FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

MALONOGOMETNI/FUDBALSKI MOST (3)

Dragan Radović i Hajrudin Čardaklija

Dva vrhunska golmana (i čovjeka) su sagovornici u slijedećem malonogometnom/fudbalskom mostu portala.

O njihovim sportskim karijerama ćete saznati više kada pročitate ovaj tekst.Naravno, to važi za one koji to nisu dosada znali.

Mi želimo istaći da su Rada i Tulje nastavili davati doprinos našem radu. Uvijek su se odazvali bez pogovora da konkretno djeluju u ostvarenju naše zajedničke misije. Ostvarenju sjećanja na ljude i sportske događaje grada Sarajeva, posebno u prijeratnom malom fudbalu.

Treba istaći da je Dragan Radović član Kuće Slavnih turnira FIS-GOL.

 

 

Krenuo bih sa pitanjem: gdje ste odrasli, u kojoj raji? Kada ste poceli svakodnevno sutati i gdje? Imena vasih drugova iz tog perioda?

DRAGAN: Odrastao sam u Pofalicima - N.Sarajevo. Tu poceo sutati loptu kao klinac sa 6 - 7godina na ulici na male golove. Dva na dva, tri na tri, zavisno kolioko nas ima, golovi od dva kamena. Tu poceo igrati sa rajom iz ulice: Golubom - Golubovic Radoslav, Hoso Nusret, Lendo, Sale , Pikulic itd.

HAJRUDIN: Ja sam odrastao u Pofalicima. U stvari, na brdu koje se zove Bakarevac. Brdo iznad Sarajevske mljekare i Zeljeznicke stanice. Lopte sam poceo igrati u raji na terenu koji se zvao Polozaj. Igrali smo raja protiv raje iz drugih djelova naseg naselja Pofalica. Bilo je vrlo tesko da imas mjesto u ekipi, jer tada su uvjek  odlucivali starji u raji i oni koji su bili najbolji a ja sam bio najmladji i jedina sansa da budem u ekipi je bila da budem na golu i to su bili moji prvi golmanski tenutci. Nesto kasnijie poceli smo se prijavljivati na turnir malog fudbala na Domu u Pofalicima i turnir u Velesicima kod Saobracajne skole. Od moje raje tu su bili moji drugovi skojim sam odrastao moj brat Hare, Mido, Seki, Pike, Enes, Epko, Naja, Buki. 

Kada i kako ste odlucili da idete na gol, da postanete golmani?

HAJRUDIN: Pa ja sam malo kasno poceo da igram odnosno da treniram fudbal mislim da je to bilo sa 13/14 godina, razlog za to je bio zato sto sam igrao kosarku u KK Sarajevo kao vrlo perspektivan kosarkas i naravno to vrijeme upijao sve sto je vezano za Bosnu i tu sjajnu generaciju sa Mirzom Delibasicem. Fudbal sam poceo igrati zbog upornosti mog prvog trenera  rahmetli Geke Hikmeta koji me je registrovao za pionire FK Pofalicki  i ako ja nisam to htio, on me je video na turniru malog fudbala osnovnih skola gdje je moja skola (Osnovna skola Dositej Obradovic ) pobjedila na turniru grada Sarajeva i okolnih mjesta. Na kraju osvojila drugo mjesto na turniru BiH u Tuzli. Od igraca koji su igrali na tim turnirima bili su moji skolski drugovi a kasnije i suigraci u FK Pofalicki Snjezan, Nikola, Edin, Aso Trnka te momci iz popravnog doma Senad i njegov brat kojem se ne mogu sjetiti imena. Takodjer,i jos neki drugovi kojim se izvinjavam, jer sam im zaboravio imena.

Ima jedan zanimljiv detalj vezan za moje pocetke u fudbalu, par puta sam pokusavao da prodjem selektiranje u FK Sarajevo i FK Zeljeznicar ali nisam uspio. Jednom sam tako bio blizu da postanem clan pionira Zeljeznicar ali sam dao pogresan podatak o godini rodjenja treneru pionira Dusku Bajicu koji me je izabrao. Ali posli toga nisam smio ponovo doci na trening.

DRAGAN: Moji poceci na golu kao golmana su bili na terenu Doma za nezbrinutu djecu, popularni Popravni Dom u Pofalicima , gdje sam branio za stariju raju a za svoje godiste igrao.

Prvi turnir u malom fudbalu koji ste odigrali? Kada je to bilo i za koju ekipu ste branili? Mozete li se sjetiti tu imena saigraca? Drugih ekipa (raja) koje su igrale na tom turniru?

DRAGAN: Prve turnire koje sam odigrao su bili u osnovnoj skoli Dositej Obradovic. To su bili turniri razreda unutar skole. Organizovali smo ih gotovo svakog mjeseca. Tu su uz mene igrali: Golub, Hoso, Martinovic- Pele, Maco itd. A prvi ozbiljniji turnir sam odigrao za ekipu Vasin Han, mislim da sam tada bio prvi srednje Ekonomske. A turnir sam odigrao u Vogosci na poziv vec poznatog igraca maloga fudbala u gradu VLASTE. U ekipi su jos bili Rajici, Cincar itd. A turnir je bio tradicionalan i ucestvovale su mnoge ekipe iz grada i okoline. To je bio moj prvi ozbiljniji turnir u malom fudbalu gdje sam upao u oci mnogim ekipama i pojedincima i gdje se vec culo za mene.

