FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

ŽELJO

Sud je važna insitucija. Danas služi da tužioci imaju gdje da ne obavljaju svoj posao i da advokati imaju od čega da žive. Na sudu nema pravde, malo je ima i u životu. Za razliku od života, sudovi nisu obavezni da sude po uputstvima one slijepe žene koja drži terazije i mač već po zakonu. Nisu ni tužioci zavjetovani pravdi, oni odano služe isključivo onim vođama koje je njihov narod izabrao.

Moja iskustva s sudovima nisu mala. Sva su vezana za fudbal i šutiranje. Jednom sam kažnjen kod sudije za prekršaje kao član organizovanog fudbalskog zločinačkog udruženja zbog remećenja javnog reda i mira, jer smo u dvorištu Drinke u Kosovskoj igrali fudbal kada mu vrijeme nije.

Drugi put smo bili na ozbiljnijem sudu pošto smo šutnuli i razbili izloge izlazeći iz legendarne Resave u generala Ždanova. Oslobođeni smo zbog zbog nedostatka dokaza. Sud je kao olakotnu okolnost uvažio činjenicu da sam slavio punoljetstvo, malo se više opustio, i rasjekao nogu kod izvođenja poluvoleja u izlog, da ironija bude potpuna, radnje s medom !

Onda sam počeo da se bavim novinarstvom, napisao nekoliko hiljada tekstova, moguće da je među njima bilo dvije stotine sportskih. O manjem sarajevskom fudbalskom klubu sam pisao možda deset puta. Dva puta završio na sudu, treći put je nepobitno utvrđeno da sam strani plaćenik s nepoznatim iznosom valute koja mi svakog mjeseca stiže na bankovnu račun na poreskom ostrvskom raju - Adi Ciganliji. Oba puta me tužio Milan Ribar, oba puta me branio sjajni Mišo Vešović, oba puta sam se nekako provukao pred krivičnim vijećem zahvaljujući Mišinim oratorskim kalamburima o slobodi štampe i njegovom tumačenjem dvosmislenih stilskih figura koje mladi autor (to sam bio ja) koristi kod pisanja tekstova.

Za treći put kriva su dva Slobodana, Janjuš i Kojović. Dođu ta dva člana šampionske ekipe u Sportsku rubriku Oslobođenja pri kraju jesenje sezone 1974, poruce da imaju nešto važno da kažu, zakažu nam sastanak u tada prestižnom ABC, zadnja pošta Dolac Malta. Braco Džemidžić i ja kao urednik odemo na taj zavjerenički skup na kojem Slobodani ničim izazvani najave štrajk ako treba i glađu jer ne mogu više da trpe zulum trenera i rukovodstva kluba. Uz to poruče da su oni portparoli koji govore u ime svih igrača, da su jedinstveni da više tako ne može. Platimo Braco i ja poveći ceh jer šampioni nisu primili platu, raziđemo se uz poljupce i čvrst stisak ruke.

Prekosutra mi objavimo cijelu stranu o mukama mladih fudbalera koji nemaju šta da jedu, koje uprava kinji, zakida. Bila je to srecparajuća storija. Sjećam se kako pišem dok mi suze oblivaju obraze i kapaju na onaj žuti bankpost papir koji izlazi iz čuvene bugojanske biserice. Cijeli grad priča o bombi koja je puknula u Želji, mi se šepurimo kroz Redakciju dok nije stigao poziv da jedan od autora teksta Z.K. pod hitno dođe do kancelarije generalnog direktora Ivice Lovrića. Dobra sekretarica generalnog Kosara uputi mi pogled pun saosjećanja, otvori vrata. Lijepo društvo se skupilo u kabinetu. Mato Andrić, ministar unutrašnjih poslova, general Hamdija Omanović, još jedan od šefova policije i moj drug s suda Milan Ribar. Veoma ugodan razgovor. General podsjeti na slavne tekovine revolucije koje Željezničar baštini te bi se ovaj skandal mogao smatrati kontrarevolucionarnim aktom, onaj neimenovani viši policijski funkcioner obavijesti da su oni u klubu razgovarali s Slobodanima, nema razloga da ne vjeruju Kojoviću koji je divan omladinac, dobar student, budući reprezentativac i vrlo skoro i član SKJ. Seansu je završio osobno ministar riječima da je sve jasno, posrijedi je podla zavjera protiv radničke klase, da je vrlo vjerovatno uključen i strani faktor, ali da služba još nije ustanovila ko je u pozadini - CIA, Mosad, MI 6. Završi ministar, digoše se i na vrata. Pitam da li mogu i ja nešto da kažem, moj direktor ne baš zaštiti riječima "Bolje ti je nemoj", ministar s vrata s zaključi da prosto ne zna šta bi još moglo da se kaže kada je sve jasno. Dobijem kaznu, odbiju mi pola plate, Braco završi na sudu pošto je Ribar mislio da njega neće braniti Vešović. Nije mu bilo prvi put da je pogriješio.

