FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

MALONOGOMETNI/FUDBALSKI MOST

Mirza Hasanefendić i Husein Nezirhodžić

Zelimo da ispostujemo sto nam ucesnici malonogometnog/fudbalskog mosta predloze kao kandidate za nastavak ove rubrike. Zeljko Bojic je predlozio Vladimira Topica i Huseina Karisika, oni nisu izrazili spremnost da ucestvuju. Ismet Sijercic je naveo vise kandidata, za vecinu predlozenih nemamo kontakt adrese a neke od navedenih cemo kontaktirati za slijedeci most.

Husein Nezirhodzic i Mirza Hasanefendic su dugo sa nama. Mirza nam pomaze sve ove godine postojanja portala a Husein je sa nama preko cetrdeset godina. O njihovim sportskim (i malonogometnim) karijerama saznati ce te vise u nastavku priloga.

Vas dvojica se poznajete jos iz gimnazijskih dana. Mozete li nas podsjetiti na sport i sportiste iz vase generacije u gimnaziji? Jedno, a drugo na vase ucesce u sportu gimnazije iz tog vremena?

MIRZA: ‘’Prva gimnazija’’ je bila hram sporta i ne samo sarajevskog, nego i jugoslavenskog . Iz njenog sportskog igrališta ‘’Metalac’’ izašlo je više desetina državnih reprezentativaca bivše Jugoslavije u svim sportovima.

Elitni sport ‘’Prve gimanzije’’ bio je rukomet koje je sam dao destine jugoslavenskih reprezentativaca i igača saveznog značaja. 

Nabrojime samo neke; Rešad Šarenkapa, Mladen Cakeljić, Fejo Mostarac, Hakija Hadžiahmetović, Cane Delahmetović, Erđan Kulenović, braća Benco, Ibe Polimac, Mirko Zagorac, Mustafa Trklja Ćusta, Zlatko Marić, Bakir Rudić, Špiro Radmilović, Softić, Bera Bosiljka, Jasmina Mlivić, Ekrem Selak, heroj Goran Čengić, Nine Pilipović, brada Jovanović, Zoran Vuković,….

Fudbal je imao svoje mjesto u tom hramu, na njemu su počinjali karijeru Novo, Bratić, Anđelko Tešan, Faruk Hadžibegić, Vahid Avdić, ZoranMičanović, Mirko Lekić, Nihad Selimbegović i mnogi igrači fildžan lige Mehemdalija Zilić, Škaljić, Drinjaković, Isanović, Nezirhodžić, Brdarić, 

Košarka je imala svoje mjesto u ‘’Metalcu’’ tu je počeo karijeru legendarni Boša Tanjević, Rajko Maravić, Milovan Bulatović, Eso Jenčiragić, Mašo Užičanin, Milan Pavlić, internacionalne sudije Dželilović i Goran Radonjić, košarkašice reprezentativke Olga Đoković i Jasna Selimović…….

Odbojka je dala jednog reprezentativca , ali sam mu nažalost zaboravio ime i odličnog igrača Nikolu Marića:

U atletici je bilo isto tako reprezentativaca : Dako Radošević, prof. Eso Vilić, Nenad Glušica, Drago Lubarda,   

Bilo je tu i državnih reprezentativaca u streljaštvu, Zdravko Milutinović, Miroslav Šipe, Vego i Ljilja Stanisavljević...

U cijelom tom sportskom spektru ‘’Prve gimnazije’’ i ja sam imao svoje mjesto i ostavio trag u dokumentima Sportskog Društva ‘’Prve gimnazije’’ koje je nosilo ime ‘’Pavle Goranin’’ . Bio sam predsjednik SD ‘’Pavle Goranin’’ i primo sam u ime društva  1969 veliko gradsko priznanje nagradu’’25 maj’’ za izuzetan doprinos razvoju sporta među mladima. Ovo je bilo najveće gradsko sportsko priznanje , a naravano da je za ovo bila zaslužna cijela ekipa, kao i prethodne generacije učenika sportskih aktivista Prve gimnazije.

Ja lično sam dobio veliko, možda i najveće priznanje, jer sam 1969 godine proglašen za sportistu godine Prve gimnazije u muškoj konkurenciji, a rukometašica Bera Bosiljka u ženskoj.