HAJRUDIN: Pa to je taj turnir Osnovnih skola grada Sarajeva i kasnije prvenstvo BiH u Tuzli gdje smo osvojili drugo mjesto i ja sam proglasen golmanom turnira. Izgubili smo u filalu 2:1 od ekipe iz Orasja ( imali su igraca koji je vjerovatno ponavljao par godina u skoli i bio je fizicki jaci od nase kompletne ekipe). Pa to su bili moji skolski drugovi i kasnije suigraci u FK Pofalicki Snjezan, Nikola, Edin, Senad, Trnke i jos neki drugovi.

Ko su po vama najbolji golmani bili u ono vrijeme? Veliki i mali fudbal. Navedite po trojicu najboljih.

HAJRUDIN:  U to vrijeme bilo je puno dobrih golmana pocev od Ivana Curkovica, Envera Marica, Ratka Svilara, Petra Borote, Slobodana Cobe Jnjusa i jos mnogo drugih golmana. Ali moj uzor je bio Cobo pratio sam gotovo svaki trening Zelje na Grbavici i upijao svaki njegov pokret. Pokusavao kopirati to sto je on radio na treninzima i utakmicama. Sto se tice malog fudbala po mom misljenju u to vrijeme Dragan Radovic je bio jedan od najboljih naravno tu su legende Cafir, Safet, Damir, Tarik.

DRAGAN: Najbolji golmani u ono vrijeme velikog fudbala : 1. Maric E. 2. Janjus S. 3. Simovic, malog fudbala: 1. Đafko, 2. Dado, 3 Hodza

Sta je bilo presudno da birate ekipe za koje cete braniti na turniru Fis-Gol?

DRAGAN: U Sarajevu je bilo mnogo dobrih igraca maloga fudbala kao i ekipa. Kod mene najvaznije kod odabira ekipe za koju cu braniti na Fis-Golu. Ostalim turnirima je sastav te ekipe, tj. da igram sa rajom sa kojom sam se i druzio a to su bili uglavnom: Golub, rahmetli Kolar, Przulj, Mica, Đeta, Miro, Novakovic, Rajko, Zeka itd.

HAJRUDIN:  Vecinom je to raja sa kojom sam se druzio i mjesta gdje smo se satajali i izlazili.

Da li ste zadovoljni sa postignutim rezultatima vasih ekipa na turniru Fis-Gol? Sta je nedostajalo da postignete vise?

HAJRUDIN: Mislim da je samo ucesce na tim turnirima bio uspjeh, biti u drustvo sa takvim majstorima fudbala i legendama sarajevskog fudbala a kasnije i druzenje sa takvom rajom je neprocjenivo bogastvo sto ostaje u sjecanju i nemoze se zaboraviti i izbrisati.

DRAGAN: U cjelini ne mogu biti zadovoljan postignutim na FIS golu, jer nikada nisam bio prvi iako sam dva puta bio drugi sa Odeonom i sa Sonsom a i jednom treci sa Kristalom. Da budemo prvi mislim da nam je nedostajalo malo vise sportske srece.

Dragan zivi u BiH, Hajrudin na Islandu. Rada, presjek stanja futsala u BiH. Imas nesto za dodati? Sta bi ti uradio u BH futsalu da si u prilici? Hajrudine, na koji nacin je futsal organizovan na Islandu? Postoje lige, turniri?

DRAGAN: Trenutno slabije pratim futsal a vise veliki fudbal a razlog je najvise sto sam fudbalski trener. A, iskreno i sve manje ljepote u futsalu u odnosu na ONAJ MALI FUDBAL sto se nekada igrao.

HAJRUDIN: Na Islandu mali fudbal nema dusu oni imaju jedan turnir u futsalu koji se igra decembar-januar i igraju ga nizeraredni klubovi da bi dobili pravo ucesca na Evropskom turniru u futsalu. Oni nemaju taj talenat ili osjecaj za mali fudbal, nemaju mahale i mahalase kao kod nas.

Veliki fudbal. Za koje ste sve klubove nastupali? U kojoj ekipi ste imali najvise uspjeha? Koji klub vam je ostao posebno u sjecanju?

HAJRUDIN: Ja sam slican onoj nasoj pjesmi Pusenja ko zanemari raju i taktiku zavrsice u nizerazrednom …..  ali obrnuto. Iz nizerazrednog Pofalickog do velkog Sarajeva i ostvario svoj djecacki san (FK Pofalicki, FK Iskra Bugojno, FK Bosna Visoko, FK Sarajevo ). Kod nas sam poceo igrati fudbalu Pofalickom i prosao sve lige od regionalne ili gradske , republicke i medju republicke pa druge lige i na kraju u prvoj ligi bivse nam drzave Jugoslavije. Uvjek cu se sjecati mojih utakmica sto sam odigrao za FK Sarajevo, to se ne moze nikad zaboraviti. Igrati u takvoj lizi sa takvim majstorima fudbala se ne moze zaboraviti ali isto tako nikad necu zaboraviti moju raju i moj prvi klub FK Pofalicki i nezaboravna putovanja i druzenje u to vrijeme. A, to se ne moze prepricati. To se mora dozivjeti prelijepe uspomena na ljude, mjesta i vrijeme. Na Islandu sam igrao za klubove FK Breiðablik, FK Leiftur i FK Sindi takodje sam igrao i za klub iz Norveske FK Raufos.

