovi uvidjeti potrebu i napraviti Udruženje klubova za svoje dobro.

ŽELJKO: Smatram da je neophodno  da dođe do formiranje udruženja futsal klubova u BiH. U okviru udruženja i sami klubovi bi se morali pridržavati osnovnih načela organizovanosti, što bi itekako doprionijelo ukupnom stanju futsala. Dakle, da se razumijemo mnogo toga je neophodno da se uradi i u samim klubovima kako bi smo radikalno  promijenili, stanje futsala na bolje.

Jedinstvena liga u BiH, da ili ne? Molim vas da objasnite vas stav.

MARIN:Ja sam za jedinstvenu ligu- “ Futsal Premier liga”. Organizacijom ove lige klubovi bi mogli pronaći kvalitetniji interes svog postojanja u sredinama u kojima djeluju. Futsal klubovi trebali bi preuzeti “ futsal događanja u sredinama u kojima djeluju (malonogometni turniri kroz cijelu godinu koje sada organizira netko dugi), i na taj način mogu doći do osnovnih sredstava  potrebnih za funkcioniranje. Kao aktivna članica Sportskog saveza u najvišem rangu natjecanja dio sredstava dobili bi direktno iz Općinskog proračuna. Organizacija škola futsala podigla bi interes djece za bavljenje sportom, i njihovom afirmacijom. U budućnosti vrlo bliskoj, zahvaljujući talentu koji imamo na ovim prostorima očekujem i nastup klubova u Ligi prvaka, a i plasman reprezentacije na velika natjecanja. Naravno, ako se u BIH dogodi Futsal.

ŽELJKO: Futsal je jedini sport u BiH koji nema zajedničko takmičenje. Naravno da je neophodno urediti principe zajedničkog takmičenja, ali zar je to vjekovni posao. Treba urediti principe takmičenja, definisati broj klubova i način popune lige, definisati organizaciju službenih lica, troškove koštanja lige i stručna lica u Savezu koja će pratiti ovo takmičenje, finansijsku podršku saveza organizovanju lige. Urediti sa televizijom aktivnosti vezane za snimanje i praćenje utakmica, izvještavanje lige, obezbeđenje. Pristalica sam jedinstvenog takmičenja. U početku smatram da je liga sa 10 klubova optimalna za početak takmičenja, a nakon nekoliko godina može se razmišljati i o proširenju na 12 klubova.

Kako privuci vise sponzora u futsal BiH?

MARIN:Samo Jedinstvena liga, zatim futsal klub organizator svih turnira (ljetnih, zimskih, onih za vjerske preznike), škole futsala, a tek onda ima prostora za ulaganje u futsal kroz marketing cjelu godinu. Svakako tu su izvješća sa utakmica kroz tiskane i elektronske medije. Nikako se nesmije zaboraviti da za jedan turnir nagradni fond doseže od 10.000-20.000KM, i da su tada dvorane pune, a reprezentativci igraju za kafiće,razne firme, a ne za klubove. Dakle, interes je tu, nedostaje adekvatna organizacija.

ŽELJKO: Prvi način je promjena odnosa svih prema futsalu odnosno veća afirmacija i podrška kroz medije i organizovana promocije Saveza u svim sredinama, kako bi ovaj sport bio potpuno jasan i afirmativan za poslovne ljude. Izvjesno i jedinstvena liga bi uozbiljila ovaj sport što bi prepoznali zasugurno i privrednici.

Poznato je da UEFA organizacija donira N/FS BiH za razvoj futsala u BiH. Gdje idu ta sredstva? Zasto izvjestaj o tim sredstvima nije predmet rasprave na Komitetu za futsal N/FS BiH?

MARIN:Komitet za futsal je također postavio to pitanje koordinatoru za futsal i dobio sljedeći odgovor:  UEFA ne daje taj novac!

ŽELJKO: Postoje navodi da se izdvajaju sredstva za razvoj futsal od strane UEFA, međutim o kojim sredstvima je riječ nije mi poznato niti načini na koji se troše. Klubovi nemaju informacija o tome , pa samim tim ni mi koji tamo radimo.

Zasto se vise ne radi sa trenerima, sudijama, delegatima koji rade u futsalu? Sta bi vi preduzeli da se pitate?

MARIN:Odvojio bih sve osobe iz nogometa od futsala, te educirao nove isključivo za futsal. Trenerima organizirao obavezne seminare.