E sada, nisam ja bio bolji fudbaler od Tešana, bolji košarkaš od Maravića, rukometaš od Erđana Kulenovićam, itd.,,ali sam ima jednu specifičnu osobinu koja mi je donijela najviše bodova u tom izboru. Ja sam bio jedini sportista (možda i u istoriji) ‘’Prve gimnazij’’e koje jedini igrao u svime  selkcijama (reprezentacijama) ‘’Prve gimnazije’’ : u fudbalu (bio kapiten), u košarci, u rukometu, u odbojci, a bio sam i pobjednik osam uzastopnih kroseva Prve gimnazije ( 4 godine, 2 puta godišnje jesenji i proljetni krosevi).

HUSEIN: Veoma mi je drago i velika mi je čast učestvovati u ovom malonogometnom mostu između Sarajeva i Kanade, gdje živi moj dragi školski drug i jaran iz mladalačkih dana Mirza Hasanefendić. Mirza je uvijek bio svestrani maestro svih disciplina kojim se bavio, od poslovnih do sportskih.
Tako je to sve Mirza fino zabilježio u nekoliko knjiga u kojima je opisao svoja sjećanja na naš poznati sarajevski duh i život "Sarajevo naše mladosti".
Imali smo sreću što smo tada zajedno išli u poznatu elitnu Prvu gimnaziju u Sarajevu, koja je u svojoj prekostogodišnjoj tradiciji iznjedrila neke od najpoznatijih ličnosti naše domovine. Tu su izrasle i generacije poznatih sportista (nogometaša,košarkaša,rukometaša,odbojkaša,atletičara,gimnastičara i ostalih), koji su obilježili tadašnji sport. Naravno, tu je veliki doprinos dalo gimnazijsko sportsko igralište "Metalac", gdje su se odvijala razna školska i međuškolska takmičenja i prvenstva, pod budnim okom i stručnim nadzorom profesora Dževada Fazlića, Esada Vilića i Jasminke Mutevelić.

Vi ste obadvojica igrali veliki fudbal. Sta mi mozete reci o tom periodu?

HUSEIN: Nakon gimnazijskih dana putevi nas odvedoše u treniranje i igranje velikog fudbala. Ja sam počeo malo u FK "Saobračajcu" i FK "Vratniku", ali razne životne okolnosti su doprinijele da se tu nisam duže zadržao.
Mirza i ja smo nastavilo naše druženje u zajedničkoj raji i često smo igrali rekreativne utakmice na sportskom igralištu "Kovači".

MIRZA: Poslije ‘’odrađenog juniorskog staža’’ imao sam više poziva da nastavim karijeru u Bosni, Iskri. i nekim klubovima ‘’Fildžan lge’’. Izabrao sam FK ‘’Partizan’’ , jer je tu bila sva moja raja sa Čobanije, a pošto sam upisao i ‘’Elektrotehnički fakultet’’ bilo je jasno (zbog obaveza na Faksu) da je igranje u neko višem rangu bilo iluzorno. Igra sam je relativno dobro i mali fudbal, ali u to doba mali fudbal je bio još ‘’u povoju’’ i sve se na ligu mjesnih zajednica (igrao sam za Skenderiju) i studentsku ligu Univeriziteta Sarajevo( igrao sam za Steleks i dva puta smo bili prvaci Jugoslavije) . Pošto sam bio izuzetno brz igrač, naravno da mi je više odgovarao veliki fudbal, zbog širine i dubine prostora, pa su mnogi govorila da sam najbrži igrač lige i da sam izuzetno dobar igrač ‘’bez lopte’’ , koristeći prazan prostor. Najveće priznanje kao igrač velikog fudbala dobio sam 1975 na Univerzijadi na Tjentištu, gdje sam izabran u najbolju studentsku selekciju BiH. 

Pretpostavljam da vam jos uvijek ne blijede sjecanja na tkz. “fildzan ligu”.Sta je po vama obiljezilo igranje u toj ligi? Drugo, koja je vasa omiljena osoba iz te lige?