DRAGAN: Kao pionir sam poceo u FK "ŽELJEZNICAR" Sarajevo. Tu sam prveo komletan omladinski pogon do prvoga tima. I potpisao amaterski ugovor sa prvim timom. Jos sam igrao u FK Pofalicki, FK GP Bosna, FK Bosna Visoko, FK Unis Vogosca. Pocetak rata me odveo u Srbiju gdje sam igrao u FK Mladi Radnik Pozarevac, FK Sartid Smederevo, FK Mladost Gosa Smederevska Palanka. Karijeru zavrsio u FK Slavija I.Sarajevo. Sa Slavijom sam usao iz druge u prvu ligu RS a kasnije kao Sef strucnog staba usao i u Premijer ligu BiH. Svaki od klubova u kojima sam igrao su ostavili neka lijepa sjecanja u meni.

Treneri koji su vas trenirali, molim vas navedite njihova imena. Koga od njih posebno izdvajate i zasto?

DRAGAN: U mojoj fudbalskoj karijeri imao sam mnogo trenera a neki od njih su: Bajic D, Kulovic S, Radovic V, Braculj B, Osim I, Bukal J, Spreco E, Cilic J, Jasenkovic S, Bajramovic S, Kreso S, Đorđevic CIGA, Petrovic D, Markusevic S, ako sam nekog zaboravio izvinjavam se.

Posebno bih izdvojio dva trenera koji su uticali na mene da sada budem fudbalski trener a to su: pokojni Bukal J i srbijanski trener Đorđevic popularni Ciga. On me usmjerio da budem trener, jer je vidio " nesto u meni za taj posao ".

HAJRUDIN: Poceo bih od mog prvog trenera Geko Hikmet koji je mozda i najzasluzni sto sam u fudbalu i dan danas, jer njegova upornost da me registruje i tako reci dovuce na Grbavicu i u pionire Pofalickog je bila presudna. U Pofalickom su me jos trenirali Jovo Radovic, Enver Kapidzic, Edin Spreco, Hajrudin Saracevic i moj prvi trener golmana RajkoTepavcevic. U Iskri iz Bugojna poceo bi sa Milanom Ribarom i trenerom golmana Stipe Pejak koji ja naj zasluzni za moje golmansko umjece, a zajedno ce mo raditi i u FK Sarajevo gdje je na moje insistiranje bio trener golmana u period prije rata. Boris Braculj i Rajko Rasovic su mi bili trneri u Iskri iz Bugojna, sa Rajkom Rasevicem cu ponovo se sresti u Bosni iz Visokog i u FK Sarajevo. Dzemaludinu Musovicu sam posebno zahvalan za priliku koju mi je dao da zaigram i ostvarim svoj djecacki san u FK Sarajevu a ne mogu zaboraviti ni velkog trenera i covjeka Srboljuba Markusevica. Moram spomenuti jos i trenere sa kojima sam radio u FK Sarajevo Ibro Boigradilic, Senad Jasenkovic i Bosko Prodanovic. Jedno ime ne smijem i ne mogu zaboraviti a to je Svetozar Vujevic covjek koji mi je pomagao kad mi je bilo najteze u karijeri i u zivotu.

Navedite igrace (pretpostavljam napadace)  koji su vam predstavljali posebnu opasnost, sto se kaze: sanjali ih pred utakmicu?

HAJRUDIN: Darko Pancev je u to vrijeme vazio za jednog od najboljih i najubojitih centarfora u Evropi, ali bih se isto pridsjetio i mojih pocetaka i utakmica sa sarajevskim rivalima GP Bosnom i igracima Kolarom, Oberanom i drugim asovima grada Sarajeva.

DRAGAN: Iskreno bilo je dosta igraca, napadaca koje sam cijenio ali ih nisam haha sanjao. Neki od njih su u malom fudbalu: Seno - Davor, Pasic Davor, Svrakic Fudo Davor po meni najbolji medju najboljima na malom terenu itd. Na velikom terenu to su bili: Krajsumovic , Jakovljevi Igman, Jovanovic Unis, Prijic Smederevo.

Sta mislite jedan o drugom kao golmanu?

DRAGAN: Cardaklija ili TULJE kako smo ga mi zvali u Pofalicima, kao prvo dobar covjek. Vrhunski golman koji je branio u Prvoj ligi bivse Jugoslavije koja je bila medju tri ili cetri u Evropi. Veliki radnik. Sve naj.

HAJRUDIN: Dragan je mogu sigurno reci ako ne najbolji onda jedan od najboljih golmana malog fudbala svih vremena na ovim nasim prostorima. Iskoristio bih priliku da pozdravim Dragana i da kazem da mi je izuzetno drago da je napravio uspjesnu karijeru kao golman a i kao trener. 

Zadovoljan postignutom igrackom (golmanskom) karijerom?

HAJRUDIN: Vrlo sam zadovoljan sa onim sto sam postigao u svojoj golmanskoj karijeri, jer kad u zivotu ostvarite svoj djecacki san da igrate fudbal na najvecem nivou i da ste jos uvjek u fudbalu i zivite od fudbala bez prekidno evo vec 40 godina to nije mala stvar. Je li moglo nesto bolje ili nesto gore sad je za to kasno. Najvaznije su uspomene, ljudi mjesta i dogadjaji skojima sam bio i prozivio tako lijepe trenutke. I tome sam beskrajno zahvalan fudbalu i ljudima sa kojima sam se sretao i druzio.

DRAGAN: Svojom igrackom karijerom ne mogu biti zadovoljan, jer sam mogao puno vise sto kazu svi koji me znaju. A razlog sto nisam napravio vise lezi samo u meni. A to je neozbiljnost, nisam bio uporan, nerad, a imao sam veliki talenat. Jedan od razloga sto sam se prihvatio trenerskog posla je i taj da prenesem mladjima ono sto nisam ja napravio a mogao sam da sam bio posvecen 100 posto treningu.

