FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

MALONOGOMETNI/FUDBALSKI MOST (5)

Nebojša Novaković i Haris Karamehmedović 

Slijedeći sagovornici u malonogometnom/fudbalskom mostu portala su Haris Karamehmedović i Nebojša Novaković. Poznata imena malog i velikog fudbala. Na turniru Fis-Gol nisu osjetili šampionsku slast ali su bili veoma blizu. Nešo sa ekipom Odeon je bio finalist 1989 godine a Haris je sa ekipom restorana RS osvojio treće mjesto.

Haris je jedan od rijetkih igrača koji je igrao za oba sarajevska prvoligaša, FK Željezničar i FK Sarajevo. Nešo je preko FK Famos otišao igrati u Dinamo iz Vinkovaca. Potom su obadvojica nastupali u inostranim klubovima. Nešo u Švedsku a Haris u Njemačku.

I da ne zaboravimo. Nebojša Novaković je proglašen za najboljeg igrača turnira Fis-Gol te 1989 godine. Također, zaslužan je član Kuće Slavnih turnira Fis-Gol.

Toliko za uvod, a mnogo toga više o dvojici naših sagovornika saznati ćete ako pročitate to što smo vam zajednički pripremili.

 

 

Vasi pocetci: gdje ste odrasli, u kojoj raji? Kada ste poceli svakodnevno sutati i gdje? Imena vasih drugova iz tog perioda?

NEBOJŠA: Rodjen i odrastao u Kotorcu. Prvi kontakt sa fudbalskom loptom sa mojim drugovima iz ulice i komsiluka. Sejo, Avdo, Dade, Dzevad, Zizo, Gale ... i mnogi drugi. Bilo je to nesto predivno neopisivo, sto mi je ostalo u lijepom sjecanju i dan danas. To je bio period kada se covjek zaljubi u fotbalsku loptu i dobije drugove za citav zivot.

HARIS: Rodjen na Vratniku 1968. Kao i sva djeca tada se igralo po ulicama, picigena, školsko dvorište i centar na Kovacima.

Kada i gdje je bio vas prvi upis u fudbalski klub? Generacija koja je bila u tom pocetku?

HARIS: Prvi upis u poletarce Sarajeva 1978. Tada se vršile selekcije kao sto znamo. Posto sam bio izrazito plav, valjda upadao u oci, Mirso Fazlagic kaže zuti donesi dvije slike i rodni list. Tada je bio Muhamed Fazlagic, Abdurahmanovic Glista, Selvic, Okuka golman, Kobac, Arnautović, Fric, Hubijar, kasnije Vazda stigao.

NEBOJŠA: Sa spontanog fudbala sa rajom poceo sam tako i aktivno sa treninzima u Bratstvu iz Vojkovica. Novi drugovi, nova poznanstva i aktivnije treniranje. Pruzili su mi sansu za vece usavrsavanje. Bilo je to predivno vrijeme, koje covjek nikad ne zaboravlja. Jel', prvi klub ostaje u srcu citav zivot a i drugovi. Mirko Marvan, Ljubisa Seslija i naravno sve ostale Seslije i Micici, Lubure, Bjelice, Mocevici, Bozevici i naravno Pero Sikimic, Foks, Raso, Kuzo Skuto i svi drugi ... nemoguce sve nabrojati.  Ali nek mi ne zamjere.

Svi vasi fudbalski klubovi gdje ste igrali?

NEBOJŠA: Bratstvo Vojkovici, Famos Hrasnica, Dinamo Vinkovci, Vasalund Solna Svedska, Djurgården Stockholm Svedska, AIK Solna Svedska, Väsby Svedska.

HARIS:  Zaseniore sa 16 godina u Njemačkoj, Svo Ottenau. Od 18 godina Željo, Sarajevo, Pfullendorf, Mannheim Reutlingen, sve u Njemačkoj.

U kom klubu ste imali najvise uspjeha? A gdje ste igrali, onako iz meraka sto bi se reklo?

HARIS: Iz meraka sam igrao u Sarajevu ali samo godinu, jer sam doživio povredu koljena na ligi malog fudbala u Skenderiji. Najvise uspjeha u Mannheimu, bio sam golgeter dvije godine za redom.

NEBOJŠA: U AIKu sam imao najvise uspjeha kao igrac, tu sam dozivio ono sto sam sanjao kao djecak da igram u Ligi Shampiona, da dam go i da se nadigravam sa trenutno najboljim igracima na svijetu. To mi je bas bilo ono sto se kaze iz meraka igrati i uzivati.