ŽELJKO: Bez posebnih edukacija i obrazovanja sa službenim licima, kao i trenerskim kadrom nema razvoja ovog sporta. Stanje obrazovanosti i jednih i drugih je na jako niskom nivou. Rijekti su pojedinačni slučajevi gde se ljudi trude da nauče ovu materiju i da se kontinuirano edukuju, ali zato je neophodno da idete u Srbiju, Hrvatsku ili Sloveniju gde Savezi imaju na godišnjem nivou planirane programe edukacije i obuke. Nažalost toga kod nas u BiH nema ili su veoam rijetka.

Već sam negde o tome govorio i pisao, Fudbalski savez mora u godišnjem planu imati stalne i povremene seminare i načine kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja trenera, sudija, delegata.

Sta treba uciniti da bi javna sredstva informisanja vise pratila zbivanja u futsalu BiH?

MARIN:Treba im stalno davati informacije, inzistirati da pišu o futsalu, ali ruku na srce nije do sredstava informiranja-događanja su rijetka i nekvalitetna.

ŽELJKO: Fudbalski savez BiH mora daleko veći akcenat posvetiti promociji i predstvaljanju futsala. Treba prikazati najbolje oragnizovane klubove, podržati sva takmičenja a posebno omladinska, jer mladim ljudima u sportu treba pažnja, da shvate da ih neko gleda i podržava, da svoja dostignuća mogu vidjeti i mjeriti sa drugima ali uvidjeti i sopstevene greške, zato su mediji osnov za razvoj futsala.

Strucni rad u reprezentaciji. Ima dosta prigovora na selektore i trenere. Kazu da su jedni te isti svo vrijeme. Sta vi mislite?

MARIN:Sadašnji stručni stožer zaslužuje povjerenje za kvalifikacije koje sljede, a nakon njih treba napraviti analizu i odrediti ciljeve reprezentacije u budućnosti, te sukladno ciljevima postaviti buduća rješenja.

ŽELJKO: Kako su brojni problemi izneseni vezani za organizaciju i odnos prema futsalu, tako je dio toga i u pogledu reprezentacije. Koji su načini selektiranja igrača, kada nemate zajedničku ligu, kada nemate omladinskih liga, kada je stručni rad potpuno zapostavljen, kada u BiH još uvijek vlada uvriježeno mišljenje da se veliki i mali fudbal mogu igrati uporedo. Lige su kratke, ne postoje kampovi, i izbor selektora ide vjerovatno po principu neke zastupljenosti, zastupljensot u BiH je stalno osnov za sve, tada je teško dobiti kvalitet.

Djeciji i omladinski futsal. Futsal skole. Vasa razmisljanja?

MARIN:Svaki klub treba imati futsal školu, a u natjecanja za njih se trebaju organizirati na entitetskoj i državnoj razini.

ŽELJKO: Jedan od rijetkih klubova u BiH koji ima organizovanu futsal školu je klub u kome se ja nalazim KMF Čelinac. Postoji još nekoliko klubova koji rade sa mladim fudbalerima, ali ne postoje takmičenja. U Republici Srpskoj je na inicijativu klubova organizovano  takmičenje u sezoni 2011/12  u juniorskoj konkurenciji koje je izazvalo pravu ekspanziju mladih u futsalu. Bez oragnizovanog rada s djecom, nema ozbiljnog razvoja kluba niti futsala uopšte. I ovde pored klubova kojima ovo mora biti prioritet, na scenu stupaju opet organi saveza koji treba da organizuju takmičenja koja neće koštati uopšte , pripreme odlazak na takmičenja u inostranstvo najboljih omladinskih ekipa, treba da se podrže sportski kampovi i omladinski futsal turniri, posebno međunarodni koji bi afirmisali futsal i privukli pažnju mladih.

Na kraju generalno: sta ocekujete od Strategije za razvoj futsala u BiH?

MARIN:Nije problem Strategija, nego ljudi hoće li je podržati ili ne. Vjerujem da ima dosta onih koji bi željeli pomak prema naprijed, ali i onih kojima trenutno stanje odgovara.

Strategija (onu koju predlažem) bi donijela puno novosti i boljitka za futsal, kako klubovima, pojedincima tako i reprezentaciji, a posebno djeci, njihovom odgoju i afirmaciji u ovim ipak teškim vremenima u BIH.

ŽELJKO: Da udari temelj razvoja futsala i reguliše odnose Saveza na svim nivoima prema klubovima. Dugoročno da obezbijedi razvoj i utemeljenje ovog sporta u BiH.

Zelite nesto da iznesete sto vas ja nisam pitao?

MARIN: Ti uvijek pitaš sve, ja uvijek kažem sve . To je cilj i put u boljitak.

Tebi uistinu veliko hvala za sve što radiš za futsal!

 

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version