Vi ste obadvojica nastavili karijeru kao treneri. Kako je tekao vas trenerski put?

DRAGAN: Kao trener sam poceo u FK "Slavija I.Sarajevo. Slaviju sam uveo u Premijer ligu BiH, dva polufinala kupa BiH. Trenutno sam trener u HNK "Čapljina". A u trenerskoj karijeri sam trenirao: FK Sutjesku, FK Radnik Bijeljinu, FK Romaniju Pale, FK Drinu Visegrad, FK Rudar - Prijedor Prijedor, FK Kolubaru Lazarevac, FK Olimpik Sarajevo. I u tim klubova sam imao dosta uspjeha.

HAJRUDIN: Trenutno sam pomocni trener i trener golmana u FK Vikinur Reykjavik. Tu sam od 2014 godine, proslogodisnji smo pobjednici Kupa Islanda. Poceo sam trenerski posao kao trener i igrac u jednom malom klubu FK Sindri na istoku Islanda sa kojim sam igrao u drugoj ligi sto je za taj klub i za tako malo mjesto bio nevidjen uspjeh. Moram spomenuti da sam imao pomoc od nasi sugradjana kojih se vjerovatno nasi citaoci sjecaju sa Fisovog turnira a to su Miralem Haseta, Nihad Cober Hasecic, Almir Mesetovic a kasnije Seval Zahirovic i Nezir Orhan koji su bili igraci tog kluba. Bio sam trener i u zenskom fudbalu, trenirao mladje kategorija. U par navrata radio za fudbalski savez Islanda.

Da li ste zadovoljni postignutim dosadasnjim ucinkom, kao trener? Molim vas da obrazlozite.

HAJRUDIN: Trenerski posao je vrlo zahtjevan, dosta je teze biti i opstati u ovom poslu kao trener, jer su promjene ceste i neminovne. Ja sam vec 22 godine u trnerskom poslu bez prekida, volim to to sto radim. To me cini sretnim a to je za mene uspjeh.

DRAGAN: Dosadasnjom svojom trenerskom karijerom sam zadovoljan. Posjedujem UEFa PRO licencu. Slaviju, Sutjesku, Romaniju uveo u veci rang takmicenja. Trenirao sam neke sada poznate igrace. Neki od njih su: Ibričic S, Injac D, Krunic R itd.

Portal fis-gol. Tvoje misljenje o kvaliteti rada? Sta bi uveo kao novinu?

DRAGAN: Dopada mi se portal FIS gola i redovno ga pratim. Nesto novo ne bih imao dodati.

HAJRUDIN: Za sve sto covjek radi potrebna je ljubav, tako da i ovaj portal je djelo ljudi koje vole Fis gol i vole fudbal. Ulazu trud da bi sacuvali uspomene i sjecanje na predivno vrjeme i mjesto. Ovaj portal po meni je odlican i ispunjava svoju svrhu, odrzava kontakt sa ljudima koji su nekad bili dio jedne lijepe price. Nnastavlja da nas podsjeca na grad koji imao i ima prelijepe dogadjaje. Takodje je ovo mjesto gdje se prate najnovije vjesti iz futsala i svjeta malog fudbala sto je posebno vrlo vazno.

Pripremamo manifestaciju “ Susret generacije”. Pokusavamo okupiti nekadasnje ucesnike turnira Fis-Gol. One koji zive u iseljenistvu i u BiH, naravno. Tom prilikom bi organizovali revijalni turnir ili bolje receno revijalne utakmice. Plus, predvidjeno je organizovanje koktel partija ucesnika. Sta vi mislite o tome?

HAJRUDIN: Ideja je odlicna, nadam se da cu biti u mogucnosti da dodjem na takav skup i manifestaciju.

DRAGAN: Ovo mi se dopada. I podrzavam vas u tome, jer je to odlicna ideja da se okupimo kao nekada i druzimo a da to postane tradicionalno.

Nastavljamo “lanac ucesnika” malonogometnog mosta. Molim vas da vi izaberete i predlozite dva slijedeca para koja ce ucestvovati. Osobe sa vase liste elektronskih kontakata, te za koje mislite da ce ucestvovati, kao i da imaju sta reci u vezi sa malim fudbalom iz naseg perioda.

DRAGAN: Moj prjedlog je Golubovic Radoslav - Golub i Goran Vujadinovic.

HAJRUDIN: Ja bih volio ako bi mogli napraviti kontakt sa Miralem Haseta i Nihad Hasecic.

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao?

HAJRUDIN:  Htio bih pozdraviti svu moju raju sa kojom sam igrao fudbal i sve zaljubljenike malog fudbala i Fis gola, naravno. Pozdravio bih sve Bosance i Hercegovce. Pozelio bi im dobro zdravlje u ovim teskim danima i trenutcima u kojim se nalazimo. Nadam se da cemo sto prije i sto lakse proci kroz ova iskusenja u kojim se nalazimo. Zivi bili!

DRAGAN:Uglavnom si me pitao sve. Jos samo: Kako  si? Vidimo se. VOZDRA.

                                                                                           %

Hvala Tulje i Rada na učešću. Nekako ste dali pravu težinu ovom mostu a opet, tako ste ga lagano prešli. Blistavo, kao što su vaše igračke karijere bile. Uz to pravi ste momci, bili i ostali. Neka vas sreća i svako dobro u životu prati.