Vi ste u toku svoje igracke karijere uglavnom igrali u napadu. Koji odbrambeni igraci su vam bili najnezgodniji? I zasto?

NEBOJŠA: A bilo je tu svakakvih ...i dobrih i manje dobrih centarhalfova, nikad nisam ih potcjenivao. Uvjek sam gledao da u duhu nadmudrivanja pokazemo ko je ko! Sjecam se i Nadala i Sergia iz Barcelona. Ali i Bogarde koji je bas imao problema sa mojim driblinzima i koji je uspio biti zamjenjen u 30 i nekoj minuti u prvom poluvremenu. To se pamti, to se nikad ne zaboravlja.

HARIS: Najteze mi je bilo igrati protiv Denis Grasoffa. Bio je Bavarac i pokvaren, kao mi. 

Najdrazi gol koji ste postigli? Kome, kada i zasto je ostao u sjecanju?

HARIS: 1990 kada sam Želji u debiju za Sarajevo dao go u 89 minuti.

NEBOJŠA: Najdrazi ili dva najdraza gola u karijeri su AEK Atena u kvalifikacijama za Ligu Championa 1999 i go protiv Barcelone u Ligi Championa isto 1999.
Ima li neki golman kome ste zarko zeljeli dati gol a to niste uspjeli? Kada smo kod golmana, navedite po vama najkvalitetnije golmane (veliki fudbal) iz perioda kada ste vi igrali?

NEBOJŠA: Ne sjecam se da je bilo mnogo golmana protiv kojih sam igrao da im nisam barem jednom zagorcao zivot ha, ha ....

HARIS: Sreo sam dosta golmana. Kod nas Janjus parader ali Skrba je bio golman koji se može poželiti.

Treneri koji su vas trenirali, molim vas navedite njihova imena. Koga od njih posebno izdvajate i zasto?

HARIS: Bratic, Mišo Smajlovic, Gugolj, Bukal, Muzurovic, Piric, Markusevic, kod nas. Kurt Niedermayer i Rudi Bommer u Njemačkoj. To su bile igračine i treneri.

NEBOJŠA: Auuu bilo ih je mnogo. Ali prve trenere covjek nikad ne zaboravlja: Rade Ristovic, Akif Stambolic, Brane Lubura, Lala Ibrahimovic, Miso Smajlovic a u kasnim godinama jedan Škot je ostavio mnogo traga kod mene a to je Stuart Baxter.

Zadovoljan postignutom igrackom karijerom?

NEBOJŠA: Naravno, nebi se mjenjao ni sa kim... mnogo lijepih uspomena, poznastava i mnogo lijepih utakmica i golova.

HARIS:  Nisam, mogao sam daleko vise ali sticaj okolnosti....

Nebojsa je ostao u fudbalu, nastavio karijeru kao trener. Kako je Neso tekao tvoj trenerski put i da li si zadovoljan postignutim trenerskim rezultatima? Harise ti nisi bio zainteresovan da radis kao trener po zavrsetku karijere, zbog cega?

HARIS: Nisam neki govornik a i nebi kod nas mogao, jer se to ne cjeni.

NEBOJŠA: Da, posle karijere igracke nekom logickom incijativom nastavio sam da budem aktivan u fudbalu i to kao trener. Radim vec nekih 15 godina u AIKu, trenutno u akademiji. Rad sa djecom od 16 do 19 god ispunjava me a imam mogucnost da svaki dan prenesem moje znanje i iskustvo na mladje generacije. Satisfakcija i uspjeh mi je kad danas vidim da igraci sa kojim sam radio igraju profesionalno fudbal u Evropi i za Svedsku reprezentaciju ( Alexsandar Isak, Robin Quaison). Imam kao trener UEFA PRO Licence i u tim vodama vidim sebe do penzije!
Nisam suguran da li vam je poznata  situacija u vezi stanja klubskog fudbala u BiH. Ipak da vas pitam, radi vaseg iskustva. Sta bi po vama trebalo uraditi da mi u BiH imamo klubove poput susjednih zemalja, koji su uspjeli da postignu zavidne rezultate u Evropskim takmicenjima?
NEBOJŠA: Ja mislim da bi trebalo ulagati vise u fudbal, vise djece u omladinskim pogonima, bolji rad sa njima ... izbor talenata a ne tatinih sinova i onih koji mogu platiti. Samo dobrim radom sa talentovanom djecom mozemo ponovo stvoriti i jake klubove i jaku ligu. To za pocetak, ostalo dolazi mnogo lakse posle.

HARIS: Mislim da je Sarajevo na pravom putu. Treba se znati koje gazda kluba a ne neki upravni odbori ili neke grupe navijača. 

