FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

OTIŠAO JE MUFTIJA

Refik Muftić je rođen 28. avgusta 1943. u Foči, a na Koševo je stigao u ljeto 1964. iz FK Famos Hrasnica. Već u svojoj prvoj sezoni izborio se za status prvog golmana. Bio je izuzetno pouzdan čuvar mreže, a u jesen 1966. godine odlazi na odsluženje vojnog roka, zbog čega je u šampionskoj sezoni upisao samo pet nastupa.

Po povratku iz JNA, Muftić se u utakmicama Kupa evropskih šampiona vraća na gol, te je u narednih šest sezona ponovo bio nezamjenjiv među stativama bordo tima.

Sa Sarajevom je u ljeto 1972. godine osvojio Ljetnu ligu šampiona, a od tima sa Koševa se oprostio godinu dana kasnije. Oproštajnu utakmicu odigrao je u avgustu 1973. godine, kada je u utakmici Ljetne lige šampiona protiv Željezničara branio prvih 15 minuta, nakon čega je uz cvijeće i aplauz ispraćen sa Koševa.

Karijeru je nastavio u austrijskom WSG Radenthein iz kojeg je samo godinu dana kasnije prešao u SK Sturm Graz u kojem je proveo posljedne tri godine svoje karijere.

Muftić je tokom devetogodišnjeg boravka u Sarajevu branio na 223 zvanične utakmice, dok je računajući i prijateljske utakmice upisao 342 nastupa i postigao 3 pogotka. Mnogi ga smatraju najboljim golmanom Sarajeva svih vremena, ali i jednim od igrača kojem je nanesena nepravda jer nikada nije bio pozvan u "A" reprezentaciju Jugoslavije, iako je to svojim odbranama zaslužio. Sa 223 zvanične utakmice, Muftić je dugo vremena bio golman sa najviše nastupa, a danas je po tome ispred njega jedino Muhamed Alaim.

LINK: https://www.youtube.com/watch?v=_CKV6OpgBnA&t=6s

Refik Muftic će ostati upamćen i kao dugogodišnji trener specijalista u stručnom štabu Ivice Osima kada su zajedno vodili Šturm iz Graca u Ligi prvaka. U Austriji je i kao golman, kasnije i trener izgradio zavidnu reputaciju.

Sinoc, 21. aprila 2019 godine, nas je napustio veliki covjek, sportista, golman……

Refik Muftic jepo mišljenju mnogih bio najbolji golman FK Sarajeva svih vremena, jedan od najboljih u Bosni i Hercegovini.

Muftić je posljednjih mjeseci bio teško bolestan. Napustio nas je u 75 godini života.

 

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 22.april 2019

Zaluđen Hajdukom i poviješću sporta

PRIMJER IZ REGIJE

Jurica Gizdić rodio se 31. siječnja 1965. godine u Splitu. Sportski je kroničar i plodonosni publicist sa 68 autorskih knjiga i monografija. Voditelj je galerije solinskog sporta u Gradskoj upravi Solina. Od rane mladosti bavi se istraživanjem povijesti sporta u Hrvatskoj. Stalni je suradnik časopisa HOO-a Olimp, solinskog mjesečnika Solinske kronike, dnevnog lista Slobodna Dalmacija te nekoliko internetskih portala. Aktivan je sportski dužnosnik, dopredsjednik Hrvatskog društva za povijest sporta.

Autor je 68 knjiga sa sportskom tematikom od kojih su četiri monografije u nakladi i sunakladi HOO-a o nastupima hrvatskih sportaša na olimpijskim igrama tijekom prošlog i ovog stoljeća: Hrvatska i olimpijska odličja (romansirane priče i portreti 291 osvajača olimpijske medalje), Kovači hrvatskih olimpijskih odličja (romansirane priče i portreti 137 trenera), Hrvatske sportašice na olimpijskim igrama (romansirane priče i portreti 160 hrvatskih olimpijki) i Hrvatski olimpijci i odličnici (faktografski prikaz svih hrvatskih olimpijaca, njih 933, od 1900. godine do Igara u Riju 2016. ).