Razgovor vodio i prilog pripremio: Adnan Muzurović

 

FIS-GOL TIM

8.april 2020

 

MALONOGOMETNI/FUDBALSKI MOST

Mirza Hasanefendić i Husein Nezirhodžić

Zelimo da ispostujemo sto nam ucesnici malonogometnog/fudbalskog mosta predloze kao kandidate za nastavak ove rubrike. Zeljko Bojic je predlozio Vladimira Topica i Huseina Karisika, oni nisu izrazili spremnost da ucestvuju. Ismet Sijercic je naveo vise kandidata, za vecinu predlozenih nemamo kontakt adrese a neke od navedenih cemo kontaktirati za slijedeci most.

Husein Nezirhodzic i Mirza Hasanefendic su dugo sa nama. Mirza nam pomaze sve ove godine postojanja portala a Husein je sa nama preko cetrdeset godina. O njihovim sportskim (i malonogometnim) karijerama saznati ce te vise u nastavku priloga.

Vas dvojica se poznajete jos iz gimnazijskih dana. Mozete li nas podsjetiti na sport i sportiste iz vase generacije u gimnaziji? Jedno, a drugo na vase ucesce u sportu gimnazije iz tog vremena?

MIRZA: ‘’Prva gimnazija’’ je bila hram sporta i ne samo sarajevskog, nego i jugoslavenskog . Iz njenog sportskog igrališta ‘’Metalac’’ izašlo je više desetina državnih reprezentativaca bivše Jugoslavije u svim sportovima.

Elitni sport ‘’Prve gimanzije’’ bio je rukomet koje je sam dao destine jugoslavenskih reprezentativaca i igača saveznog značaja. 

Nabrojime samo neke; Rešad Šarenkapa, Mladen Cakeljić, Fejo Mostarac, Hakija Hadžiahmetović, Cane Delahmetović, Erđan Kulenović, braća Benco, Ibe Polimac, Mirko Zagorac, Mustafa Trklja Ćusta, Zlatko Marić, Bakir Rudić, Špiro Radmilović, Softić, Bera Bosiljka, Jasmina Mlivić, Ekrem Selak, heroj Goran Čengić, Nine Pilipović, brada Jovanović, Zoran Vuković,….

Fudbal je imao svoje mjesto u tom hramu, na njemu su počinjali karijeru Novo, Bratić, Anđelko Tešan, Faruk Hadžibegić, Vahid Avdić, ZoranMičanović, Mirko Lekić, Nihad Selimbegović i mnogi igrači fildžan lige Mehemdalija Zilić, Škaljić, Drinjaković, Isanović, Nezirhodžić, Brdarić, 

Košarka je imala svoje mjesto u ‘’Metalcu’’ tu je počeo karijeru legendarni Boša Tanjević, Rajko Maravić, Milovan Bulatović, Eso Jenčiragić, Mašo Užičanin, Milan Pavlić, internacionalne sudije Dželilović i Goran Radonjić, košarkašice reprezentativke Olga Đoković i Jasna Selimović…….

Odbojka je dala jednog reprezentativca , ali sam mu nažalost zaboravio ime i odličnog igrača Nikolu Marića:

U atletici je bilo isto tako reprezentativaca : Dako Radošević, prof. Eso Vilić, Nenad Glušica, Drago Lubarda,   

Bilo je tu i državnih reprezentativaca u streljaštvu, Zdravko Milutinović, Miroslav Šipe, Vego i Ljilja Stanisavljević...

U cijelom tom sportskom spektru ‘’Prve gimnazije’’ i ja sam imao svoje mjesto i ostavio trag u dokumentima Sportskog Društva ‘’Prve gimnazije’’ koje je nosilo ime ‘’Pavle Goranin’’ . Bio sam predsjednik SD ‘’Pavle Goranin’’ i primo sam u ime društva  1969 veliko gradsko priznanje nagradu’’25 maj’’ za izuzetan doprinos razvoju sporta među mladima. Ovo je bilo najveće gradsko sportsko priznanje , a naravano da je za ovo bila zaslužna cijela ekipa, kao i prethodne generacije učenika sportskih aktivista Prve gimnazije.

Ja lično sam dobio veliko, možda i najveće priznanje, jer sam 1969 godine proglašen za sportistu godine Prve gimnazije u muškoj konkurenciji, a rukometašica Bera Bosiljka u ženskoj.

E sada, nisam ja bio bolji fudbaler od Tešana, bolji košarkaš od Maravića, rukometaš od Erđana Kulenovićam, itd.,,ali sam ima jednu specifičnu osobinu koja mi je donijela najviše bodova u tom izboru. Ja sam bio jedini sportista (možda i u istoriji) ‘’Prve gimnazij’’e koje jedini igrao u svime  selkcijama (reprezentacijama) ‘’Prve gimnazije’’ : u fudbalu (bio kapiten), u košarci, u rukometu, u odbojci, a bio sam i pobjednik osam uzastopnih kroseva Prve gimnazije ( 4 godine, 2 puta godišnje jesenji i proljetni krosevi).