Prelazimo na mali fudbal. Sta je vama znacilo igranje na turniru Fis-Gol, po misljenju mnogih, najboljem turniru u BiH?

HARIS: Bilo je nešto posebno taj Fis. A, ne da se uništi da se organizacija da nekim ljudima da samo gledaju profit.

Igrao sam prije rata za Brodac od Sultana. Skupili se mi sa Vratnika i morali igrati dva pretkola da udjemo na Fis-gol. Došli do polufinala, ispali na penale protiv Verone.

NEBOJŠA: Turnir Fis-Gol je bio fantastican, tu se znalo ko zna i ko sta moze. Tu kad ti publika aplaudira TO je TO, nema lazi ni prevare. Tu kad raji pokazes neku fintu, neki dribbling ili neki go postajes Kralj fudbala u Sarajevu. Kad te raja zavoli nema dalje. Ne treba ti ni gol protiv Barcelone u Ligi Championa.

Nebojsa ti si bio najbolji igrac turnira Fis-Gol 1989 godine, tada si sa ekipom Odeon osvojio drugo mjesto a Haris je bio igrac ekipe Restorana RS koja je osvojila trece mjesto 1988 godine. Vasa sjecanja na te momente? U tom kontekstu, sta je po vama nedostajalo da tada vase ekipe postignu vise?

NEBOJŠA:  Da imao sam tu cast da budem i igrac i strelac turnira. Ali ga nisam osvojio ... zasto ? Sigurno sudija nije bio dobar ha ha ... ne salu na stranu, te godine Davor ekipa bila bolja i u finalu nas dobise 1-0. Ma, stvarno nije ni vazno ... predivno je biti dio tog velikog turnira.

HARIS: Za mene je to nezaboravno. Pobijedimo Davora u prvom kolu i dam gol amidzi Cafku. To se slavilo išlo od kafića do kafića.

Koje po tebi najbolji igrac turnira Fis-Gol? I zasto?

HARIS: Alarahmetile Fudo Svrakic. Znao je provuci loptu. 

NEBOJŠA: Fuad Svrakic, zasto? Zato sto je bio majstor malog fudbala.

Plus, navedi jos cetvoricu najboljih igraca turnira Fis-Gol?

NEBOJŠA: Mirko Marvan, Ljubisa Seslija, Radislav Golubovic i Klacar.

HARIS: odbrana Rajko, Sifto, Nebojša Novaković, alarahmetile Kolar i Svrakic.

Najbolji golman turnira Fis-Gol?          

HARIS: Emir KaramehmedovicCafir

NEBOJŠA: Tesko, Dragan Radovic.

Mozemo probati? Tvoj idealni sastav turnira Fis-Gol (5+1 formacija)?

NEBOJŠA: Odeon 1989

HARIS: Cafir, Rajko, Vlaški, Vako Avdić, Fuad Svrakic i Faik Kolar.

Haris zivi u Njemackoj, Nebojsa u Svedskoj.  Kako je stanje sa malim fudbalom (futsalom) u zemljama gdje zivite? Na koji nacin je futsal organizovan? Postoje lige, turniri?

HARIS: U Njemačkoj su tek počeli formirati lige futsala.

NEBOJŠA: U Svedskoj tek ovih zadnjih godina aktivnije se futsal gleda i igra.  Ali ja nisam puno u toj prici, veliki fudbal mi je zivot i posao tako da sam mnogo vise aktivan u tim vodama.

Pripremamo manifestaciju “ Susret generacije”. Pokusavamo okupiti nekadasnje ucesnike turnira Fis-Gol. One koji zive u iseljenistvu i u BiH, naravno. Tom prilikom bi organizovali revijalni turnir ili bolje receno revijalne utakmice. Plus, predvidjeno je organizovanje koktel partija ucesnika. Sta vi mislite o tome?

NEBOJŠA: Bilo bi fantasticno. Ali samo da ova Corona malo oslabi i da nadjemo neku vakcinu i eto nas na Fis - Gol opet ... bilo bi super ponovo zaigrati ... samo mnogo se toga promjenilo od tada i tesko da je ostvarljivo, mnogo smo se razbacali po svjetu.

HARIS: Samo organizirati treba i stojim na raspolaganju u svakom pogledu.

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao?

HARIS: Lijepo se podsjetiti starih i lijepih dana. Hvala i pozdrav. 

NEBOJŠA: Ziv i zdrav bio. Pozdrav svima koji me znaju!