MIRZA: ‘’Fildžan liga’’ je bila nešto nezaboravno i ko nije bio vezan za nju na bilo koji način izgubio je mnogo u svom sportskom  životu. Igralo se srcem i nije se se kalkulisalo. Igralo se za čaj sa kriškom namazanom medom preko margarina ili džemom, igralo se za godišnju besplatnu autobsku GRAS-ovu (u Saobraćajcu), za ponekad besplatan roštilj i pivu kod Pirije (restoran pored šljakastog igrališta broj 2), istina ponekada bi nas ‘’pogodi’’ i po kojim ‘’petakom’’( 5000 dinara plava novcanica sa Skupštinom na naličju), kada bi Lihan, Čađo ili neki drugi privatnik donirao ‘’za pojačanu ishranu’’. (To je bila zakonskin dozvoljena forma finansiranja amaterskog sporta)

Naravno da  sam igrao i sretao kroz razne forma mnogo likova ‘’Fildžan lige’’ i svi su oni imali tu svoje mjesto u mom srcu i mom sjećanju. Pošto bi mi trebalo mnogo prostora da ih sve navedem, a pošto sam primoran izvršitinu rigidnu selekciju, evo ja ću pokušati da ih nabrojim, golman Bešlija (Vratnik i Širokača), Sead Hajrović Setko, Kemo Lakača, trener Luha, ekonomi Babo, čika Ivan i Kaliman, treneri Biba Alajbegović, Fadil Hajro, Lihić, Pašić, sudje Tonči Kvesa, Bimbo, Dorfer, Fudo Švrakić (zona), Zoka Mičanovič (zona), Bobo Kožemjkain(zona), Beko Arnautović (zona), Pipić Nedžad, Boro Trajković Karanfil, Braco Hadžiosmanović, ma ima ih još desetine , ali nema više prostora za pisanje.

HUSEIN: U naše vrijeme u Sarajevu je postojala tako zvana "Fildžan liga" i utakmice su se igrale na pomoćnim igralištima stadiona "Koševo" i stadiona "Grbavica" i to nedjeljom prije podne. Tu se okupljalo stotine gledalaca koji su strasno gledali, navijali i uživali u potezima i driblinzima nadarenih i talentovanih igrača. Poslije tih tekmi išlo se gledati utakmice Sarajeva ili Želje. Mirza je to na jedan svoj poseban način fino opisao u svojoj knjizi "Sarajevo naše mladosti".

Poznata vam je situacija u vezi stanja klubskog fudbala u BiH. Sta bi po vama trebalo uraditi da mi u BiH imamo klubove poput susjednih zemalja, koji su uspjeli da postignu zavidne rezultate u Evropskim takmicenjima. Ili, konkretnije da uzmemo primjer Dinama iz Zagreba?

HUSEIN: Nažalost u nas je politika duboko pustila svoje korijene u sport, tako da bez temeljite reorganizacije i reforme nema poboljšanja i napretka. Tu prije svega mislim na donošenja  jedinstvenog zakona o sportu na nivou države.

MIRZA: Što se tiče današnje situacije u BiH nogometu ne osjećam se kompetentnim da vršim neku dublju analizu, jer već  23 godine živim u Kanadi i pratim BiH sporta samo preko medija. Obzirom da nemam baš visoko mišljenje o današnjem novinarstvu, a ozbiljnu analizu mogu donijeti samo kada dođem do sazananja ličnim prisusutvom. Umjesto analize, ispričaču Vam samo jedan detalj, a koji po meni ima veze sa današnjim stanjem fudbala,  iz naših fudbalskih početaka u ‘’Metalcu’’ i kako su se nekada ‘’kalili fudbalski majstori’’.

Čuvar Metalca je bio čuveni Bajro, a škola nije dozvoljavala da se igra fudbala subotom nedeljom zbog povreda i ‘’incidenata’’. Mi učenici bi skupljali cijelu sedmicu, dinar o dinar, pa kupi flašu Loza, koju bi poklonili Bajri, a on bi otvori subotom i nedeljom vrata Metalca, pa sjedi cijeli dan, pijuckaj Lozu, mezi i nas nadgledaj. Mi bi igali do iznemoglosti i to je bilo najkorisnije investirana ‘’šiša’’ loze u njenoj istoriji.

E to je bila ljubav prema sportu, a sve ostalo (lični, klupski i reprezentativni uspjesi) su  bili samo nadogradnja na taj temelj.

Prelazimo na mali fudbal. Turnir FIS-GOL. Vasa sjecanja, sta je on predstavljao za vas?

MIRZA: FIS gol je bio nešto novo, pomalo revolucionarneo jer je u gradu vladalo veliko interesovanje za mali fudbal i umjesto turnira po mjesnim zajednicama po prigodnim datumima, sada se pojavljuje jedna , kao neka profesionalna organizacija svega onoga što vrijedi da se pokaže u gradskom fudbalskom miljeu. To je nešto novo jer na FIS-golu igraju na istom terenu profesionalni prvoligaški igrači, igrači iz nižerazrednih klubova, pa čak i oni koji nisu nigdje registrovani. Iz masovnisti se rađa i kvalitet, pa tako FIS-gol postaje postaje mjesto sabiranja i pokazivanje svega onoga što vrijedi, u početku u gradu, a kasnije to preuzima i mnogo veću ‘’geografiju’’ od samog Sarajeva.