HUSEIN: Veoma mi je drago i velika mi je čast učestvovati u ovom malonogometnom mostu između Sarajeva i Kanade, gdje živi moj dragi školski drug i jaran iz mladalačkih dana Mirza Hasanefendić. Mirza je uvijek bio svestrani maestro svih disciplina kojim se bavio, od poslovnih do sportskih.
Tako je to sve Mirza fino zabilježio u nekoliko knjiga u kojima je opisao svoja sjećanja na naš poznati sarajevski duh i život "Sarajevo naše mladosti".
Imali smo sreću što smo tada zajedno išli u poznatu elitnu Prvu gimnaziju u Sarajevu, koja je u svojoj prekostogodišnjoj tradiciji iznjedrila neke od najpoznatijih ličnosti naše domovine. Tu su izrasle i generacije poznatih sportista (nogometaša,košarkaša,rukometaša,odbojkaša,atletičara,gimnastičara i ostalih), koji su obilježili tadašnji sport. Naravno, tu je veliki doprinos dalo gimnazijsko sportsko igralište "Metalac", gdje su se odvijala razna školska i međuškolska takmičenja i prvenstva, pod budnim okom i stručnim nadzorom profesora Dževada Fazlića, Esada Vilića i Jasminke Mutevelić.

Vi ste obadvojica igrali veliki fudbal. Sta mi mozete reci o tom periodu?

HUSEIN: Nakon gimnazijskih dana putevi nas odvedoše u treniranje i igranje velikog fudbala. Ja sam počeo malo u FK "Saobračajcu" i FK "Vratniku", ali razne životne okolnosti su doprinijele da se tu nisam duže zadržao.
Mirza i ja smo nastavilo naše druženje u zajedničkoj raji i često smo igrali rekreativne utakmice na sportskom igralištu "Kovači".

MIRZA: Poslije ‘’odrađenog juniorskog staža’’ imao sam više poziva da nastavim karijeru u Bosni, Iskri. i nekim klubovima ‘’Fildžan lge’’. Izabrao sam FK ‘’Partizan’’ , jer je tu bila sva moja raja sa Čobanije, a pošto sam upisao i ‘’Elektrotehnički fakultet’’ bilo je jasno (zbog obaveza na Faksu) da je igranje u neko višem rangu bilo iluzorno. Igra sam je relativno dobro i mali fudbal, ali u to doba mali fudbal je bio još ‘’u povoju’’ i sve se na ligu mjesnih zajednica (igrao sam za Skenderiju) i studentsku ligu Univeriziteta Sarajevo( igrao sam za Steleks i dva puta smo bili prvaci Jugoslavije) . Pošto sam bio izuzetno brz igrač, naravno da mi je više odgovarao veliki fudbal, zbog širine i dubine prostora, pa su mnogi govorila da sam najbrži igrač lige i da sam izuzetno dobar igrač ‘’bez lopte’’ , koristeći prazan prostor. Najveće priznanje kao igrač velikog fudbala dobio sam 1975 na Univerzijadi na Tjentištu, gdje sam izabran u najbolju studentsku selekciju BiH. 

Pretpostavljam da vam jos uvijek ne blijede sjecanja na tkz. “fildzan ligu”.Sta je po vama obiljezilo igranje u toj ligi? Drugo, koja je vasa omiljena osoba iz te lige?

MIRZA: ‘’Fildžan liga’’ je bila nešto nezaboravno i ko nije bio vezan za nju na bilo koji način izgubio je mnogo u svom sportskom  životu. Igralo se srcem i nije se se kalkulisalo. Igralo se za čaj sa kriškom namazanom medom preko margarina ili džemom, igralo se za godišnju besplatnu autobsku GRAS-ovu (u Saobraćajcu), za ponekad besplatan roštilj i pivu kod Pirije (restoran pored šljakastog igrališta broj 2), istina ponekada bi nas ‘’pogodi’’ i po kojim ‘’petakom’’( 5000 dinara plava novcanica sa Skupštinom na naličju), kada bi Lihan, Čađo ili neki drugi privatnik donirao ‘’za pojačanu ishranu’’. (To je bila zakonskin dozvoljena forma finansiranja amaterskog sporta)

Naravno da  sam igrao i sretao kroz razne forma mnogo likova ‘’Fildžan lige’’ i svi su oni imali tu svoje mjesto u mom srcu i mom sjećanju. Pošto bi mi trebalo mnogo prostora da ih sve navedem, a pošto sam primoran izvršitinu rigidnu selekciju, evo ja ću pokušati da ih nabrojim, golman Bešlija (Vratnik i Širokača), Sead Hajrović Setko, Kemo Lakača, trener Luha, ekonomi Babo, čika Ivan i Kaliman, treneri Biba Alajbegović, Fadil Hajro, Lihić, Pašić, sudje Tonči Kvesa, Bimbo, Dorfer, Fudo Švrakić (zona), Zoka Mičanovič (zona), Bobo Kožemjkain(zona), Beko Arnautović (zona), Pipić Nedžad, Boro Trajković Karanfil, Braco Hadžiosmanović, ma ima ih još desetine , ali nema više prostora za pisanje.

HUSEIN: U naše vrijeme u Sarajevu je postojala tako zvana "Fildžan liga" i utakmice su se igrale na pomoćnim igralištima stadiona "Koševo" i stadiona "Grbavica" i to nedjeljom prije podne. Tu se okupljalo stotine gledalaca koji su strasno gledali, navijali i uživali u potezima i driblinzima nadarenih i talentovanih igrača. Poslije tih tekmi išlo se gledati utakmice Sarajeva ili Želje. Mirza je to na jedan svoj poseban način fino opisao u svojoj knjizi "Sarajevo naše mladosti".

Poznata vam je situacija u vezi stanja klubskog fudbala u BiH. Sta bi po vama trebalo uraditi da mi u BiH imamo klubove poput susjednih zemalja, koji su uspjeli da postignu zavidne rezultate u Evropskim takmicenjima. Ili, konkretnije da uzmemo primjer Dinama iz Zagreba?