Sretnem Koku poslije nekoliko dana u gradu. Slegne ramenima. Jebi ga, morao sam. Dobro ako si morao.

Nekoliko godina kasnije Kojović služi vojsku u Batajnici, često navrati do našeg dopisništva u Hilandarskoj. Jedno poslije podne dođem da napišem tekst za tezgu, u dopisništvu sjede naš tadašnji sportski novinar, kasnije doktor i sef katedre za fudbal na beogradskom DIF-u Veljko Aleksić, igrač Vojvodine i Zvezde i SilvestarTakač, svojevremeno sjajno desno krilo reprezentacije Jugoslavije, u to vrijeme trener Standarda iz Liježa. Ja kucam, tekstnjiih dvojica pričaju, čujem da Takač traži fubalera, što bi danas rekli, desnog veznog, koji treba da je brz, fubalski pametan, ima dobar centaršut. Premeću imena, ja im kažem da uzmu Kojovića. Takač gleda Veljka, jer nije čuo za Koku, Veljko kaže dobar je. U auto pa u Batajnicu, ponovo u Dopisništvo. Takač i Koka se dogovore, pruže ruku, uzme ga na neviđeno. Odemo do Šumatovca, platim piće. Nema smisla ne častiti vojnika. Za dva mjeseca Koka odsluži vojsku, ode u Lijež.

Prije sest-sedam godina Braco, Koka i ja sjedimo u Herceg Novom. Popijemo piće. Kažem Koki da plati i onda smo kvit. Jedna loza mi je bila provizija za njegov ugovor s Standardom.

Napisao: Zoran Kurtović

 

FIS-GOL TIM

Mart, 2020 

MOŽEMO I "MORAMO"

Optimizam vlada

         Iako je ostao nepun mjesec dana do prve kvalifikacione utakmice u barazu za plasman na Evropsko prvenstvo u fudbalu, u nasoj reprezentaciji, i pored brojnih problema nazire se jedna vrsta pobjednickog optimizma pred duel sa ekipom Sjeverne Irske. Kolasinac, Lulic, Krunic,Djuric, ili sutra mozda jos neki od igraca na koje se racuna, mogu se naci izvan stroja i konkurencije za prvu postavu. Selektor Dusko Bajevic sa saradnicima pomno prati situaciju i "strepi" da se mozda jos neko, ne povrijedi, jer svi su oni profesionalci i igraju teske prvenstvene i druge utakmice za svoje klubove..Nadati se je da ce bar neki od navedenih ozdraviti i moci zaigrati bar poluvrijeme. Strucni stab i skauti nista ne prepustaju slucaju, sve prate pa cak i povrede nekih Irskih igraca sto nas briga i nije. Bosna i Hercegovina ce sigurno nastojati iskoristiti pruzenu sansu za jos jedno veliko fudbalsko takmicenje Evropsko prvenstvo po prvi puta, jer podsjetimo se do sada je jedino selektor Safet Susic uspio BiH odvesti na mundijal u Brazil 2014 godine.

               Optimizam vlada u i oko BiH tima sto takodje potvrdjuje (ne bas cestim izjavama) karizmaticni selektor sef strucnog staba Dusan Bajevic, koji kaze da BiH zasluzuje da se nadje medju sudionicima Evropskog prvenstva.Svakako za to motiva ima i na pretek. O optimizmu ce svakako biti vise rijeci kada se reprezentativci okupe za pripreme, a oni uvijek kazu  "mozemo i moramo" mada ne bude bas uvijek tako. No ipak je to sport-fudbal a lopta je okrugla.

                Realno gledajuci  i rejting i sve drugo ekipa BiH je kvalitetnija od nekih selekcija u Evropi, samo to treba i dokazati i dokazivati u kontinuitetu, posebno u ovakvom sistemu "nok-daun" kada nema popravnog. Sjeverna Irska, nije nam nepoznata i nije to Engleska odnosno nije nepobjediva ali su i njeni igraci bliski engleskom profesionalnom mentalitetu, kao kolijevci  fudbala.

                 I strucni stab i ljudi iz NS BiH, ce sigurno odraditi sve kako bi se 26. mart u Zenici docekao sto bolje i uspjesnije, a nama navijacima ostaje bodrenje  i iscekivanja ste ce i kako ce Pjanic i drugovi odraditi svoj dio posla. Nadajmo se uspjesno i da pobijede, pa neka se ostvari ova postapalica koja kaze jer mi MOZEMO i MORAMO. 

Ponovo se javljam pred drugu utakmicu baraza.

Napisao: Marijan Pavlović

 

FIS-GOL TIM

2.mart 2020 

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version