Razgovor vodio i prilog pripremio: Adnan Muzurović

                                                                                                     %

Zahvaljujemo se Nebojši i Harisu koji su odmah na prvu, što bi mi rekli, prihvatili ovaj razgovor. Nekako se čovjeku čini da su oni koji imaju rezultate iza sebe pretežno skromni i topli ljudi. Što bi neki, koji sve više prihvaćaju strane uzrečice, rekli easygoing ljudi.

Harisu i Nebojši, također, želimo da se sačuvaju od virusa korone. Da budu tu negativni a kao ljudi znamo da će uvijek biti pozitivni.

 

FIS-GOL TIM

29.april 2020

MALONOGOMETNI/FUDBALSKI MOST (4)

Mladen Utješanović,  Safet Špirtović i Sead Čočić

 

Na portalu, u ovih proteklih devet godina, jos nismo radili malonogometni/fudbalski most sa trojicom ucesnika.

Uzajamno postovanje i cesto druzenje trojice clanova Fis-Gol familije, fudbalskih sudija Mladena Utjesanovica, Safeta Spirtovica i Seada Cocica su nam samo pomogli u odluci da krenemo u realizaciju zamisljenog. Da obavimo razgovor sa njima.

Vecini citalaca portala je poznato da je ovaj trojac sudio na turniru u malom fudbalu Fis-Gol. Mi smo u vise navrata isticali koliko je znacajno za organizaciju turnira u malom fudbalu da imate kvalitetne sudije i sudjenje. Mislim da smo mi to imali.

Mladen je dugo godina bio predsjednik Komisije za delegiranje u FS Sarajeva. Imali smo izvrsnu saradnju. U vecini slucajeva je ispostovao nase zahtjeve. Sead je, uz to sto je redovno sudio, jedno vrijeme obavljao znacajnu ulogu na turniru, kao zdravstveni radnik. Safet je manje sudio na Fis-Golu ali je bio uvijek tu prilikom organizacije nasih ostalih takmicenja u malom fudbalu.

U svakom slucaju, ljudi koji su dali sa svoje strane veliki doprinos da mali fudbal ide uzlaznom putanjom i stice nesumnjivu popularnost u to vrijeme.                               

Na postavljena pitanja, dobili smo slijedece odgovore:

Znamo da ste vas trojica bili fudbalske sudije. Ne znamo puno o vasoj sportskoj igrackoj karijeri. Molim vas da o tome upoznate nase citaoce.

SEAD: Igrao za Fk Radnik iz Bijeljine, (sa igračima poput Milovanovića, Sobe, Smajića, Hajrića, Selimovića, Arapovića, Tonkovića itd…) sve do odlaska na studij. Pola godine bio posudjen kao perpektivan u Mladost iz Velike Obarske, a po dolasku u Sarajevo, bio kratko u Želji (nije išlo sa studijem), pa se opredjelio za suđenje.

MLADEN: Igrao za Iskru i Saobracajac sa igracima Hasanbegovic, Jovicic, Bikic, Micanovic, Memic, Svrakic, Cvijanovic i drugima a treneri bili Gojkovic Miso Smajlovic i Oprasic.

SAFET: Ništa od moje uspješne fudbalske karijere..samo dvije godine u podmlatku FK Fap Priboj i onda fakultet....

Nadovezujemo se, vasa sudijska karijera je tekla? Od pocetnika do?

SEAD: Od 1978 – 1994, postao republički sudija 1984, a savezni 1987 (kao vojnik, što je jedinstven slučaj u praksi do tada, a tada bio najmlađi savezni sudija u SFRJ).

MLADEN: Sudijska karijera od 1975 do 1996 godine. Sudija savezne kategorije 1981 do 1996. Punih 15 godina proveo na saveznom stepenu druga i prva liga. U secanju mi je ostao derbi pred punim stadionom JNA Partizan - Hajduk 1 0. Jedna od znacajnijih utakmica bila je na Rijeci, Rijeka Partizan 3:0, za opstanak 1991 godine. U to vrijeme sam bio mnogo posvecen sudjenju i angazovan na svim nivoima. Slag je bila utakmica u Palermu: Italija - Holandija na optostaju Tota Silacija. Sudio je Zoran Petrovic a ja i Colic iz Beograda bili pomocni. Zadnja utakmica koju sam sudio u Sarajevu, reprezentacija Jugoslavije - Zeljeznicar 6:1 na Grbavici, u znak mira u kojoj su treneri bili Ivica Osim i Milan Ribar, predsjednik FSJ Miljan Miljanic i mnoge zvanice. Neopisiv ambijent pun emocija a poslije toga raspad one nam drzave.