Zadivljen sam kako organizatori FIS-gola uspjevaju sve to zatvoriti finasijski i medijski, jer to je isto tako važna komponenta svega ovoga, ali se to ne vidi u prvom planu. Moje čestitike za ovaj kolosalni rad.

HUSEIN: Sticajem okolnosti i sudbinom u PBS- Centrali sredinom 70-tih godina prošlog vijeka počela je da radi jedna generacija mladih ljudi koja je voljela da se druži i upražnjavaju sport, rekreaciju i zabavu. Počeli su se da organizuju turniri u malom fudbalu, lige u malom fudbalu, sportski susreti radnika PBS. Sve ove aktivnosti gdje su stečena iskustva i određena znanja, rezultiralo je 1983.god. organizacijom turnira u malom nogometu Fis-gol, koji u to vrijeme postaje jedan od najpoznatijih turnira na ovim našim prostorima.
Glavni nosilac i pokretač ovih aktivnosti bio je Adnan Muzurović, a ja sam bio član Organizacinog odbora svih 9 godina održavanja turnira.  

Igrac koji je po vama obiljezio turnir u malom fudbalu Fis-Gol i zasto?

HUSEIN: Zaista je veliki broj dobrih i kvalitetnih igrača igralo na turniru "Fis-gol", ali po meni jedan koji je obilježio i ostavio dubok trag je rahmetli legendarni Fuad Švrakić . Imao je raskošan talenat, sjajnu tehniku, driblinge, lucidne poteze i na kraju golove, a to mogu posjedovati samo najveći majstori i čarobnjaci čudesne igre sa loptom, zvanom "mali fudbal ili futsal".

MIRZA: Bilo je mnogo izuzetno kvalitetnih igrača, ali ako već moram nekog da izdvojim onda je to bes sumnje  Fudo Švrakić, kao igrač i kao čovjek. 

Danasnji izgled igralista u FIS-u. Vasi utisci? Sta bi vi uradili ako ste za promjene?

MIRZA: Nisam bio u FIS već trideset godina, pa neznam kako danas izgleda FIS.

HUSEIN: Današnji izgled igrališta Fis-a u mnogome je izgubio svoju draž, šmek i imiđ koji je imao. Morala bi se uraditi rekonstrukcija igrališta sa tribinama za gledaoce i svim potrebnim sadržajima, koje zahtjeva odigravanje utakmica visokog ranga. Sadašnji Centar Fis-a treba da postane središte kulturnog, zabavnog i sportskog života u gradu, kao što je nekada bilo gdje je odraslo hiljade i hiljade mladih ljudi, koji u sebi nose najljepše uspomene na taj period.

Vi pokusavate svojim angazovanjem da “ozivite” sjecanja na period predratnog zivljenja u Sarajevu. Mirza je urednik posebnog bloga a Husein je clan redakcije portala fis-gol. Kako vi gledate na vasu (i nasu) misiju?

HUSEIN: Svo vrijeme raznih društvenih aktivnosti u PBS pružao sam podršku i radio u onoj mjeri koja je bila prihvatljiva meni. Adnana, njegove ideje i želju za aktivnim radom teško je pratiti. Neki su odustali.

Moj stav je da, kada već imamo ove uslove i tehniku, treba zabilježiti sve kako je bilo, pogotovo kada je u pitanju mali fudbal i Fis-Gol. I radi nas, ali i za buduće generacije. Ako vi pogledate šta je sve u toku ovih devet godina rada portala objavljeno, te na neki načcin predloženo, onaj ko želi da uči može saznati dosta toga. Ovdje prvenstveno mislim na one koji rade u danasnjem sportu, i futsalu naravno. Apostrofiram ovu dimenziju rada portala, jer ona nije u dosadašnjem radu toliko isticana.

MIRZA: Vaša misija je nešto superiorno, nešto istorijsko, nešto što prevazilazi današnju sportsku ‘’mrtvaju’’ u gradu. Vaš rad i entuzijazam nas vraćaju u neki sportski život, koji je bio iznad materijalizma, nacionalizma i koji je nosio radost življenja i trijumf nečeg što je izuzetno lijepo, a to je sport.