Kao neumorni istraživač hrvatske sportske povijesti Jurica Gizdić posjeduje veliku sportsku zbirku raznih artefakata, od novina, časopisa, revija te više od 50.000 sportskih fotografija.

Dobitnik je godišnje Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“ te godišnjeg Priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara 2013., 2014. i 2015. godine.

Zaluđen Hajdukom i poviješću sporta

Znate li što  mi je tuklo po glavi kad mi je rečeno da sam baš ja odabran za autora monografije “Sto godina Hajduka”? Mislio sam samo na jedno: majko moja mila, da mi se što ne dogodi pa da ne uspijem napisati ono o čemu sam sanjao!
Ovako je u razgovor, u povodu promocije monografije “Sto godina Hajduka”, ušao Jurica Gizdić, 46-godišnji povjesničar sporta i sportski publicist, kojemu je ovo kapitalno djelo o “bijelima”, vjerovali ili ne, 54. sportska knjiga koju je napisao. S tim da me je ovaj solinski Klišanin zamolio da nikako ne smijem preskočiti ono, za njega najvažnije:
- Monografija “Sto godina Hajduka” je moje životno djelo. Posvećujem je svim hajdukovcima od 1911. godine, do danas, a i u buduće, a posebno svome pokojnom djedu i ocu, velikim hajdukovcima koji su zaista živjeli za “bijele”. Radovali se zbog pobjeda i trofeja, tugovali, ponekad i doslovno plakali zbog Hajdukovih poraza. Njih dvojica, posebno moj djed, zaludili su me Hajdukom, moja ljubav prema “bijelima” traje od moje šeste godine, neće prestajati dok budem disao...

Sjećanje na 1971

Jure Gizdić, po kojemu je njegov unuk, autor Hajdukove monografije, dobio ime, bio je osnivač i prvi predsjednik kliškog Uskoka, a Juričin otac Mate Gizdić veliki zaljubljenik u “bijele” koji je svoga šestogodišnjeg sina počeo voditi na utakmice “bijelih” u šampionskoj sezoni Hajduka 1970./71. Jurica Gizdić se sjeća:
- Znalo se kako izgleda nedjelja kad je u Splitu igrao Hajduk. 
Ručak bi morao biti gotov ranije, a onda – pravac Stari plac! S tim da smo otac i ja uvijek išli na utakmice u bijelim košuljama. Da se i po tome zna kome pripadamo... Znalo se i naše mjesto: zapadna tribina, šesti red, sjedalo 31! Iz te sezone posebno pamtim utakmicu kojoj sam se, zajedno s mojima, najviše radovao. Bio je to susret Partizan – Hajduk 3:4, utakmica je igrana na Stadionu JNA u Beogradu. 
Gubili smo sa 3:0, a onda se u drugom poluvremenu dogodilo čudo: Petar Nadoveza je zabio dva gola, Miroslav Bošković i Ivan Buljan po jednogadobili smo Partizana sa 4:3, Hajduk je nakon 16 sušnih godina postao prvak Jugoslavije. Slušali smo radijski prijenos utakmice, kad je utakmica završila, moji su me od sreće bacali u zrak, pamtim da su se u mojoj kući te večeri – svi opili od sreće!
Jurica Gizdić se još kao učenik osnovne škole razlikovao od ostalih vršnjaka:
- Djedove i očeve priče o Hajduku, uspomene s brojnih putovanja na kojima su pratili “bijele”, djed u tridesetim, a otac u šezdesetim godinama prošloga stoljeća, ostavile su duboki trag na mene: zavolio sam Hajduka i ta ljubav će živjeti u meni dok i ja budem živio! 
Ja sam kao učenik osnovne škole svaki dinar koji bi dobivao, a to je bilo uglavnom za marende, trošio – kupujući one male čokoladice sa sličicama prvoligaških nogometaša! Sjećam se, prvi prvotimac Hajduka čiju sam sličicu pronašao u onoj, kako smo je onda zvali, “sport čokoladi”, bio je veliki golgeter “bijelih” Petar Nadoveza... 
Već tad sam rezuckao novinske tekstove, lijepio u teke nogometne tablice, stvarao nekakvu svoju nogometnu arhivu, kao da sam predosjećao da ću jednog dana pisati sportske knjige. Sad, kad sam u posljednje dvije godine, radio monografiju Hajduka, u tim svojim tekama našao sam mnoge zanimljive podatke koji su mi bili i te kako vrijedni u pisanju knjige.