SAFET: Na predlog poznatog saveznog sudije Ibrahimovića..došao sam u sudijsku organizaciju1977 i bio do 1990. U tom periodu položio sve kategorije do savezne. Ali se kao savezni fudbalski sudija nisam proslavio. Kao dipl mašinski inzinjer nisam bio podoban za sve što je bilo potrebno za napredovanje. Tek sam u Australiji dobio pravu priliku i od 1996-2000 sudio prvu ligu države Viktorije. Poslaću slike i pehare diplome iz toga perioda. Posle prve, sudio drugu i treću ligu sve do 2015 godine.

Kada ste zavrsili sudijsku karijeru, vi ste ostali u fudbalskoj organizaciji? Ako jeste u kojoj i koje ste poslove obavljali?

SEAD: Bio sam sekretar UFSiSI grada Sarajeva (predsejdnik Braco Kapidžić), a nakon prestanka sudjenja, obavljao sam mnogo dužnosti u fudbalu i sudijskoj organizaciji. Bio sam sekretar i zdravstveni lice u FK Borac Šajkaš, Jugović Kać, Železničar, Novi Sad i generalni sekretar  RFK Novi Sad ( u Prvoj ligi Srbije). Delegat na Super i Prvoj ligi Srbije 2003-2007 godine, 11 godina disciplinski sudija FSG Novi Sad i TFS Novi Sad.  Paralelno, predsjednik komisije za unapređenje suđenja TFS Novi Sad, osam godina (čime se najviše ponosim, jer sam pripremao sudije za ispite i to 652 sudija za drugu i 113 za prvu kategoriju – veliki broj su danas na listi Super i Prvoj ligi, a jedan broj i na Interlisti (i jedan sudija iz BiH, kojeg sam proizveo u Sarajevu- Selimović Edin, inače sjajan momak,  bio je na B Interlisti). Zaista sam ponosan na njih i njihov odnos prema meni kao nekom ko ih je učio sudjenju i ljudskim osobenostima. I danas obavljam taj dio posla, često sam u RS i BiH na predavanjima, Ugljevik, Bijeljina, Brčko, Istočno Sarajevo itd…. Dobitnik sam brojnih priznanja (neka od njih su: dvije plakete SOS Vrbas za doprinos u radu sudija, Srebrna plaketa TFS Novi Sad, Zlatna plaketa SOS TFS NS-jedina zlatna plaketa u 60 godina postojanja saveza. Prošle godine, dobitnik sam priznanja Sportskih novinara  Sportnet-a (sportska mreža Beograda), za doprinos ženskom fudbalu i izražene organizacione sposobnosti. Danas sam Komesar za takmičenje Prve lige Srbije za žene i Futsal lige Vojvodine, a ono čime se najviše ponosim je fantastično organizovana Liga veterana (18 klubova), u Udruženju veteran kao samostalnom pravnom subjektu, koju vodim i čiji sam predsjednik… (Mnogo internacionalnih utakmica je odigrano).

MLADEN:Po dolasku u Novi Sad nastavio sam sa sudijskim aktivnostima. 1992 godine, kao predsjednik UFSISI Novog Sada, komesar za sudjenje, clan ispitne komisije u sastavu Utjesanovic, Cocic i Tomicic. 

SAFET: Od 1990 godine do rata radio u FK Željeznicar, na dočeku sudija ispred kluba.

Tokom prijeratnog sudjenja (veliki fudbal) gdje vam je bilo najteze suditi a gdje najlakse i zasto?

SEAD: Nisam se osvrtao na to, nigdje se nisam plašio (možda Stolac i jedna utakmica Iskra-Turbina 0-3). Mnogo je sredina gdje mi je bilo lako suditi, jer su me klubovi znali i poštovali (posebno ističem veoma kulturno ponašanje i uvažavanje koje sam imao od Unisa iz Vogošće, Glasinca Sokolac, Travnik, Jablanica, Foča. Klubovi na višem stepenu su svakako bili korketniji i organizovaniji.

MLADEN: Tesko je bilo suditi u Jajcu, Capljini i Stocu. Nisam se obazirao na to vec sam bio stvorio autoritet, pa sam uspio odolijevati pritiscima. Na saveznom stepenu takmicenja nisam imao poteskoca, posto je organizacija bila na nivou tako da sam pokazao zavidan kvalitet koji me je punih 15 god odrzao na listi sudjenja.

SAFET: Meni je najteže bilo suditi u Gackom, Bileči i Foči a najlakše po Sarajevu i Goraždu.

Izdvojite nam fudbalere koji su po vama ostavili najbolji utisak kao fer-play igraci? Isto tako, one koji su se nesportski ponasali, “vjecito” prigovarali i slicno?