HUSEIN: Nažalost u nas je politika duboko pustila svoje korijene u sport, tako da bez temeljite reorganizacije i reforme nema poboljšanja i napretka. Tu prije svega mislim na donošenja  jedinstvenog zakona o sportu na nivou države.

MIRZA: Što se tiče današnje situacije u BiH nogometu ne osjećam se kompetentnim da vršim neku dublju analizu, jer već  23 godine živim u Kanadi i pratim BiH sporta samo preko medija. Obzirom da nemam baš visoko mišljenje o današnjem novinarstvu, a ozbiljnu analizu mogu donijeti samo kada dođem do sazananja ličnim prisusutvom. Umjesto analize, ispričaču Vam samo jedan detalj, a koji po meni ima veze sa današnjim stanjem fudbala,  iz naših fudbalskih početaka u ‘’Metalcu’’ i kako su se nekada ‘’kalili fudbalski majstori’’.

Čuvar Metalca je bio čuveni Bajro, a škola nije dozvoljavala da se igra fudbala subotom nedeljom zbog povreda i ‘’incidenata’’. Mi učenici bi skupljali cijelu sedmicu, dinar o dinar, pa kupi flašu Loza, koju bi poklonili Bajri, a on bi otvori subotom i nedeljom vrata Metalca, pa sjedi cijeli dan, pijuckaj Lozu, mezi i nas nadgledaj. Mi bi igali do iznemoglosti i to je bilo najkorisnije investirana ‘’šiša’’ loze u njenoj istoriji.

E to je bila ljubav prema sportu, a sve ostalo (lični, klupski i reprezentativni uspjesi) su  bili samo nadogradnja na taj temelj.

Prelazimo na mali fudbal. Turnir FIS-GOL. Vasa sjecanja, sta je on predstavljao za vas?

MIRZA: FIS gol je bio nešto novo, pomalo revolucionarneo jer je u gradu vladalo veliko interesovanje za mali fudbal i umjesto turnira po mjesnim zajednicama po prigodnim datumima, sada se pojavljuje jedna , kao neka profesionalna organizacija svega onoga što vrijedi da se pokaže u gradskom fudbalskom miljeu. To je nešto novo jer na FIS-golu igraju na istom terenu profesionalni prvoligaški igrači, igrači iz nižerazrednih klubova, pa čak i oni koji nisu nigdje registrovani. Iz masovnisti se rađa i kvalitet, pa tako FIS-gol postaje postaje mjesto sabiranja i pokazivanje svega onoga što vrijedi, u početku u gradu, a kasnije to preuzima i mnogo veću ‘’geografiju’’ od samog Sarajeva.

Zadivljen sam kako organizatori FIS-gola uspjevaju sve to zatvoriti finasijski i medijski, jer to je isto tako važna komponenta svega ovoga, ali se to ne vidi u prvom planu. Moje čestitike za ovaj kolosalni rad.

HUSEIN: Sticajem okolnosti i sudbinom u PBS- Centrali sredinom 70-tih godina prošlog vijeka počela je da radi jedna generacija mladih ljudi koja je voljela da se druži i upražnjavaju sport, rekreaciju i zabavu. Počeli su se da organizuju turniri u malom fudbalu, lige u malom fudbalu, sportski susreti radnika PBS. Sve ove aktivnosti gdje su stečena iskustva i određena znanja, rezultiralo je 1983.god. organizacijom turnira u malom nogometu Fis-gol, koji u to vrijeme postaje jedan od najpoznatijih turnira na ovim našim prostorima.
Glavni nosilac i pokretač ovih aktivnosti bio je Adnan Muzurović, a ja sam bio član Organizacinog odbora svih 9 godina održavanja turnira.  

Igrac koji je po vama obiljezio turnir u malom fudbalu Fis-Gol i zasto?

HUSEIN: Zaista je veliki broj dobrih i kvalitetnih igrača igralo na turniru "Fis-gol", ali po meni jedan koji je obilježio i ostavio dubok trag je rahmetli legendarni Fuad Švrakić . Imao je raskošan talenat, sjajnu tehniku, driblinge, lucidne poteze i na kraju golove, a to mogu posjedovati samo najveći majstori i čarobnjaci čudesne igre sa loptom, zvanom "mali fudbal ili futsal".

MIRZA: Bilo je mnogo izuzetno kvalitetnih igrača, ali ako već moram nekog da izdvojim onda je to bes sumnje  Fudo Švrakić, kao igrač i kao čovjek. 

Danasnji izgled igralista u FIS-u. Vasi utisci? Sta bi vi uradili ako ste za promjene?

MIRZA: Nisam bio u FIS već trideset godina, pa neznam kako danas izgleda FIS.

HUSEIN: Današnji izgled igrališta Fis-a u mnogome je izgubio svoju draž, šmek i imiđ koji je imao. Morala bi se uraditi rekonstrukcija igrališta sa tribinama za gledaoce i svim potrebnim sadržajima, koje zahtjeva odigravanje utakmica visokog ranga. Sadašnji Centar Fis-a treba da postane središte kulturnog, zabavnog i sportskog života u gradu, kao što je nekada bilo gdje je odraslo hiljade i hiljade mladih ljudi, koji u sebi nose najljepše uspomene na taj period.

Vi pokusavate svojim angazovanjem da “ozivite” sjecanja na period predratnog zivljenja u Sarajevu. Mirza je urednik posebnog bloga a Husein je clan redakcije portala fis-gol. Kako vi gledate na vasu (i nasu) misiju?