Divim Vam se , jer se mnogi sarajevski blogovi sa temom nekadašnjeg način života polako gase, ali Vi opstajete i okupljate sve sportiste, sportske radnike i gledaoce dajući važnu dimenziju sjećanja nečega zbog čega je vrijedilo biti sportista. Želim da vaš blog sa svojim pisanjem bude inspiracija neki ‘’novim klincima’’ koje dolaze. Je, lično, imam samo jednu molbu i poruku; ‘’Ne dajte se ovim teškim vremenima, nastavite da radite to što radite , jer vi to radite tako maestralno da vrijedi da ostane zapisano kao dio istorije grada!’’

Pripremamo manifestaciju “ Susret generacije”. Pokusavamo okupiti nekadasnje ucesnike turnira Fis-Gol. One koji zive u iseljenistvu i u BiH, naravno. Tom prilikom bi organizovali revijalni turnir ili bolje receno revijalne utakmice. Plus, predvidjeno je organizovanje koktel partija ucesnika. Sta vi mislite o tome?

MIRZA: Podržavam ideju ‘’Susret generacija’’, to je sjajna zamisao, ali ja ne mogu da potvrdim u ovom momentu, jer neznam kako će se sve ovo odvijati sa ‘’Corona’’ virusom, Ako budem u Sarajevu, obavezno ću učetsvovati, jer to je prilika da sretnem mnoge drage drugare iz moje generacije , a i oko nje.

HUSEIN: Ideja za organizovanjem susreta učesnika turnira u malom fudbalu Fis-Gol je veoma dobra, ali znamo da je teško uskladiti dolaske učesnika koji žive u iseljeništvu. To bi bila izvanredna prilika da se vide i sretnu mnogi koji se godinama nisu ni čuli, ni vidjeli i ožive svoja sjećanja na taj lijepi i nezaboravni period.

U svakom slučaju treba pokušati i ako uspije razmišljati o tradicionalnoj organizaciji.

Nastavljamo “lanac ucesnika” malonogometnog mosta. Molim vas da vi izaberete i predlozite dva slijedeca para koja ce ucestvovati. Osobe sa vase liste elektronskih kontakata, te za koje mislite da ce ucestvovati, kao i da imaju sta reci u vezi sa malim fudbalom iz naseg perioda.

HUSEIN: Predlažzem dva para, Zijad Švrakić i Nebojša Novaković iz Kuće Slavnih turnira Fis-Gol. Aleksa Čulic – Adnan Muzurović iz sfere organizatora, mada su obadvojica igrala mali fudbal. Adnan, tamo do ’85 veoma kvalitetno.

MIRZA: Predlažem Šenjera Bajramovića, Dragana Markovića, Željku Železnika.

Bilo bi dobro, posto poznajete te osobe, da mi predlozite nekoliko pitanja za njih, koja bi po vama bila interesantna za vas prijedlog, tj. eventualni odgovori na njih.

MIRZA: Vi to dobro radite.

HUSEIN: Sto se tiče pitanja. Tu bih bio konkretan. Za Nebojšu i Ziju: Šta je njima kao kvalitetnim igračima velikog fudbala značilo igranje na turniru Fis-Gol?

Aco i Adnan: Očigledno da ste vi imali vizije za afirmaciju malog fudbala. Da li ste ostvarili sve zamišljeno?

Zelite nesto reci a da vas ja nisam pitao?

HUSEIN: Da li si razmišljao Adnane da za ovaj „ Susret generacije “ pokušamo okupiti nekadašnji Organizacioni odbor turnira FIS-GOL? Mislim da bi to bilo lijepo.

MIRZA: Ne, mislim da ste svojim pitanjima pružili šansu autoru teksta da iznese svoja osjeđanja i sjećanja, a da bi predugi tekstovi zamarali čitaoce. Jedino želim da ponovim da imate punu podršku od mene i molbu da nastavite isto snagom voljom, jer pravite nešto značajno za sve generacije. 

Mnogo pozdrava i dobrih želja!

                                                                                                  %

Mirza i Huseine, hvala vam na ucescu. Dragi citaoci, mislim da ste iz ovog razgovora mogli zakljuciti o kakvim se clanovima Fis-Gol familije radi. Naravno, rijec je o onima koji su manje poznavali Huseina i Mirzu.

Kratko, ljudi od postovanja. Lijepo je imati spoznaju da su oni u istoj ekipi.

Razgovorao: Adnan Muzurovic

 

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 20.mart 2020

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version