SEAD: Mnogo je igrača,koji su na terenu bili  “teški” za sudjenje, a van terena izuzetni ljudi, posebno u Vratniku, Iskri-Sarajevo. Pamtim utakmicu Željeznica – Vratnik (0-1), sa 16 žutih i 4 crvena kartona, a poslije utakmice svi jarani. Nedavno sam bio gost sa ekipom na Hasetovom turniru, sreo se sa igračima, koji su redovno dobijali kartone od mene (Zimara, Čenga, a bili su tu još Doma, Pipa,Veša,itd…Sarajevska raja), ali  smo se uvažavali i poštovali nakon utakmice.

MLADEN: Posto sam dugo god igrao za Iskru i Saobracajac mnogi igraci iz grada su me poznavali i vjerovatno su stekli moje povjerenje i autoritet. Tako da sam uz preventivu uspjevao da smirim njihove strasti. Ipak nekolicina igraca se nesportski ponasala npr. Domic, Hodzic i Vesa, pa sam morao da primjenim adekvatne sankcije.

SAFET: Zoran Šumar, Vako Avdić, Predrag Pašić, Vlaški su bili među najboljim a puno je bilo bezobraznih. Njih nisam ni pamtio.

Ko su po vama pet najboljih fudbalera kojima ste vi sudili? Takodjer, pet najboljih golmana?

SEAD: Ako mislite na mali fudbal-davno je to bilo,igrači: Zijad i Fudo Švrakić, Seno Hadžić, Pržulj, Dragoljević, Predrag Pašić.

Težak za sudjenje je bio Vujadinović Goran, ali smo se poštovali. Golmani, već sam zaboravio: Čobo Janjuš, Radović, imate ih tamo kad sam glasao, od ranije.

Igrači velikog fudbala, bilo ih je mnogo, kao i golmana…. (Pape, Meša, Paja i brojni drugi…)

MLADEN: Igraci velikog fudbala: Safet Susic, Dejo Savicevic, Piksi Stojkovic, Belodedic i Bazdarevic 

Golmani: Janjus,  Omerovic, Ivkovic,  Pudar,  Skrba, Stojic…

SAFET: Mogu dati neka imena regionalnih i republičkih liga koji je u to vrijeme bio moj najveći domet suđenja..bez obzira što sam relativno brzo došao do savezne kategorije...i evo ti nekoliko imena velikog fudbala...Fudo Švrakić iz Iskre SA, zatim Jašar Jelačić iz Turbine Jablanica, Dragan Vilić i Kreso iz Unisa, Faik Kolar iz GP Bosna, Alečković iz Pofalčkog i Muratbegović iz Lokomotive Mostar.

Poznata vam je situacija u vezi stanja klubskog fudbala u BiH. Sta bi po vama trebalo uraditi da mi u BiH imamo klubove poput susjednih zemalja, koji su uspjeli da postignu zavidne rezultate u Evropskim takmicenjima?

SEAD: Mislim da dok god politika bude diktirala situaciju u BiH fudbalu, nema sreće, a to će očito potrajati. Mnogo toga treba mijenjati i unapređivati. Ali, za to su potrebni neki mladji ljudi….

MLADEN: Mislim da za dobrobit BiH fudbala pravo rjesenje su novi mladi kadrovi. Kada bi bivsi igraci koji su igrali u inostranim klubovima posvetili se struci i dosta radili na edukaciji i kao takvi bi bili izuzetno korisni za ozdravljenje BiH fudbala.

SAFET: O poboljšanju BiH lige trebalo bi nekoliko godina aktivnog rada. Posebno na kvaliteti i poštenju.

Prelazimo na mali fudbal. Da li ste igrali mali fudbal zvanicno na turnirima? Ako jeste za koje ekipe? Osvojili neki turnir?

SEAD: Nisam, igrao sam samo za fakultet, i prije odlaska na faks u srednjoj školi. Čak sam i tada već organizovao turnire, razreda, ulica.

MLADEN: Mali fudbal sam igrao za ekipu Bosnalijeka. To je bilo vise simbolicno i bez veceg uspjeha.

SAFET: Igrao sam mali fudbal za reprezentaciju radne organizacije ŽTP Sarajevo. Bili smo pobjednici na radnickim sportskim igrama.

Vi ste sudili turnir Fis-Gol. Mladen nam je dosta bio od pomoci u organizaciji, kao predsjednik Komisije za delagiranje. Sead je bio u dvostrukoj ulozi jedno vrijeme, sudija i medicinska ispomoc. Pitanje za vas trojicu: Da li su nase disciplinske mjere koje smo sprovodili bile na mjestu i koliko su te mjere pomogle vama sudijama?