HUSEIN: Svo vrijeme raznih društvenih aktivnosti u PBS pružao sam podršku i radio u onoj mjeri koja je bila prihvatljiva meni. Adnana, njegove ideje i želju za aktivnim radom teško je pratiti. Neki su odustali.

Moj stav je da, kada već imamo ove uslove i tehniku, treba zabilježiti sve kako je bilo, pogotovo kada je u pitanju mali fudbal i Fis-Gol. I radi nas, ali i za buduće generacije. Ako vi pogledate šta je sve u toku ovih devet godina rada portala objavljeno, te na neki načcin predloženo, onaj ko želi da uči može saznati dosta toga. Ovdje prvenstveno mislim na one koji rade u danasnjem sportu, i futsalu naravno. Apostrofiram ovu dimenziju rada portala, jer ona nije u dosadašnjem radu toliko isticana.

MIRZA: Vaša misija je nešto superiorno, nešto istorijsko, nešto što prevazilazi današnju sportsku ‘’mrtvaju’’ u gradu. Vaš rad i entuzijazam nas vraćaju u neki sportski život, koji je bio iznad materijalizma, nacionalizma i koji je nosio radost življenja i trijumf nečeg što je izuzetno lijepo, a to je sport.

Divim Vam se , jer se mnogi sarajevski blogovi sa temom nekadašnjeg način života polako gase, ali Vi opstajete i okupljate sve sportiste, sportske radnike i gledaoce dajući važnu dimenziju sjećanja nečega zbog čega je vrijedilo biti sportista. Želim da vaš blog sa svojim pisanjem bude inspiracija neki ‘’novim klincima’’ koje dolaze. Je, lično, imam samo jednu molbu i poruku; ‘’Ne dajte se ovim teškim vremenima, nastavite da radite to što radite , jer vi to radite tako maestralno da vrijedi da ostane zapisano kao dio istorije grada!’’

Pripremamo manifestaciju “ Susret generacije”. Pokusavamo okupiti nekadasnje ucesnike turnira Fis-Gol. One koji zive u iseljenistvu i u BiH, naravno. Tom prilikom bi organizovali revijalni turnir ili bolje receno revijalne utakmice. Plus, predvidjeno je organizovanje koktel partija ucesnika. Sta vi mislite o tome?

MIRZA: Podržavam ideju ‘’Susret generacija’’, to je sjajna zamisao, ali ja ne mogu da potvrdim u ovom momentu, jer neznam kako će se sve ovo odvijati sa ‘’Corona’’ virusom, Ako budem u Sarajevu, obavezno ću učetsvovati, jer to je prilika da sretnem mnoge drage drugare iz moje generacije , a i oko nje.

HUSEIN: Ideja za organizovanjem susreta učesnika turnira u malom fudbalu Fis-Gol je veoma dobra, ali znamo da je teško uskladiti dolaske učesnika koji žive u iseljeništvu. To bi bila izvanredna prilika da se vide i sretnu mnogi koji se godinama nisu ni čuli, ni vidjeli i ožive svoja sjećanja na taj lijepi i nezaboravni period.

U svakom slučaju treba pokušati i ako uspije razmišljati o tradicionalnoj organizaciji.

Nastavljamo “lanac ucesnika” malonogometnog mosta. Molim vas da vi izaberete i predlozite dva slijedeca para koja ce ucestvovati. Osobe sa vase liste elektronskih kontakata, te za koje mislite da ce ucestvovati, kao i da imaju sta reci u vezi sa malim fudbalom iz naseg perioda.

HUSEIN: Predlažzem dva para, Zijad Švrakić i Nebojša Novaković iz Kuće Slavnih turnira Fis-Gol. Aleksa Čulic – Adnan Muzurović iz sfere organizatora, mada su obadvojica igrala mali fudbal. Adnan, tamo do ’85 veoma kvalitetno.

MIRZA: Predlažem Šenjera Bajramovića, Dragana Markovića, Željku Železnika.

Bilo bi dobro, posto poznajete te osobe, da mi predlozite nekoliko pitanja za njih, koja bi po vama bila interesantna za vas prijedlog, tj. eventualni odgovori na njih.

MIRZA: Vi to dobro radite.

HUSEIN: Sto se tiče pitanja. Tu bih bio konkretan. Za Nebojšu i Ziju: Šta je njima kao kvalitetnim igračima velikog fudbala značilo igranje na turniru Fis-Gol?

Aco i Adnan: Očigledno da ste vi imali vizije za afirmaciju malog fudbala. Da li ste ostvarili sve zamišljeno?

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao?

HUSEIN: Da li si razmišljao Adnane da za ovaj „ Susret generacije “ pokušamo okupiti nekadašnji Organizacioni odbor turnira FIS-GOL? Mislim da bi to bilo lijepo.

MIRZA: Ne, mislim da ste svojim pitanjima pružili šansu autoru teksta da iznese svoja osjeđanja i sjećanja, a da bi predugi tekstovi zamarali čitaoce. Jedino želim da ponovim da imate punu podršku od mene i molbu da nastavite isto snagom voljom, jer pravite nešto značajno za sve generacije. 

Mnogo pozdrava i dobrih želja!

                                                                                                  %

Mirza i Huseine, hvala vam na ucescu. Dragi citaoci, mislim da ste iz ovog razgovora mogli zakljuciti o kakvim se clanovima Fis-Gol familije radi. Naravno, rijec je o onima koji su manje poznavali Huseina i Mirzu.

Kratko, ljudi od postovanja. Lijepo je imati spoznaju da su oni u istoj ekipi.

Razgovorao: Adnan Muzurovic

 

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 20.mart 2020

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version