Delmatin savjet

Jurica Gizdić je, osim Hajdukom, zaluđen i poviješću sporta:
- Mnogi će se iznenaditi kada otkrijem tko me je nagovorio da se zabijem u sportske arhive, listam stare novine, povijesne dokumente, obilazim kuće nekadašnjih sportaša da bih čuo i zapisao njihove uspomene... To je veliki, neponovljivi, na žalost nedavno preminuli dalmatinski zvonik Ljubo Stipišić Delmata. 
Jednom smo razgovarali u Dalmacijacementu o starim generacijama splitskih nogometnih klubova Hajduka, Splita, Dalmatinca, Nade i Sjevera, kazao sam mu svoje sklonosti prema prikupljanju stare sportske građe, savjetovao me je nešto što sam zapamtio: - Jurice, zašto se ne bi uhvatio povijesti dalmtinskog sporta, njegovih klubova!? 

To je neistraženo područje, tu možeš pronaći svoj duševni mir, izvor sreće i zadovoljstva. Budi sportski publicist, piši knjige o povijesti sporta, to će ti ispuniti život, a sportu ćeš tako puno dati! I evo, dosad sam napisao 54 sportske knjige. I ne mislim stati...
Želio je posebno istaknuti svoje sportske prijatelje koji su mu bili velika potpora u pisanju Hajdukove monografije:
- Mijo Grabovac, Željan Krnić, Tonči Jelavić, Goran Dević, Robert Kučić, Zvonimir Petković... Svi oni, a ima ih i još, bili su mi od velike pomoći. Bio bi grijeh ne spomenuti četvoricu, na žalost, preminulih sportskih zanesenjaka, bez čije arhive i uspomena ova monografija ne bi bila ono što jest: to su Duško Marović, Mihovil Rađa, Ante Dorić i Zdenko Jajčević. 
Svakako moram i želim zahvaliti Hajdukovu čelniku, predsjedniku Nadzornog odbora Peri Sapunaru koji mi je bio velika potpora od prvoga dana. Jednako kao i predsjedniku Skupštine “bijelih” Vinku Radovaniju, te sadašnjoj Upravi moga najdražega kluba.
Jurica Gizdić je želio završiti s rečenicama iz “Riječi autora” ove monografije od 550 stranica koja teži, vjerovali ili ne – tri kilograma i 14 dekagrama: - I na kraju što reći, nego istaknuti ono što mi je uvijek na srcu, samo treba iz sebe izbaciti... Kada mi je u životu bilo najteže, kad sam prolazio kroz teške bolesti i smrti u užoj obitelji, imao sam recept u tim najtežim životnim danima, kada sam ostajao bez svojih najbližih i najmilijih: pomisao na Hajduka vraćala je sreću i osmijeh na moje lice, ma u kojem problemu bio!

 

NAPOMENA: razgovor sa Juricom Gizdicem prenesen sa drugog elektronskog medija. Takodjer, zelimo da istaknemo cinjenicu da nam je autora Juricu Gizdica na izvjestan nacin preporucio Malik Kulenovic.

 

FIS-GOL TIM

Aprila 2019 

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version