SEAD: Da, sudio sam, kako Mladen (bio je komesar) kaže, rekorder po broju sudjenih utakmica. Ali i tada su neki iskusniji dobijali završnicu, no nisam nezadovoljan. Suditi u krugu sa Čolićem, Prolićem, Čalijom, Utješanovićem, Zirojevićem, Špiritovićem, Mrakićem, Lindovim, (izvinjavam se ako sam izostavio nekog a jesam dosta njih), bila je čast, a imam zaista najviše odsudjenih utakmica tada.

Rukovodjenje turnirom od vas je bilo impresivno, za primjer kako se turnir organizuje. Obzirom da danas učestvujem u organizaciji najvećeih turnira za mlade (Mance kup-Beograd, trofej Ilija Pantelić-Novi Sad, Trofej grada Subotice, Šampion Junior-dva puta – Sarajevo, Valter Kup- Sarajevo), neka iskustva sam prenio sa Fis gola, i unaprijedio. I danas sam ponosan, što sam bio sudija Fis gola i zdravstveni radnik…. Sjajna vremena i sjećanja….

MLADEN: Bi sam predsjednik komisije za delegiranje sudija FIS gola. Sve je bezprekorno funkcionisalo. Disciplinske mjere prema igracima smo adekvatno rjesavali. Niko nije bio privilegovan.

Na FIS golu su delegirane poznate i iskusne sudije grada Sarajeva poput Colica, Utjesanovica, Sumara, Calije, Mrakica, Cocica, Zirojevica, Mirojevica, Terzica, Spiritovica i drugih. Najvise utakmica je sudio Cocic Sead i sve vrlo kvalitetno.

SAFET: Sudio sam na Fis-golu. Nisam se bog zna nešto proslavio, jer mi i nisu davali često da sudim. Organizacija turnira, bila je uvijek dobra.

Fer-play i mali fudbal. Navedite do pet igraca malog fudbala kojima je bilo milina suditi i pet onih vjecitih “bundzija” ?

SEAD: Teško se sjetiti: stalno su prigovarali oni koji su bili i sa velikog fudbala, igrači Vratnika, Vrbanjuše, Iskre itd, jedan Dragoljević je skoro redovno dobijao kartone, a bio sjajan igrač, isto tako i Vujadinović, ali nakon utakmice, svi sjajni.

MLADEN:Pet fer plej igraca: Svrakic,Lusic, Muzurovic Adnan, Elez i Avdic.

Vjecite bundzije: Przulj, Domic, Zimic, Klacar i Terzic.

SAFET: Najbolje je bilo suditi kada su igrali Pašić, Sušić, Avdić i Vlaški...

Ko je po vama najbolji igrac turnira Fis-Gol i zasto?

SEAD: Švrakić, Avdić Vako, Seno Hadžić, Pržulj, Pašić, Dragoljević, mada ih je bilo dosta veoma dobrih.

MLADEN:Najbolji igrac Fis-gola moj klubski kolega iz Iskre, Svrakic Fuad.

SAFET: Po meni je najbolji igrač bio Vako Avdić.

Sada kada je sve proslo da li ste vi imali neku favorit ekipu na Fis-Golu? Dodatno, koje su po vama bile najbolje ekipe malog fudbala u gradu?

SEAD: Nisam imao favorite, ipak sam bio sudija. A, Sarajevo je imalo mnogo odličnih ekipa, Davor, Krokodil, Odeon, Verona, Papilon, Estrada, Večernje novosti, Borsalino itd…Davora kao posljednjeg prvaka Juge se jako dobro sjećam, sjajna ekipa… Seljak iz Livna (nije Sarajevska ekipa) bio je sjajan, Mostarske kiše, pa redovno je dolazila ekipa iz Austrije (mislim da su se zvali Red Star, pa ekipe iz Hrvatske, Srbije. Aca Kovačević, sa kojim sam se kasnije susretao kroz futsal, bio je fantastičan igrač.

MLADEN: Bilo je mnogo odlicnih ekipa: Verona, Odeon, Davor, Estrada, Papilon, Krokodil, Vecernje novosti, Ljubljanska banka a najbolja ekipa je Davor.

SAFET: Ekipa Davor i Cafir Karamehmedović na golu.

Da li postoje po vama razlike izmedju malog fudbala i futsala? Sem one sto je evidentno, po broju igraca?

SEAD: Danas sam Komesar za takmičenje Prve lige Srbije za žene, ali i Futsal lige Vojvodine, te sam veoma dobro upućen u ova takmičenja. Futsal se profesionalizuje, trebao bi ući u krug Olimpijskih sportova, brži je od malog fudbala, zahtjevniji, ali je mali fudbal ljepši, igra se ponekad i za dušu, za uživanje…U futsalu brzina, disciplina i bolja rotacija igrača stvara prednost….

MLADEN: Mali fudbal se igrao boemski sa vise kontakata i dobrih pojedinaca. I, razlicitim pravilima od danasnjeg Futsala, koji trazi kolektivnu igru vise kretanja i manje kontakata. Neophodna je veca fizicka sprema bolja rotacija igraca i nepopustivost u koncentraciji.

SAFET: Postoje razlike u ambijentu i sada u pravilima igre.

Objekat FIS-a. Danasnji izgled igralista u FIS-u. Vasi utisci? Sta bi vi uradili ako ste za promjene?

SEAD: Ne znam kako izgleda objekat, ali ću prvom priliko  po dolasku u SA, obići isti…Ne znam da li Hasan Hajdarević još uvijek ima restoran u podrumu (koliko sam puta išao na “pače”, ili naninu maslenicu…).

MLADEN:Posto vec dugi niz godina ne zivim u Sarajevu nisam upoznat kako izgleda objekat i igraliste u Fisu,ne mogu da dam odgovor.

SAFET: Ja uopšte neznam kako sada izgleda Fis.

Pripremamo manifestaciju “ Susret generacije”. Pokusavamo okupiti nekadasnje ucesnike turnira Fis-Gol. One koji zive u iseljenistvu i u BiH, naravno. Tom prilikom bi organizovali revijalni turnir ili bolje receno revijalne utakmice. Plus, predvidjeno je organizovanje koktel partija ucesnika. Sta vi mislite o tome?

SEAD: Već sam rekao da je to sjajna ideja, da ću se odazvati, ako mi se neke redovne obaveze, prouzrokavane trenutnim vanrednim stanjem ne poklope.

MLADEN: Sama ideja je fantasticna. Pridruzujem se istoj i rado cu se odazvati. Nadam se da cu imati priliku da sudim, sad vec kao iskusni veteran. Slazem se i sa organizacijom koktel partija ucesnika.

SAFET: To bi bila dobra zamisao, ako se realizuje.

Portal fis-gol. Vas utisak? Da ste urednik sta bi vi uveli kao novinu?

SEAD: Redovno Vas pratim i uživam u prilozima. Ne dozvolite da se politički komentari postavljaju na ovaj portal, on je prvenstveno sportski i jedno lijepo sjećanje na jedan od najbolje oorganizovanih i najbrojnih turnira u bivšoj nam zemlji.

MLADEN: Nisam redovan u pracenju profila mislim da je to dobra stvar. To je lijepo sportsko sjecanje na uspjesnu manifestaciju ove vrste u Sarajevu.

SAFET: Tvom tvom stilu vođenja portala nemam nikakvih zamjerki.

Koga predlazete kao potencijalne sagovornike u mostu?

SEAD: Možda bi koja riječ (ako je moguće), svih igrača i golmana koji su bili najbolji na turnirima bila lijepa za čuti, ako se do njih može doći….

MLADEN: Sagovornici u Mostu svi oni koji su svojim radom i angazovanjem doprinijeli da se Fis gol kao jedna vrsta institucije odrzi. Clanovi organizacionog odbora, sudijske organizacije, sponzori, igraci i gledaoci.

SAFET: Vi cete vec pronaci adekvatnog sagovornika.

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao?

SEAD: Napravio sam sjajan most sa školom fudbala “Respekt”, sa organizatorima turnira “Asim Ferhatović Hase”, na putu sam da napravim (ponudio sam) saradnju sa MNK Želejzničar, a volio bih proširiti tu saradnju. Bez obzira na finansije, uvijek se snađemo….

MLADEN: Mnogo pozdrava mom prijatelju Adnanu, Mladjo.

SAFET: Sva pitanja, bez zamjerki i bez dopuna.

                                                                   %

Lijepo je bilo poznavati ove ljude.

Lijepo je vidjeti njih trojicu kako se sve ove godine druze i prijateljuju.

Lijepo je vidjeti da oni imaju ambicije i zelju da aktivno rade u fudbalu (i futsalu) i pored godina koje neminovno pristizu.

Lijepo im zelim, svoj trojici, da budu zdravi i uspjesni u svim svojim aktivnostima.

Lijepa zahvala za ucescu u malonogometnom/fudbalskom mostu portala.

AM

 

FIS-GOL TIM

22.april 2020 

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version